Menadžer Marko Ugarković, bivši član uprave Hrvatske radiotelevizije (od rujna 2011. do srpnja 2012.), uporan je u zamisli da do kraja istjera postupke koje je u srpnju 2012. godine pokrenuo protiv onih koji su ga oklevetali i lažno prijavili da iz HRT-a iznosi službenu dokumentaciju, zbog čega je bio priveden na ispitivanje u policiju. Do tog privođenja, koje mu je ostalo u lošem sjećanju, došlo je nekoliko dana nakon što je tadašnja uprava HRT-a na čelu s Josipom Popovcem, čiji je bio član, smijenjena po donošenju novog Zakona o HRT-u, a Ugarković smatra da je to bila poruka onih čije je interese ugrozio promjenama u poslovanju javne radiotelevizije. U intervjuu koji je lani dao ‘Večernjem listu’ opširno je govorio o otporima na koje je nailazio u pokušaju uvođenja reda u nabavu inozemnog TV sadržaja, dok je za ‘Novosti’ odlučio progovoriti o poslovanju HRT-a s Pay-TV operaterima, moćnim tvrtkama poput Hrvatskog telekoma i Vipneta, s kojima se u vrijeme svojeg mandata također sukobio.
Zašto ste nastojali promijeniti odnos HRT-a s Pay-TV operaterima?
Zatekao sam situaciju u kojoj je HRT godinama imao reguliranu svoju prisutnost na Pay-TV platformama operatera kao što su MAXtv, Iskon, Vip i B.net tako da je opunomoćio evropsku udrugu javnih servisa EBU da ga zastupa. Kako EBU nema osoblje u Hrvatskoj, on je taj posao povjerio ZAMP-u, stručnoj službi Hrvatskog društva skladatelja. To dakle nije ona ZAMP-ova djelatnost regulirana Zakonom o autorskim pravima, već se ZAMP tu pojavljuje kao komercijalni subjekt koji pruža usluge posredovanja. Zatečeno stanje je bilo takvo da je HRT po onome što je ugovorio ZAMP dobivao od Pay-TV operatera simboličnu naknadu za reemitiranje svojih programa. Zakonski ne postoji nikakva obaveza HRT-a, čiji signal dopire do svih kućanstava putem zemaljskog emitiranja, da tim komercijalnim operaterima ustupa svoj program i to znači da je HRT slobodan sam dogovoriti hoće li se i na koji način njegovi programi reemitirati na Pay-TV platformama. Uočio sam da je naknada koju dobivamo od operatera desetak puta manja od naknada koje oni plaćaju nekim komercijalnim kanalima.
Kao i uvijek, treba samo pogledati kome je to išlo u korist i odgovori će se sami nametnuti. Interesi HRT-a apsolutno nisu ostvareni, a interesi Pay-TV operatera jesu jer ponovno plaćaju simboličnu naknadu, kao i interesi ZAMP-a
Operateri su HRT-u nelojalna konkurencija
Koliko dugo je ZAMP na taj način zastupao HRT?
To je bila praksa godinama prije mog dolaska u upravu HRT-a i svake godine taj se ugovor rutinski obnavljao. HRT je na osnovu njega naplaćivao od svih operatera zajedno oko dva milijuna kuna godišnje, od čega je ZAMP uzimao proviziju od oko deset posto. Riječ je o svim operaterima kojih ima puno i koji su ukupno imali oko 600.000 korisnika, no tržište je koncentrirano tako da HT-ove platforme imaju 330.000 korisnika, a slijedi ga Vipnet u čijem je vlasništvu i B.net. Iako su se ugovori svake godine rutinski obnavljali, pa tu nije bilo puno posla, ZAMP je stalno uzimao proviziju.
Odlučili ste tu praksu prekinuti?
Smatrao sam da je to jako štetno za HRT jer sam se niz godina bavio tim poslom i bilo mi je poznato da Pay-TV operateri komercijalnim nakladnicima plaćaju puno više za znatno manje gledane programe. Oni obično imaju šezdesetak ili stotinjak programa koje nude korisnicima i u interesu im je da imaju što bolje pakete. Lokalnim televizijama obično ne plaćaju ništa, ali zato izdašno plaćaju nakladnicima najgledanijih programa, kao što su filmski, serijski, dječji i sportski. Iako Nova TV i RTL nemaju tako jaku poziciju kao HRT jer ovise o marketingu pa im je važna dostupnost na platformama operatera, čak su i oni primali veće naknade od HRT-a.
Vi ste smatrali da su oni, a pogotovo serijski, filmski, dječji i sportski kanali, privilegirani u odnosu na HRT?
Da, oni su primali puno veću naknadu, a nama su još bili konkurencija u nabavi i emitiranju takvih sadržaja. A problem je što su nam se kao konkurencija počeli pojavljivati i sami Pay-TV operateri i to kod premijskog sportskog programa koji je svugdje u svijetu najgledaniji i najskuplji sadržaj. Tako smo imali situaciju da je HT na tenderu za Ligu prvaka direktno konkurirao HRT-u i Novoj TV i da je uspio preuzeti utakmice utorkom, dok smo mi srijedu zadržali jedino zahvaljujući odredbi UEFA-e da te utakmice moraju biti na zemaljskoj platformi. Isto tako, HT je otkupio i sva prava za Hrvatsku nogometnu ligu, koju sada možete gledati isključivo preko MAXtv-a. Tu se po meni radilo o nelojalnoj konkurenciji i dovođenju HRT-a u podređeni tržišni položaj. Domaćinstva koja plaćaju pristojbu imaju pravo i na premijske sadržaje, a slijedeći taj trend, po kojem Pay-TV operateri izdašno plaćaju komercijalne nakladnike dok HRT prima simboličnu naknadu, doći ćemo do toga da će svi premijski sadržaji završiti unutar plaćenih platformi. Na kraju, tu je bio još jedan problem. Procjene HRT-a, a i samih operatera, bile su da od njihovih 600.000 korisnika nekih 250.000 uopće ne plaća RTV pristojbu.
Što ste poduzeli?
Nakon što sam snimio stanje predložio sam upravi HRT-a da otkažemo zastupništvo EBU-a i ZAMP-a i samostalno nastupimo prema operaterima, što smo od 1. siječnja 2012. i učinili. Donijeli smo svoj cjenik reemitiranja kojim smo predvidjeli da Pay-TV operateri mjesečno plaćaju četiri kune po korisniku za HTV1 i dvije kune za HTV2, što bi nam donosilo prihod od oko 40 milijuna kuna godišnje. Međutim, nudili smo im i velike popuste ako zauzvrat reguliraju odnose sa svojim korisnicima u pogledu RTV pristojbe. Uvjetovali smo da, žele li prenositi naš program po manjim cijenama, zatraže od svojih korisnika pristanak na dostavu osobnih podataka, kako bi HRT mogao naplaćivati pristojbu. Tih 250.000 pretplatnika donosilo bi HRT-u godišnje oko 300 milijuna kuna, što bi omogućilo pokretanje investicijskog ciklusa i restrukturiranja, povećalo kvalitetu programa ili otvorilo mogućnost da se na povećanoj bazi pretplatnika smanji visina pristojbe.
‘Dogovorit ćemo se s novom upravom’
Kako su tekli ti pregovori?
Naša pregovaračka pozicija je bila vrlo jaka jer su im naši programi trebali kao najgledaniji, ali sam bio svjestan da to neće ići lako jer je njihov poslovni model godinama bio postavljen tako da HRT-u plaćaju simboličnu naknadu, što im je omogućavalo da bolje plaćaju komercijalnim kanalima. Sada su bili u situaciji da dižu cijene korisnicima ili da dovedu sve nakladnike u ravnopravan položaj, što je zahtijevalo da redefiniraju svoje odnose s komercijalnim nakladnicima, ali i svoj direktni odnos sa ZAMP-om, koji im za autorska prava godišnje naplaćuje oko 22 milijuna kuna, kao što naplaćuje i HRT-u. To su velike i lobistički jake tvrtke i one su, naravno, pružile velik otpor putem svoje udruge operatera, udruženja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatske udruge poslodavaca. Obratili su se i Ministarstvu kulture koje se uskoro nametnulo kao medijator u pregovorima, pa je organizirana serija naših sastanaka u Ministarstvu. HRT je operaterima isprva dao rok za sklapanje novih ugovora do kraja ožujka 2012., a na zahtjev Ministarstva bili smo ga produžili do kraja travnja, no do sklapanja ugovora nije došlo. Oni su svjesno računali na to da s novim Zakonom o HRT-u dolazi smjena naše uprave i poručivali mi da će se dogovoriti s novom upravom. U toj zadnjoj fazi predlagao sam Ministarstvu, koje je radilo na paketu medijskih zakona, da sve te probleme u odnosima uredi kroz zakonske izmjene.
Dakle već mjesecima nisu ništa plaćali za reemitiranje programa?
Nisu. U svibnju smo im poslali opomene, a u lipnju pripremili tužbe protiv svih operatera zbog neovlaštenog reemitiranja i izvjesno je da bi oni te sporove izgubili. Međutim, 9. srpnja je naša uprava smijenjena.
Što je učinila nova uprava?
Najprije je postavljena privremena uprava na čelu s Domagojem Novokmetom i ona se nije upuštala u ta osjetljiva pitanja, a zatim u jesen dolazi po novom ustroju Goran Radman za glavnog ravnatelja HRT-a i stvari rješava tako da sve vraća na staro. Naš je cjenik stavljen van snage i donesen novi po kojem je naknada za reemitiranje iznosila 4,5 kune po programu, ne mjesečno, nego godišnje, i to s retroaktivnom primjenom od 1. siječnja 2012., čime je uklonio potrebu da tuži operatere. Odmah je donio odluku i o obnavljanju ugovora o zastupanju s EBU-om i ZAMP-om.
Ipak, Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja tražila je tada od HRT-a da uredi svoje odnose s operaterima?
Siguran sam da će se Radman pozvati na taj postupak, ali to je potpuno neopravdano jer je taj postupak s pravom pokrenuo Digi TV, koji je satelitski operater, a satelitski operateri ranije nisu imali mogućnost reemitiranja HRT-a, što je mojim cjenikom također bilo razriješeno. Radman je u postupku pred AZTN-om trebao zaštiti HRT i iznijeti referentne cijene koje su Pay-TV operateri plaćali komercijalnim nakladnicima, pa bi se jednostavno ustanovilo da su njima plaćali puno više nego HRT-u.
Ključni čovjek u odnosima HRT-a sa ZAMP-om bio je Ante Obuljen. Dobro ga poznajem i sam mi se hvalio svojim bliskim prijateljstvima s Ivom Josipovićem i Markom Vojkovićem
Stalo mi je da budu sankcionirani
Zašto je, po vama, sve vraćeno na staro stanje?
Kao i uvijek, treba samo pogledati kome je to išlo u korist i odgovori će se sami nametnuti. Interesi HRT-a apsolutno nisu ostvareni, a interesi Pay-TV operatera jesu jer ponovno plaćaju simboličnu naknadu, kao i interesi ZAMP-a, koji se opet pojavio kao zastupnik HRT-a prema Pay-TV operaterima, iako i sam od njih direktno naplaćuje oko 22 milijuna kuna godišnje za autorska prava. ZAMP sličan iznos za autorska prava ubire i od HRT-a i Radman je lani ponovno sklopio trogodišnji ugovor sa ZAMP-om vrijedan 67 milijuna kuna.
ZAMP za istu stvar ubire autorske naknade i od HRT-a i od operatera i još istovremeno zastupa HRT u odnosima s tim operaterima?
Meni to izgleda kao težak sukob interesa, ali postoje institucije koje bi se trebale time baviti.
Znate li otkada potječu ti ugovori sa ZAMP-om?
Ključni čovjek u odnosima sa ZAMP-om bio je danas umirovljeni Ante Obuljen, koji je bio direktor pravne službe i poslije rukovoditelj općih i zajedničkih poslova na HRT-u, i koji je dogovarao prve ugovore sa ZAMP-om još 1990-ih. Dobro ga poznajem i sam mi se hvalio svojim bliskim prijateljstvima s Ivom Josipovićem i Markom Vojkovićem, preko čije tvrtke Emporion posluje ZAMP. A tu mogu još samo ponoviti ono što je općeprihvaćeno razumijevanje u medijima, da je Radman došao na čelo HRT-a uz zauzimanje Josipovića.
Iako se još prije vaše smjene znalo da ste odlučili otići s HRT-a, ispraćeni ste tih dana lažnom prijavom za odnošenje registratora u automobil?
To doživljavam kao poruku interesnih skupina onima koji ugroze njihove interese. Klevetu o iznošenju registratora raširio je po zgradi Krešimir Zubčić iz stranog programa, a sutradan je jedan djelatnik HRT-a takvu lažnu prijavu podnio Državnom odvjetništvu. Dan kasnije na HRT je došla kriminalistička policija s nalogom za pretragu jedne prostorije, ne moje sobe nego kadrovske arhive, ali su mene bez naloga prisilili da odem s njima na ispitivanje u Heinzelovu, iako je već iz nadzornih snimki bilo jasno da nikakvi registratori nisu izneseni. Kratko su me ispitali, ali zadržali tri sata, a kada su me vratili na HRT, pretraga je još trajala, pri čemu je osoba s HRT-a koja je prisustvovala policijskoj pretrazi bila, slučajno ili ne, Sanda Vojković Smiljanić, sestra Marka Vojkovića. Tužbu protiv Zubčića podnio sam još tada i taj se postupak vodi, a podnio sam i prijave Državnom odvjetništvu protiv nepoznate osobe koja me prijavila i protiv bivšeg načelnika krim-policije Marka Mikulića zbog nezakonitog privođenja. Stalo mi je da ti ljudi budu sankcionirani, iako strahujem da im je cilj otjerati Mikulićev slučaj u zastaru. Premda su s njime upoznati ministar pravosuđa, bivši i sadašnji glavni državni odvjetnik, još nije provedena nijedna radnja niti sam saslušan kao oštećeni. Pratim po medijima česte izjave vlasti da je Hrvatska danas puno uređenija i sigurnija zemlja ali, nažalost, na mojem primjeru vidimo da pravna država djeluje selektivno.
