Ekonomska kriza odavno nije definitivno nikakva vijest, kako u slučaju medijske industrije tako i općenito. Ali razne novosti iz tog područja i dalje nas pristižu, što znači samo da još ima prostora za pogoršanje. Za regionalna i lokalna novinska izdanja te novinare, recimo, ova je godina počela upravo katastrofalno. Baš kao da su njihovi gazde, privatni vlasnici, sinkronizirali nastupe. Ne bi im to bilo prvi put da usklađuju oligopol, iako neki slučajevi, vidjet ćemo, nisu zavisili o planskom poslovanju.
Počnimo s najzamašnijim slučajem, naime povlačenjem dnevnika ‘Večernji list’, tj. njegovih regionalnih izdanja iz triju županijskih središta, Karlovca, Siska i Varaždina. Nešto slično je prije učinio i najveći mu konkurent ‘Jutarnji list’, ali ‘Večernjak’ se nekoć odlikovao ponajprije lokalnim pristupom čitateljstvu koje je širom Hrvatske moglo računati na pokoju stranicu s temama iz svog kraja. No za servisiranje tako serioznog programa trebalo je kadra, pa su dopisništva u regionalnim centrima okupljala više stotina novinara. Posljednja tri među njima ugašena su prije nepunih mjesec dana, bez najave, štoviše nedugo nakon iskazivanja namjere poslovodstva da se poveća broj stranica tih izdanja.
Styria, austrijski vlasnik ‘Večernjeg lista’, poslužila se taktikom klasičnog prepada i obnoć se riješila petnaestoro zaposlenih novinara i vanjskih suradnika. Gotovo da nije ostalo ni samostalnog dopisnika u županijama Sisačko-moslavačkoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Krapinsko-zagorskoj, Karlovačkoj i Koprivničko-križevačkoj; poharan je u novinarskom smislu gotovo čitav sjeverozapad Hrvatske. Preživjeli su mahom locirani u Zagrebu i čekaju u neizvjesnosti, mada i tu već dugo traje intenzivni pomor.
Nešto manje se planski imao prigodu postaviti vlasnik zadarskih tjednika ‘Vox’ i ‘Regional’, tzv. kontroverzni poduzetnik Reno Sinovčić. On već neko vrijeme raspetljava te kontroverze u Remetincu, a dijelom se to odnosi baš na lanjsku predstečajnu nagodbu ‘Voxa’. S nedavnim gašenjem obaju tjednika bez posla je ostalo 14 radnika, novinara i ostalih. Plaće nisu inače dobili mjesecima, neke u cijelosti, a neke djelomično. Određenom broju novinara nudi se mogućnost da pređu na televiziju Vox, također u Sinovčićevu posjedu. Ali teško da će im transfer jako pomoći, znamo li da i to poduzeće čekaju skora dospijeća dugovanja prema ovelikim vjerovnicima. Reno Sinovčić pak založio je nekretnine za sudsku jamčevinu kako bi se branio sa slobode, pa se ni s te strane ne može očekivati pomoć.
Kad smo već u Zadru, njega se tiče još jedna recentna afera u vezi s medijskim vlasništvom i propadanjem regionalnih i lokalnih novina. Sindikalisti i predstavnici radnika u Nadzornom odboru riječkog dnevnika ‘Novi list’ podnijeli su kaznenu prijavu, a Državno odvjetništvo optužnicu protiv vlasnika tih novina Alberta Faggiana i bivše uprave tvrtke zbog njezina oštećivanja za oko 850 tisuća kuna, u korist dnevnika ‘Zadarski list’. Vlasnik je tih novina isti rečeni tajkun iz Pule, koji je očito tražio načina da izmjesti kapital po svojoj volji, ne i po zakonu. No to nije presedan ni u zlosretnom ‘Novom listu’, kamoli šire. Faggian već duguje ‘Novom listu’ više milijuna kuna, a svojevremeno je to poduzeće još teže, dok je bila znatno bolja situacija, opustošio prethodni vlasnik Robert Ježić. Ako se ravnamo po njegovoj sudbini, možemo već zaključiti da će se i Faggian, pa valjda i Sinovčić, provući bez puno posljedica. To se ne bi moglo reći za radnike ‘Novog lista’, koji su se po dizanju optužnice protiv svoga gazde suočili s najavom uprave te kuće o novom smanjivanju broja zaposlenih. Predstavnici radnika nastojali su zatim objaviti svoje reagiranje u ‘Novom listu’, ali im to nije dopušteno.
Oni smatraju da najava nije usklađena s odredbama Kolektivnog ugovora i Zakona o radu, što je predsjednik uprave Neven Klarin zanemario. Baš kao i činjenicu da je do nevolja u poslovanju došlo zbog odluka Alberta Faggiana, a posljedice bi trebali snositi prvenstveno novinari. S druge strane, u neobjavljenom reagiranju koje će svjetlo dana vidjeti tek u nekim drugim medijima, oni raskrinkavaju nakanu da se gubici ‘Novog lista’ prikriju nevjerodostojnom kompenzacijom u vidu preuzimanja suvlasništva nad pulskim dnevnikom ‘Glas Istre’. Podsjećamo da je riječ o još jednim novinama u Faggianovu vlasništvu, čak prvima od njih, koje je ovaj tajkun ranije upropastio, zajedno sa sudbinom brojnih radnika. Svejedno je potom od banaka-vjerovnika dobio zeleno svjetlo da uđe u vlasništvo nad ‘Novim listom’.
Kao što vidimo, u ovom pregledu radi se listom o privatnoj štampi, dok državnog vlasništva u tom sektoru više ionako nema. A privatno vlasništvo i poslovanje, uče nas u tim medijima, jesu nedodirljiva svetinja. I sad bismo možda trebali slegnuti ramenima i pomiriti se s udesom tolikih novina i novinara. Jer zakonski nemamo pravo poricati primjerice austrijskim popovima, vlasnicima Styrije, mogućnost da svoj profit povećaju smanjivanjem troška proizvodnje, naročito u pasivnijim dijelovima tržišta.
Ipak, davno je trebalo podići glas zbog nečega drugog, nazovimo to općedruštvenim interesom. Korist najšire zajednice tiče se dakle i primjerene informiranosti, od izbora vijesti iz zemlje i svijeta do pluralističkog rasvjetljavanja specifične lokalne problematike. To znači da ona ne bi smjela do kardinalne mjere ovisiti o privatnom profitnom interesu, nego bi morala biti zaštićena osiguračima poput dodatne regulative i alternative. Jer same novine još uvijek u najvećem dijelu Hrvatske ne mogu biti sasvim nadomještene televizijom, radijem i internetom.
