ORaH, odnosno Održivi razvoj Hrvatske, odnosno stranka bivše SDP-ovke i bivše ministrice zaštite okoliša Mirele Holy, upriličila je u subotu predstavljanje svoje politike prema nacionalnim manjinama. Prema informaciji objavljenoj na web-stranici ORaH-a, ta politika sastoji se u ovome: ‘U prijedlogu manjinske politike ORaH je iznio niz mjera kojima se potiče integracijski, a ne asimilacijski pristup manjinama u svrhu otvaranja građanskim opcijama moderne hrvatske nacije, istaknula je Nataša Beširević, predsjednica Foruma za društvenu pravdu. ORaH je pokrenuo intenzivnu suradnju s pripadnicima nacionalnih manjina na regionalnoj razini radi dolaska do zajedničkih rješenja. Mjere koje su predložene uključuju uvođenje integracijskog umjesto segregacijskog modela školske nastave, trajno onemogućavanje obvezujućeg referendumskog odlučivanja o pravima manjina na nacionalnoj razini te smanjivanje broja zajamčenih saborskih mjesta za predstavnike manjina s 8 na 4 zastupnička mjesta i preustroj Savjeta za nacionalne manjine kako bi se izbjegao sukob interesa. Konačno, ORaH se zalaže i za kvalitativnu kontrolu dodjeljivanja financijskih sredstava i njihovog namjenskog trošenja od strane manjinskih udruga.’
Mirela Holy kazala je potom, na konferenciji za novinare, da se ne slaže u potpunosti s prijedlogom manjinske politike svoje partije, ali da poštuje mišljenje stranačkog tima koji je radio na tom prijedlogu, tima koji je vodila gospođa Beširević, predavačica na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti. Holy je ponudila light varijantu manjinske politike: ‘Ne može biti ista težina zastupnika koji je ušao u Sabor sa 300 glasova i onoga koji je dobio 20 tisuća glasova. Nisam baš sigurna da bi predstavnici manjina trebali odlučivati o, primjerice, sastavu Vlade.’
Bizarno je, ponajprije, da se jedna od prvih političkih inicijativa ORaH-ovog Foruma za društvenu pravdu, naoko ničim izazvana, tiče problematike nacionalnih manjina, i to na način da predlaže smanjivanje broja manjinskih zastupnika u Saboru i da ukazuje na navodne tehničko-financijske manjkavosti u djelovanju manjinskih udruga. To je doista krucijalno pitanje u suzbijanju društvene nepravde u ovoj zemlji, zar ne!? Sasvim je kontradiktorno, osim toga, zagovarati ‘trajno onemogućavanje obvezujućeg referendumskog odlučivanja o pravima manjina na nacionalnoj razini’, a istovremeno se zalagati za smanjivanje broja manjinskih zastupnika u parlamentu ili za pretvaranje manjinskih zastupnika u zastupnike drugog reda: do toga se, naime, ne može doći mimo promjene Ustava, a s obzirom na to da ORaH zdušno podupire predsjedničku kandidaturu Ive Josipovića – čija se kampanja bazira isključivo na redizajnu Ustava, ako treba i putem narodnog referenduma, a drukčije sigurno neće ići – dolazimo do toga da bi ORaH, ako treba i referendumom, mijenjao Ustav tako da smanji politička prava etničkih manjina i da usput cinično zabrani referendumsko odlučivanje o manjinskim pravima.
Zašto, uostalom, četiri umjesto sadašnjih osam manjinskih parlamentaraca? Jedino dosljedno i logično bilo bi da je ORaH predložio ukidanje manjinskih zastupnika ‘u svrhu otvaranja građanskim opcijama moderne hrvatske nacije’. Nelogičnošću i neupućenošću prožeto je i razmišljanje Mirele Holy po kojem bi manjinskim zastupnicima bila uskraćena neka prava ‘pravih’ poslanika, na primjer glasanje o Vladi, a vjerojatno i o državnom proračunu. Zašto bi im trebala biti oduzeta ta prava? Po gospođi Holy, zato što su neki od njih ušli u Sabor sa ‘300 glasova’. A što s manjinskim poslanicima koji su, poput onih iz SDSS-a, na izborima dobili jednako ili osjetno više glasova od broja koji je bio potreban za ulazak u parlament s neke od izbornih lista tzv. građanskih partija? Da se zastupnicima Srba omogući da se izjašnjavaju o povjerenju Vladi, a da se tog prava liši, primjerice, zastupnik Talijana?
Imamo dakle posla s političkom nepismenošću i argumentacijskom konfuzijom, s nepoznavanjem manjinske problematike i aktualnog stanja u društvu, s ignoriranjem povijesno-političkih činjenica i ustavnih normi te, na prvi pogled, s vrlo nejasnom motivacijom koja je dovela ORaH i ORaH-ov Forum za društvenu pravdu do politikantskog bavljenja pravima i položajem nacionalnih manjina. Na drugi pogled pak stvari su poprilično jasne. Ideja o smanjivanju političke uloge nacionalnih manjina rodila se u kabinetu predsjednika Ive Josipovića, a rodila se zato što se Josipović, iz sasvim privatnih razloga, sukobio s Miloradom Pupovcem, predsjednikom Srpskog narodnog vijeća i saborskim zastupnikom Samostalne demokratske srpske stranke, i to zbog pisanja ‘Novosti’. ORaH, koji se sve više razotkriva kao navođeni projekt Ive Josipovića, poslužio je kao glasnogovornik jednog privatnog osvetničkog pohoda s ozbiljnim političkim posljedicama, a pritom su Nataša Beširević i Mirela Holy zauzele uloge loše i dobre policajke: Holy je dobra, ona bi manjinskim zastupnicima samo oduzela pravo da glasaju o najvažnijim parlamentarnim pitanjima.
Kad Josipović, nakon predsjedničkih izbora, objavi detaljni plan preoravanja Ustava – a u televizijskim debatama ovih dana odlučno i jasno ponavlja da je to spreman učiniti i putem referenduma – doznat ćemo je li naum s Pantovčaka vjerno prenijela gospođa Beširević ili pak gospođa Holy.
