Nekoliko dana nakon humanitarne akcije u Sisku i Glini, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije podijelio je sto paketa sa hranom i higijenskim potrepštinama porodicama slabijeg imovnog stanja na Kordunu. Mitropolit je u Krnjaku razgovarao sa sveštenstvom zagrebačke i gornjokarlovačke eparhije, načelnikom te općine, Dejanom Mihajlovićem, manjinskim vijećnicima i aktivistima s područja Karlovačke županije, kao i s okupljenim narodom.

- Ne smemo da pravimo veštačku podelu između Crkve i naroda, jer Crkvu ne čine samo vladike i sveštenici, nego svi mi, bez obzira koliko ko veruje – kazao je tom prilikom mitropolit, koji se zatim osvrnuo na ratne događaje u kojima ‘nema pobjednika, nego su svi gubitnici’.

- Broj pripadnika srpskog naroda u Hrvatskoj se jako smanjio, a oni koji su ostali jako teško žive. Na neki način iz zemlje su otišli i oni koji su ostali, jer su se zbog muka, straha i patnji zatvorili duboko u sebe. Nema većeg neprijatelja od straha, ali ako se postigne zajedništvo, lakše je prevladati strahove i blokade - rekao je mitropolit, koji se zatim u razgovoru s novinarima zahvalio svima koji su sudjelovali u humanitarnoj akciji. Pozvao je i sve koji su u mogućnosti da doniraju potrebna sredstva za one kojima je potrebna pomoć.

- Možda povod zbog kojeg smo došli nije najsrećniji, ali sadržaj susreta je divan i obiluje bogatstvom emocija. Dešavalo se da smo ulazili u kuće donoseći pomoć, a da smo pri tome neuporedivo više dobivali jer je domaćin iznosio sve što je imao pred nas na trpezu. Ali iznad svega iznosio je svoje srce, svoju dušu, svoju ljubav i svoju zahvalnost. Ovo je za nas veoma potresno, ali i inspirativno iskustvo - istaknuo je mitropolit.

Mihajlović je u razgovoru za ‘Novosti’ pozdravio najavu da će podjela pomoći biti konstantna.

- U ovim krajevima živi mnogo starijeg stanovništva sa malim prihodima od ispod 1.000 kuna mjesečno, pa je svaki vid pomoći dobrodošao jer im pomaže da prežive treću dob na dostojanstveniji način – kazao je Mihajlović.

Jedna od onih koja je dobila pomoć je Ankica Šikić. Ona živi od poljoprivrede, a na podjelu pomoći došla je s djecom. Ova stanovnica Donjeg Trebinja nije imala dovoljno riječi hvale, kao ni Milan Ogrizović iz Begovaca.

- Trebalo bi malo više povesti brigu o povratnicima. Bez obilaska i davanja podrške nema opstanka - rekao je Milan koji imam 15 ovaca i živi s bolesnim ocem i majkom. U sličnom položaju je i Nada Lisić iz Donjeg Budačkog, koja je ostala bez muža i sina.

- Živim sama s deset kokoši. Osim njih nema ništa i jedva ih hranim. Imam poljoprivrednu penziju od 850 kuna. To dam za vodu, struju i groblje i na kraju mi ostane 200 kuna – požalila se ona. S neimaštinom se bori i 81-godišnja Mirka Rajčević iz Podgorja Krnjačkog.

- Imam 1.130 kuna penzije, a raditi više ne mogu jer sam stara i bolesna. Radila sam u bašči do prije tri godine, a sad više ne ide nikako. Nemam nikog da mi pomogne u kući. Ćerka mi je umrla, a u Hrvatskoj od roda nemam nikoga.

Akcija je završena predajom veš mašine porodici Marinka Mlađana koji živi sa ženom Nikolinom, sinovima Dariom i Mariom, ocem Milanom i majkom Katicom.

- Živimo od poljoprivrede i tatine penzije, imamo krave svinje, kokoši… Ranije su nam otkupljivali mlijeko, ali sad, kad je cijena 1,2 kune za litru, to se ne isplati. Ponešto što proizvedem i uzgojim prodam, ali sve je to slabo i u pola cijene - kaže Marinko koji se iz izbjeglištva s familijom vratio 1999. godine. Kuća im je bila uništena i dobili su sredstva za obnovu krova i stolarije.

- Problem je što sada za sve moramo ići u Karlovac. Djeca su cijele dane u kući jer u mjestu nema vrtića. Radio sam kratko, ali ne mogu ići za 2.000 kuna plaće u Karlovac. Kad bih plaćao gorivo i gablec, na kraju bih se još morao i zadužiti - rekao je Marinko, čija familija broji i jednog metalnog ‘člana’: traktor s kojim su krenuli u izbjeglištvo, a koji ih služi i danas.