Svekolika hrvatska kultura nepobitno je ugrožena glede pomahnitale cenzure kojom teroriziraju nevine umjetnike. Dramatična činjenica priopćena je u HTV-ovoj emisiji ‘Samo kulturno, molim’, nasljednici dugogodišnje uspješnice ‘Pola ure kultur-torture’. Sloboda govora u umjetničkom stvaralaštvu nije nam donijela ništa dobroga osim opadanja kvalitete i ukusa. Proizvedena je ozbiljna oskudica negativnih likova u djelima, ustanovljeno je u emisiji. To najviše pogađa žanrovske pisce poput Pavla Pavličića, pa je marljiva pčelica Branka Kamenski u dotičnog ispitala razloge kreativne suše.
Pavličić je nedavno napisao navodno urnebesno-satiričko-distopijski prednacrt Zakona o cenzuri, s mrtvo ozbiljnim zaključkom da postoji neslužbena cenzura s pogubnim posljedicama po tankoćutnog hrvatskog umjetnika. ‘Pokušajte vi recimo smjestiti radnju romana u neku našu višenacionalnu sredinu i priču ispričati tako da pozitivan lik bude Hrvat, a negativan Talijan, Mađar, Srbin ili tako neki pripadnik manjine. Ako vam tekst uopće bude objavljen, svi će vas napasti kao šovinista, pristrana i neobjektivna umjetnika’, piše zgranuti Pavličić i dodaje da su lijevi cenzori stekli praktične navike tijekom desetljeća, dok su desni cenzori trapavi, ali udaraju teškom artiljerijom.
Doista, teško je naći pošteni hrvatski film ili roman s propisnim zločincem, pogotovo pripadnikom manjine. Poznato je da likovi bradatih četnika koji nose šubare, psuju na srpskom, loču brlju, vitlaju kamama i općenito se nekulturno ponašaju, nisu nikada zabilježeni u domaćoj umjetnosti, osim možda u TV seriji ‘Smogovci u Domovinskom ratu’, briljantnom SF-u Hrvoja Hitreca.
Pavličić kaže da se gorući problem rješava tako da su negativci uvijek naši ljudi. No zato nedostaje filmova o ratu, a kada ih ima, ‘u njima smo uvijek mi krivi’. Štoviše, Hrvati su štreberski prihvatili najstrožu varijantu političke korektnosti, pa Pavličić još satiričnije predlaže ‘ukidanje hrvatske književnosti’, što se ‘Katranu i perju’ uopće ne čini lošom idejom.
Iza kojeg žbuna leže Duško Dugouško i Zekoslav Mrkva postalo je međutim vidljivo kada je prikazan Pavličićev ironični prijedlog da cenzura ‘otvoreno zabrani da se socijalizam prikazuje kao ne baš idealan politički sustav’. Poznato je naime da Pavličić u ovom nehumanom uređenju nije objavio nijednu knjigu, a ukoliko bi se to nekim slučajem dogodilo, iste bi redovito bile cenzurirane. Po njegovim scenarijima u SFRJ nikada nije snimljeno sedam filmova, niti su oni bili kritički. Također, pisac je doktorirao i držao katedru na Filozofskom fakultetu – pod oružanom prisilom.
