Potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac otvoreno je u Saboru podržao HDZ-ovu vladu premijera Andreja Plenkovića. Klub SDSS-a i ostali manjinski zastupnici nisu glasali za opoziv ministra financija Zdravka Marića i podržali su izbor Gordana Jandrokovića na dužnost predsjednika Sabora, umjesto Bože Petrova koji je bio prisiljen na ostavku. Pupovac za ‘Novosti’ govori o tome zašto je podržao Plenkovića, i to nedugo nakon što su organizacije Srba, Židova i antifašista bojkotirale službenu komemoraciju u Jasenovcu, kako je doživio napade zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića, što misli o mogućoj rekonstrukciji Vlade, o sadašnjem položaju Srba u Hrvatskoj i drugim temama.

Milijan Brkić je zanijekao nacionalnu ravnopravnost zajamčenu Ustavom te protivno Ustavu pozvao na nejednakost i segregaciju zastupnika nacionalnih manjina. Time je došao u sukob s odredbama Kaznenog zakona i Zakona o sprječavanju diskriminacije

Nedavno ste na RTS-u izjavili da bi nakon formiranja političke većine trebalo rekonstruirati Vladu. Mislite li pod time da bi ministar Zdravko Marić nakon lokalnih izbora ipak trebao otići?

Mislio sam na to da bi moguća nova parlamentarna većina i zbog svojeg sastava i zbog svojeg viđenja rada Vlade mogla razmišljati u tom pravcu. Ukoliko dođe do toga da se postojeća minimalna parlamentarna većina poveća, onda takvo razmišljanje ne bi bilo ni neuobičajeno ni neočekivano. Prema tome, nisam mislio ni na koga određeno, kao što čujem da se spekulira. Tako nešto bi bilo i preuranjeno i preambiciozno jer u ovom trenutku pred Vladom su dva zadatka. Prvi je da kompletira i stabilizira svoju većinu, a drugi je da se postave novi ministri. Da li će ta dva postupka tražiti nešto više od popunjavanja, to će ovisiti o tome što može biti dogovor nove većine.

Kriza je nadrasla problem Marića

Vaša izjava inspirirala je zamjenika predsjednika HDZ-a Milijana Brkića na još jedan šovinistički napad. Poručio je Srbima da u Hrvatskoj odlučuju Hrvatice i Hrvati te da se ni on ne miješa Aleksandru Vučiću u sastav Vlade. Zašto Brkiću niste uputili snažniju poruku?

Izjava Milijana Brkića jasno pokazuje da nekim ljudima nije problem što se kaže već tko to kaže. Da je to rekao bilo tko drugi, a ne pripadnik manjine, Srbin, to bi ostalo bez komentara. Ovako, u općoj povici na manjinske zastupnike sa različitih strana, Milijan Brkić je dodao nešto što je protuustavno i protuzakonito. Zanijekao je ustavnu jednakopravnost svih hrvatskih državljana isključivanjem pripadnika manjina iz ‘zajednice jednakopravnih državljana’. Također je zanijekao nacionalnu ravnopravnost zajamčenu Ustavom te protivno Ustavu pozvao na nejednakost i segregaciju zastupnika nacionalnih manjina. Time je došao u sukob s odredbama Kaznenog zakona i Zakona o sprječavanju diskriminacije. A još je više toga što bih trebao i mogao odgovoriti na tu izjavu Milijana Brkića. No stat ću ovdje i reći da takve izjave sasvim sigurno neće riješiti krizu Vlade, kao što izjave nekih drugih neće doprinijeti rješavanju krize Agrokora. Meni i drugim zastupnicima nacionalnih manjina je stalo do toga da se pokuša naći odgovor na izazove i jedne i druge krize. No izgleda da mi vodimo više računa o interesima države od pojedinih zastupnika i stranaka koje nisu manjinske.

Zdravko Marić je doista ozbiljan teret i toga je sigurno svjestan i premijer. Na njemu je da vidi što će s tim teretom učiniti. Vrijeme koje smo prošli sada, u proteklih 15-ak dana, nije bilo pogodno za rasprave o tome

Mislite li da je nakon lokalnih izbora moguće da HNS i možda neke druge stranke podrže Vladu te da bi eventualna rekonstrukcija išla u tom smjeru?

Sve što se dogodilo u proteklih nekoliko dana, uključujući i krizu odnosa između Mosta i HDZ-a, a onda i sve ono što je nakon toga slijedilo, povezano je s lokalnim izborima. Svatko u toj priči nastoji napraviti što je moguće više za sebe i otrpjeti što je moguće manju štetu od krize koja je proizvedena u odnosima između HDZ-a i Mosta, pa je razumljivo i da HNS, kao i neke druge stranke, rade na tome da ni oni ne budu žrtve te krize, nego da iskoriste tu krizu za dobar rezultat. Kako će stvari izgledati nakon lokalnih izbora, to ćemo tek vidjeti. Sve što se sada događa i sve što se može događati može ozbiljno kompromitirati i kontaminirati mogućnost da se nakon lokalnih izbora traži kvalitetno rješenje za stanje u kojem se zemlja našla.

Dakle jedno od rješenja je, po vama, i ulazak HNS-a u priču?

To bi bilo nepošteno vezati samo za HNS, kao što to čini Most. Sasvim sigurno ne mogu dati na to odgovor u ime HNS-a ili bilo koga drugog. Na to će odgovor dati oni koji će promišljati o tome što je ovog trenutka Hrvatskoj potrebno. Da li je potrebno da se politička kriza razriješi u jednom dijalogu i kompromisu između političkih aktera koji su na to spremni i da se sačuvaju neke temeljne političke vrijednosti, zaustavi porast desničarenja, ultrakonzervativizma i političke destrukcije ili, ako se pokaže da je to nemoguće, da se ide na nove izbore, nakon kojih nije realno očekivati značajnije promjene postojećeg odnosa snaga između stranaka. Opet bi oni od kojih se to očekuje morali razgovarati o novoj većini, s jednim lošim iskustvom više i s jednim troškom više.

Ne vidimo sebe kao Most, koji gleda kako da razori i hdz i sdp, i po mogućnosti uspostavi dominaciju vlastitih ideja koje su jednako zabrinjavajuće kao i način njihova djelovanja u politici

Zašto je uopće došlo do krize Vlade? Zar nije bilo logično da se Marić povuče čim je izbila kriza oko Agrokora, kako bi se izbjegle ovakve posljedice?

Premijer Plenković je, kao što je to znao biti i Zoran Milanović, čovjek koji brani svoje ministre. Nije loša karakteristike za jednog premijera da brani dijelove svoga tima, posebno u okolnostima kada o tome ovisi stabilnost njegove Vlade i kada mlađi partner, u ovom slučaju Most, zapravo radi protiv njega i vodi kampanju protiv onoga što bi premijer želio napraviti u hrvatskoj politici i sa svojom političkom strankom. Međutim, Marić je doista ozbiljan teret i toga je sigurno svjestan i premijer, kao što smo svjesni svi mi. Na njemu je da vidi što će s tim teretom učiniti. Vrijeme koje smo prošli sada, u proteklih 15-ak dana, nije bilo pogodno za rasprave o tome. Kriza Agrokora i drugih tvrtki u Hrvatskoj nadrasla je problem Marića. Kao što je kriza Vlade koja je inicirana pitanjem ministra Marića nadrasla to pitanje i pretvorila se u mnogo više od pitanja jednog u javnoj percepciji kontaminiranog ministra.

Podržavamo konsolidaciju SDP-a

HDZ je isključio Zlatka Hasanbegovića koji je, skupa s Brunom Esih i Željkom Glasnovićem, izjavio da ne namjerava podržati Vladu u kojoj bi bili Srbi, HNS i IDS. Mislite li da je vaša podrška Vladi pridonijela raščišćavanju situacije u HDZ-u, od kojeg se radikalniji desničari polako odmiču?

Hrvatska se nalazi već pet godina u ozbiljnim političkim turbulencijama, pa i u svojevrsnoj političkoj krizi koju koriste različiti desničarski i ultrakonzervativni pojedinci, grupacije i političke stranke. To dodatno destabilizira zemlju, jer te grupacije, umjesto da ponude odgovore na ozbiljne ekonomske izazove, kao što je Agrokor, i ozbiljne političke izazove s kojima se Hrvatska suočava u današnjoj situaciji u regiji i u Evropi, one nude neku vrstu nacional-populizma, kao odgovor na sve to. Iz tog razloga, vjerojatno kao nikada ranije, postoji potreba da se jača što je moguće jasnija i snažnija stranka političkog centra u Hrvatskoj, bez koje se ne može odgovoriti na tu vrstu izazova s kojim se Hrvatska suočava i bez koje nema ni mogućnosti da se formira partnerstvo s bilo kim drugim na drugom političkom spektru, bilo lijevom, bilo liberalnom strankom. To je SDSS prepoznao kao prioritet hrvatske političke stabilnosti. Mi s tim imamo iskustva, kao manjinska stranka. To smo već prepoznavali u nekim momentima skore hrvatske prošlosti i prepoznajemo to danas u mnogo neizvjesnijim okolnostima. Zato se nadam da je sve to što se događa u vezi s pojedinim ljudima iz HDZ-a i drugih političkih stranaka koje su bili partneri HDZ-a posljedica odluke ili svijesti da Hrvatsku ovoga trenutka i njenu političku stabilnost može spasiti samo jačanje desnog političkog centra i partnerstva tog političkog centra s drugim političkim snagama. SDSS sa svojim historijskim iskustvom ponovo se nalazi u situaciji da u mjeri u kojoj to može, to i podrži.

U tome je jedan dio korijena podrške Vladi?

Da. U tome je jedan dio racija naše podrške Plenkovićevoj Vladi, jer sve drugo bi trebalo izazivati zabrinutost kod pripadnika nacionalnih manjina, pa i Srba. Sve drugo bi trebalo izazivati zabrinutost kod svih ljudi koji razumiju prirodu hrvatskog političkog života, a posebno u okolnostima kada su neke lijeve političke stranke, poput SDP-a, u ozbiljnoj političkoj unutrašnjoj krizi pa i same traže način kako da se konsolidiraju i kako da ojačaju.

Kako se realiziraju stavke iz sporazuma s HDZ-om?

Daleko smo mi od toga da bismo bili zadovoljni, ne samo brzinom, nego i obimom rješavanja sporazuma koji smo potpisali s Vladom i koji usuglašavamo s Vladom. Niz je stvari koje su u međuvremenu napravljene, a koje nisu prihvatljive, kao što je realizacija programa stambenog zbrinjavanja ili način na koji su se građani brisali iz evidencije o prebivalištu. O sporosti usuglašavanja operativnog programa u kojem se nalazi najveći dio specifičnih pitanja manjina, pa onda i Srba, ne trebam ni govoriti, jer je rok bio dva mjeseca, a mi smo od toga daleko odmakli, a da operativni program Vlade još uvijek nije usvojen.

Kritičari vaše podrške HDZ-u s ljevice tvrde da je Srbima SDP prirodni saveznik. Međutim, Milanovićeva Vlada nije realizirala gotovo ništa od onoga što je obećala i potpisala da će napraviti za Srbe u Hrvatskoj. S druge strane, kada su se radili krupni pomaci u obnovi, radio ih je HDZ. Kako to objašnjavate?

HDZ ima najveću odgovornost za ono što se Srbima dogodilo, pa onda i najveću obavezu povratiti ono što je od prava Srba bilo oduzeto. HDZ je najduže vladao, pa je njegova mogućnost da to napravi bila najveća, a s druge strane HDZ nema hipoteku stranke koja ima istočni grijeh suradnje sa Srbima, kao što ima SDP, pa mu je bilo lakše neke stvari ispunjavati, kao što je u normalnim stanjima HDZ-a to inače moguće. Što se tiče SDP-a, neovisno o kritikama koji dolaze prema meni od dijela ljudi koji su u SDP-u, ne bih kritizirao SDP. Bilo bi nepošteno u okolnostima kada smo podmetnuli leđa da pomognemo konsolidaciju desnog političkog centra da kritiziramo lijevi, kojem također treba konsolidacija i koji traži način da se konsolidira. I kada im i ako im bude potrebna naša podrška za taj posao, mi ćemo im biti pri ruci. Drugim riječima, mi sebe ne vidimo kao Most u hrvatskoj politici, koji gleda kako da razori i HDZ i SDP i zamijeni, po mogućnosti, sve političke stranke i uspostavi dominaciju vlastitih ideja koje poprilično još uvijek krije, mada su se neke dobrano pokazale, a jednako su zabrinjavajuće kao i način njihova djelovanja u politici. Tako da nam je stalo da se očuva taj vitalni i osnovni demokratski stranački pluralizam neophodan Hrvatskoj. Ono što samo mogu reći jeste da mi je žao što su se neki u SDP-u, u proteklim danima parlamentarne i političke krize, previše približili nekim ljudima i politici iz Mosta, unatoč svim poniženjima kojima je ta stranka izložila SDP u protekle dvije godine. Tu sam mnogo bliži stavovima i postupcima IDS-a i HNS-a, nego tim ljudima iz SDP-a. Međutim, nikada neću poistovjećivati SDP s tim ljudima koji su proteklih dana davali ton SDP-ovim istupima i njihovoj javnoj kampanji i vukli SDP prema Mostu.

Gubimo strpljenje

U Srbiji se traži način kako da se spase radna mjesta ljudi koji tamo rade za Agrokor. Spominje se da bi netko od srpskih tajkuna mogao preuzeti tamošnje poslovanje. Jeste li o tome razgovarali s premijerom Vučićem?

Razgovarali smo o pitanju Agrokora i o tome što on znači za hrvatsko-srpske odnose te o tome koje posljedice kriza Agrokora može imati za stanje i hrvatske i srpske ekonomije. Ono što me raduje jeste spremnost Srbije i premijera Aleksandra Vučića da o tome otvoreno i partnerski razgovaraju s našom Vladom i premijerom Plenkovićem. Tih razgovora nije bilo ni na razini povjerenika Agrokora Ante Ramljaka, koji još nije otišao u Srbiju da se sastane s tamošnjim kolegama i predstavnicima ekonomske elite uključene u udjele i zainteresirane za rješavanje pitanja krize Agrokora. Postoji doista ozbiljna i vrlo otvorena spremnost za dijalog i nadam se da će do njega doći te da će gospodin Ramljak uskoro otići u Beograd, kao i da će nakon lokalnih izbora i konsolidacije i stabilizacije naše Vlade doći do razgovora predstavnika Vlada Hrvatske i Srbije o tom pitanju.

Mnogi se pitaju zašto podržavate Vladu nakon postavljanja ploče s ustaškim pozdravom u Jasenovcu i vašeg bojkota službene komemoracije u Jasenovcu?

Nema mnogo ljudi, a pogotovo ne stranaka, koji zagovaraju tu vrstu politike poštivanja žrtava, i srpskih, i židovskih, i romskih, i antifašističkih općenito, kao što smo mi iz SDSS-a. Iz svega što smo do sada činili trebalo je biti jasno da bismo mi bili zadnji koji bismo zaboravili na tu našu obavezu. Kao što su zaboravljali mnogi koji nas danas prozivaju. I koji su, uostalom, zaslužni za ozakonjenje ustaškog pozdrava na znamenjima pojedinih proustaški usmjerenih braniteljskih udruga. I koji su postali svjesni što su učinili tek kada je taj pozdrav postavljen u Jasenovcu. Dakle pitanje je – s kim to uraditi? S nadirućom ultrakonzervativnom desnicom ili pak sa mogućom centrističkom politikom i Vladom? To je moje pitanje i moj odgovor. S ovim prvim sasvim sigurno ne. S ovim drugim? Dajte vremena da se te snage oforme i da u pravom smislu preuzmu poluge vlasti. Sa onima koji posežu za tom vrstom kritike, posebno kada je riječ o iskrenim kritikama koje dolaze iz srca, nemam nikakav nesporazum. Njima samo mogu reći da sve što radimo, radimo upravo zato da bi njihova srca mogla biti ispunjena i mirna od boli koju im ta ploča na tom i na svakom drugom mjestu nanosi.

Koliko Srbi trebaju čekati i imaju li vremena čekati da se Hrvatska uljudi? Krajeve u kojima žive mladi napuštaju, povratak je zaustavljen, stanovništvo stari i izumire. Ljudi koji za vas glasaju većinom žive na selu i pate u tišini. Dokle još da se strpe?

Ne pozivam ljude na strpljenje u svim stvarima. Za neke stvari svi gubimo strpljenje. Gubimo strpljenje kada su u pitanju pozivi na diskriminaciju, gubimo strpljenje kada su posrijedi pozivi na netoleranciju i gubimo strpljenje kada se u općoj zapostavljenosti većine krajeva u kojima Srbi žive nas proziva i optužuje da hoćemo kruha preko pogače. U tom smislu, to neće biti predmet strpljenja, nego borbe na koju pozivam i svoje sunarodnjake, jer ono što radimo i jeste borba. Pozivamo ih da nam se pridruže u tome, jer ovo što radimo, radimo zbog toga da konačno prestane njihova isključenost i od struje, i od vode, i od razvoja i isključenost iz sistema odlučivanja iz kojega onda možemo očekivati samo milostinju, i to ukoliko taj netko koji za nas i o nama odlučuje za nju ima osjećaja. Mi mislimo da milostinju ne trebamo tražiti, nego želimo da nam se omogući da kao ravnopravni građani radimo za svoju dobrobit i za dobrobit sredina i općina u kojima živimo. Bez Srba, ali i bez Hrvata koji također odlaze, te općine će biti opustošene, kao što su bile i 1995. godine.

Je li vrijeme i za neke druge oblike građanskog otpora? Čeka se više od 20 godina, a neki ljudi će i večeras morati na čatrnju da bi se napili vode i neće moći gledati televiziju jer nemaju struje?

Bolje im je da ne gledaju televiziju s obzirom na to što se tamo može čuti i vidjeti, barem u dijelu naših medija i iz usta dijela naših političara. Bolje im je da to ne gledaju i ne čuju. Ali slažem se s vama da i ovakvi kakvi smo kao narod u Hrvatskoj, kao srpska zajednica u Hrvatskoj, oslabljeni, ne trebamo dopustiti da se na nama iskaljuje bijes, da se na nama iskaljuje mržnja, da se na nama iskaljuje nesposobnost i da dolazimo u situaciju da se ponovo Srbe u Hrvatskoj optužuje za sve, za pljačku, za nesposobnost, za krizu… I zato mi koji predstavljamo Srbe smatramo da je ovo ultimativni moment u kojem ćemo djelovati tako da ćemo onima koji proizvode takvu kampanju, a više je pojedinaca i stranaka koji to čine u ovim danima, kazati – okrenite se prema sebi! Ako krivce negdje trebate tražiti za to što se u ovoj zemlji dogodilo i što se događa, onda ih trebate tražiti u sebi i kod sebe. Srbi u Hrvatskoj žele samo doprinijeti da ova zemlja konačno postane uljuđena, da ova zemlja konačno postane uređena i da konačno u njoj prestane traganje za drugim kao krivcem.