Novosti

Politika

Nadesno, ravnaj se!

Micanje nezaposlenih s ulica ne postiže se vojnim rokom, već otklanjanjem atmosfere beznađa u društvu – primjerenim školovanjem nakon kojeg se možeš zaposliti i pokretanjem ekonomskih aktivnosti, kao i drastičnim smanjenjem desničarenja i političkog uhljebljivanja

Ax9s3csbbr0o6gyvq20hu9os6q5

(foto Sanjin Strukić/PIXSELL)

Iako ne graniči s Rusijom, ne suočava se s nesavladivim cunamijem migranata, a susjedne države joj nisu neka vojna prijetnja, Hrvatska se ugledala na pojedine evropske zemlje, neke od njih također članice NATO-a, koje bi da vrate vojni rok, pa makar na jedan do tri mjeseca.

Taj trend započela je još u izbornoj kampanji Kolinda Grabar-Kitarović, a prihvatila i aktualna većina u Saboru, prije svega Domoljubna koalicija, ne pitajući se da li Hrvatska ima kapacitete za takvo što. Naime, zadnja je generacija na šestomjesečno odsluženje vojnog roka, s rijetkima koji se nisu snašli za civilno služenje, otišla 2007. godine. Ukidanje ročne vojske bila je jedna od prilagodbi standarda NATO-u, čija vojna moć počiva na profesionalcima. Tokom proteklih godina onima koji su željeli omogućeno je služenje dobrovoljnog vojnog roka. To im je kasnije omogućilo zapošljavanje u vojsci, nekim drugim službama ili ih je barem naučilo kako da prežive u divljini, slože krevet i počiste sanitarni čvor.

No i tada se pokazalo da su želje jače od mogućnosti, jer se na dobrovoljno služenje čeka godinama, a dvomjesečnu obuku prođe tek nekoliko stotina mladih ljudi. Razlog malom broju obučenih u odnosu na broj zainteresiranih jeste vojni budžet od 4,4 milijarde kuna, koji je jedva dovoljan za suhe dnevne obroke, a kamoli za povećanje broja dobrovoljaca. Štoviše, uz najavljeno smanjenje, barem za stavku obuke, teško će biti održiv i sadašnji broj dobrovoljaca. Pozivanje većeg broja mladih ljudi na obuku, uz plaćanje naknade i svih troškova, može biti samo misaona imenica.

A tvrdnje Pere Ćorića, glavnog tajnika HSP-a AS, stranke čiji je šef Ivan Tepeš svojevremeno eskivirao vojni rok civilnim služenjem, potpuno su promašene. ‘Micanje nezaposlenih s ulica, od kocke i kladionica’ ne postiže se dvomjesečnim vojnim rokom, već otklanjanjem atmosfere beznađa u društvu – primjerenim školovanjem nakon kojeg se možeš zaposliti i pokretanjem ekonomskih aktivnosti, kao i drastičnim smanjenjem desničarenja i političkog uhljebljivanja, čega su produkt generacije nezaposlenih mladih ljudi.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više