Novi album ‘Selo na okuke’ najavljen je putem kraudfanding kampanje. Sprema li se i fizičko izdanje?
Album tehnički još uvijek nije izašao. Potpisali smo ugovor s Riverbout rekordsom iz Britanije, album bi na svjetsko tržište trebao izaći na jesen, a vidjet ćemo tko će ga distribuirati u Hrvatskoj. Bit će dostupan i na internetskim platformama.
Prošlo je puno godina od prošlog albuma ‘Kocijani’. Osam?
Pa nije to puno. Cijelo vrijeme smo na koncertima isprobavali pjesmu po pjesmu. Naša publika već poznaje nove pjesme. Izdavanje albuma nije što je nekad bilo. Nama su koncerti najvažniji.
Nesumnjivo su važni, ali razvijate opus koji se gradi s vremenom. Velika je razlika između prvijenca ‘Ivo i Mara’ i nasljednika ‘Kocijani’. Dvije najavne pjesme ukazuju da je novi album nastavak ‘Kocijana’. Puni bendovski aranžman je i dalje na snazi?
Na slušateljima je da procijene. Meni se čini da je sve isto i potpuno različito. Neke su stvari potpuno drugačije od svega što smo radili, a neke su značajan korak naprijed.
U Hrvatskoj nema sličnih izvođača koji spajaju tradiciju i neke druge, modernije forme. Da je bilo boljih prilika, mogli ste za našu tradicionalnu glazbu postati nešto kao Tinarivena za tuarešku?
Sve su to vrlo relativne stvari. U osnovi, nije da nismo svirali i nije da smo nepoznato ime na sceni. No sama vorld mjuzik scena je specifična. Puno toga se snima, puno ima izvođača i to se malo razvodni. Ako izdavaču nije u interesu da te pogura, onda se ništa neće dogoditi. Što ne mora značit da nije u pitanju kvaliteta. Ne vidim nikakvu potrebu da nas netko kopira. Iako ima prostora za to što radimo isto kao što ima i odjeka. Glazba je zapela u industriji. No vjerujem da je važno da nastavimo dalje radit. Globalizacija je zapravo onemogućila vorld mjuzik glazbenicima da izađu izvan vorld mjuzik okvira. Vječni sam optimist i vjerujem da će ona energija koja treba isplivati. Hoće li to biti neki novi klinci za dvije godine, to ne znam, ali ta energija će izaći van.
Kada se vratimo unazad, vaš bend Legen je baš zbog organsko-elektronske veze bio poseban, svjež?
Prve semplere u Zagrebu smo koristili zajedno s još nekim ljudima s elektronske scene. Naravno, nama je trebalo puno više da snimimo album nego drugima. To je bilo doba kad je elektronika bila progresivna, a danas mi se čini da je organska svirka puno progresivnija. Danas ti treba laptop, dobar prostor i par kvalitetnih mikrofona za dobru snimku. U vrijeme kad je Legen radio to nismo mogli i zato smo koristili semplove. Generalno vidim elektronski minimalizam kao jednu krajnost, a organsku svirku kao drugu.
Može li se vaš zvuk usporediti s psihodeličnim rokom?
Kod psihodeličnog roka mi se nikad nije svidjelo pretjerano sviranje, solaže. Više me zanima minimalizam. Minimalistička glazbena rješenja određena unutar poznatih struktura. Diple, recimo, uopće nisu instrument, one ne sviraju melodiju, one ne sviraju ritam, one se ne mogu naštimati. To što naš Andor nađe balans da ne bode uši s gitarom, to je čudo. I svira oprezno, podržava ostatak zvučne slike. Trudimo se da osnovna poruka glazbe izađe van. Ako će se naša glazba kretati u nekom smjeru, onda će svakako odlaziti u sve veći minimalizam. Imam potrebu raditi nove stvari koji drugi ne rade, ali ne mislim da je to osnova glazbe, da je to nešto čemu se treba diviti. Kad sam bio mlađi, slušao sam bendove koji su jedinstveni i znao sam od prvog takta tko su.
Je li minimalizam urođen etničkim instrumentima?
Svaki tradicijski instrument može svirati sam. On je sam po sebi dovoljan. S druge strane, treba odlučiti koje ćeš elemente izvući vani u koncertnoj svirci. Postoji cijelih pet dimenzija. I onda pokušavamo minimalizirati ostale da izvučemo jednu. Nekad je to gruv, nekad emocija u vokalu.
Osim same glazbene teorije ima još jedna stvar koja nam je jako važna: svjesno izbjegavamo mogućnost da se Kries veže uz bilo koji pokret. Bilo uz onu staru podjelu urbano-narodno, bilo to da se od tebe očekuje da kažeš jesi li ustaša ili partizan. Mi samo želimo biti normalni ljudi koji sviraju glazbu i koji žive na način u koji vjeruju. Osobno sam se sa svojih 47 godina uvjerio da bilo koja ideologija nije nužno opasna, nego je prije sve štetna po onog tko ulaže previše energije u nju umjesto da vidi ljepotu u ljudima, da vidi otvorene mogućnosti. Da čak i s onim s kojim se ne slažeš porazgovaraš i vidite da li imate zajedničke interese i potrebe. Kažu mediji da etno scena ne zna što bi rekla. Nije da nemamo što reći, nego ne želimo u ovoj situaciji.
Ipak, sudjelovali ste u kampanji ‘Dobri domaćini’. Preko ranije spomenute kraudfanding kampanje skupljali ste sredstva za mlade kreativce bez doma, odnosno za kupnju instrumenata za nekoliko izbjeglica koje borave u Hrvatskoj?
Situacija s izbjeglicama, odnosno ksenofobija koja se počela javljati kod nekih ljudi me dosta potresla. Mislim da za bilo koju vrstu straha nema potrebe. Razgovarao sam s bendom, okupili smo par ljudi i krenuli u taj projekt, ali bez priče o lijevima i desnima koja se svodi na pitanje ‘Šta je tko čiji ćaća’. To je jedini oblik aktivizma koji sam spreman podržati.
Kad govorimo o ksenofobiji, ne govorimo samo o Hrvatskoj. U Britaniji se dogodio Bregzit koji je također dijelom uvjetovan ksenofobijom?
Tamo živim šest godina. To je zrelo društvu u kojem se razgovara o svemu pa i o ksenofobiji. Bregzit je sve iznenadio, ali isto tako i uspjeh Džeremija Korbina, vođe laburista. Veliki broj građana uopće nije htio sudjelovati u donošenju odluke o Bregzitu. Dio ljudi se trudio objasniti kako nije riječ o ksenofobiji, nego praktičnim stvarima. Bregzitu se krivo pristupilo. Postavio je neka pitanja koja se ranije nisu rješavala, ali on je zapravo ništa.
Dosad mladi, ali i oni koji su ušli u zrelu dob nisu imali za koga glasati, nisu željeli sudjelovati u rastu ekstremne desnice i takvih stavova u medijima, kao i kompromisima koji proizlaze iz politike. Kompletna retorika tijekom izbora uvijek je bila usmjerena prema onima koji će ionako izaći na izbore te je bila izuzetno konzervativna i neinventivna. Usmjeri li se Korbin prema mladim ljudima koji dosad nisu izlazili na izbore, počet će se rješavati neka jako važna pitanja za svijet i Europu. Britanski su ga mediji napadali jer je cijeli život bio bekbenčer, čovjek koji nije obnašao izvršne funkcije, koji je glasao protiv odluka vlastite stranke. A to znači nemogućnost uspostavljanja kompromisa. U posljednje vrijeme pokazao je da može raditi kompromise i da je sposoban vodit vladu i izdržati napade. I najbolji premjeri u Velikoj Britaniji moraju izdržati najgore uvrede. Ne znam gdje u Europi postoji zemlja u kojoj premijer to mora izdržati. Mislim da europska demokracija nije na razini one u Britaniji.
