Srpski premijer Aleksandar Vučić predložio je u danima nakon godišnjice ‘Oluje’ zajednički dan sjećanja na sve žrtve ratova s prostora bivše Jugoslavije. Taj prijedlog naišao je na ekspresno odbijanje hrvatskog mu kolege Zorana Milanovića i kosovskog vicepremijera Hašima Tačija, koji se svaki na svoj način gombaju s nasljeđem rata, prvi s kombinacijom pobjedničke euforije i predizborne kampanje, a drugi s osnivanjem Specijalnog suda za ratne zločine. ‘Uz dužno poštovanje i sućut, niti mi ikomu propisujemo blagdane i žalovanja niti će itko to nama’, poručio je Milanović, dok je, s druge strane, Vučićev prijedlog naišao na podršku Milorada Dodika, šefa Republike Srpske.
Nešto prije, ‘Jutarnji list’ je obnarodovao prijedlog Luke Mišetića, advokata generala Ante Gotovine, o obilježavanju 28. rujna kao dana sjećanja na žrtve zločina počinjenih nakon ‘Oluje’. Nakon izraženih negativnih mišljenja nekih historičara i skepse političara, Mišetić je objasnio da je zapravo mislio da je potrebno da hrvatski vrh prizna bol koju Srbi osjećaju zbog zločina počinjenih nakon ‘Oluje’ i da bi 28. rujna, dan kada je 1995. počinjen zločin u Varivodama, bio primjeren za to.
Upitan za mišljenje o ta dva prijedloga, Mario Mažić, programski direktor Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatska, kaže da se u Inicijativi još uvijek regionalno dogovaraju oko stava prema Vučićevom prijedlogu, dok za Mišetićevu ideju o 28. rujnu navodi da nije na njemu da to iznosi, već da bi trebalo poslušati udruženja žrtava i uzeti u obzir njihove ideje.
Sveučilišni profesor Dejan Jović pozdravio je to što se javljaju drugačije inicijative od dosadašnjih.
- Dobro je sve što na neki način ide u smjeru obilježavanja i stavljanja žrtava u odgovarajući plan, za razliku od sadašnjih državnih politika. Trebamo ideje koje izlaze izvan uobičajenog i koje ne idu uobičajenom logikom, jer je dosadašnja logika bila iznenađujuće neuspješna. Ovo što se do sada pokušalo napraviti ne vodi napretku ni pomirenju i potrebne su nove inicijative. Tu se ne stavljam na stranu nijednog od podnosilaca inicijativa, već očekujem da se počne razmišljati o nekim novim idejama - kaže Jović.
Povjesničar Dragan Markovina smatra da je pitanje odnosa prema stradanju Srba nakon ‘Oluje’ prvenstveno pitanje odnosa unutar Hrvatske i o tome na koji način će se dominantna većina u Hrvatskoj i političke elite odnositi prema nečemu što su napravili vlastitim građanima.
- I Srbija ima obavezu i odgovornost da se prema tome postavi korektno, ispravno i pošteno, jer to nije napravila u prethodnih 20 godina, od samog načina na koji je 1995. dočekala te ljude, do načina na koji oni tamo žive. Hrvatska treba obilježavati sjećanje na žrtve tih ljudi u vidu nekog datuma, ali je još važnije da to bude kontinuirana politika u kojoj će se tim ljudima obnoviti spaljena sela i na neki način spriječiti da sebe doživljavaju kao građani drugog reda. Teško je očekivati da će dvije države na prostoru Jugoslavije, a posebno Hrvatska i Srbija, uspostaviti jedinstveno viđenje trauma iz 1990-ih. Ideja može zvučati lijepo, čak i kad bismo vjerovali u Vučićeve najbolje namjere, ali je vrlo teško ostvariva i nerealna. Ipak, treba pokrenuti dijalog i krenuti s pitanjem alternativnih zajedničkih udžbenika s različitim viđenjima, da ljudi imaju priliku vidjeti tuđi doživljaj traume - kaže Markovina.
Podsjetimo i da je hrvatska javnost najviše zatvorena u svoje službene istine i da se zato najviše protivi formiranju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava (REKOM), za koju se već desetak godina zalaže koalicija udruga i pojedinaca iz svih zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. Iako je bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović bio jedan od onih koji su pružili podršku inicijativi, za razliku od predsjednika Slovenije i Makedonije, kao i bivšeg srpskog člana predsjedništva BiH, na razini vlada podršku je dala samo Vučićeva. Kad je inicijativa za REKOM prikupljala potpise građana, najslabiji je odaziv bio u Hrvatskoj, gdje je prikupljeno tek 19.000 od ukupno 540.000 potpisa.
