Stvar je u tome da je Bibi kukavica. Dobra stvar s Netanyahuom je to što se boji pokretati ratove. Loša je stvar da ne želi napraviti ništa što bi dovelo do dogovora s Palestincima ili sunitskim arapskim državama. On je zainteresiran jedino za obranu od svoga političkog poraza. Nema muda – tim je riječima neimenovani američki dužnosnik opisao izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u tekstu Jeffreyja Goldberga naslovljenom 'Kriza u američko-izraelskim odnosima i službeno je tu', objavljenom u 'The Atlanticu'. Goldberg dalje piše da je Netanyahu otpisao Obaminu administraciju i da planira razgovarati direktno s Kongresom i američkom javnosti kako bi onemogućio postizanje nuklearnog sporazuma s Iranom.
Najnovije su izjave samo etapa u višegodišnjoj krizi između SAD-a i Izraela. Odnosi pucaju iz dvaju ključnih razloga: osim nuklearnih pregovora s Iranom, kojima se Izrael oštro protivi, tu je i izgradnja novih ilegalnih židovskih naselja u okupiranim palestinskim područjima. Administracija Baracka Obame smatra kako takva politika sputava mirno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba, a Netanyahuova od nje ne želi odustati. Premda je u političkom folkloru neuobičajeno odgovarati na anonimne komentare, Netanyahu je na početku memorijalne ceremonije za izraelskog ministra ubijenoga 2001. pred parlamentom poručio: 'Naši najviši interesi, ponajprije sigurnost i jedinstvo Jeruzalema, nisu glavna briga onih anonimnih dužnosnika koji napadaju nas i mene osobno, jer napad na mene dolazi samo zato što branim državu Izrael.' Iako tom prilikom nije precizirao na koga točno misli, sasvim je jasno da se referirao na prije spomenutu izjavu neimenovanog američkog dužnosnika. Ni američka krizna diplomacija nije mirovala, pa se tako među izraelskom političkom elitom najomraženiji američki visoki dužnosnik, državni tajnik John Kerry, telefonom nedavno javio Netanyahuu i ispričao u ime anonimnog dužnosnika koji ga je nazvao kukavicom.
Kriza u odnosima SAD-a i Izraela traje od Obamine kampanje za prvi predsjednički mandat. Moćan židovski lobi, tradicionalno sklon Demokratskoj stranci zbog liberalne, odnosno intervencionističke vanjske politike, taj put nije podržao demokratskoga kandidata
Unatoč tvrdnjama američkih vlasti kako ne postoji kriza u odnosima, očito je da su odnosi SAD-a i Izraela na povijesno najnižim razinama te da postoji neslaganje oko krucijalnih pitanja vezanih uz Bliski istok. Tome svjedoči i listopadski posjet izraelskog ministra obrane Moshea Yaalona Washingtonu, tijekom kojeg su najviši američki dužnosnici, John Kerry i Susan Rice, odbili susret s njime. Tvrdolinijaš Yaalon je ranije ove godine mirovnu misiju američkoga državnog tajnika kojoj je cilj obnova izraelsko-palestinskih pregovora nazvao opsesivnim mesijanstvom, što u Bijeloj kući očito nisu zaboravili.
Kriza u odnosima SAD-a i Izraela, odnosno Obame i Netanyahua, traje od Obamine kampanje za prvi predsjednički mandat. Moćan židovski lobi, tradicionalno sklon Demokratskoj stranci zbog liberalne, odnosno intervencionističke vanjske politike, taj put nije podržao demokratskoga kandidata. Nakon terorističkog napada 11. rujna, pozornost američke vanjske politike usmjerena je na Bliski istok, a ubrzo nakon što je pobijedio na izborima, Obama je objavio kako će njegova administracija promijeniti prioritete. Fokus američke vanjske politike trebao se preseliti u azijsko-pacifičku regiju – odlučeno je kako će SAD jačati vojnu prisutnost u tom dijelu svijeta. Na početku prvog mandata aktualnoga američkog predsjednika objavljeno je i kako će obrambeni budžet doživjeti značajnija rezanja: u periodu od deset godina trebao bi se smanjiti za 450 milijardi dolara. S takvim najavama, u strahu za svoju poziciju u regiji, jačalo je nezadovoljstvo izraelske politike.
Kada su u lipnju krahirali izraelsko-palestinski pregovori pod medijacijom SAD-a, američka administracija upozoravala je Izrael kako bi neodustajanje od izgradnje novih naselja u Istočnom Jeruzalemu i Pojasu Gaze udaljilo zemlju i od najbližih saveznika te postavilo pitanje o spremnosti na uspostavljanje mira s Palestincima. Unatoč tome, Izrael je poručio kako neće odustati od gradnje novih domova. Obama je nekoliko puta priopćio kako bi početne točke za pregovore trebale biti granice iz 1967., što Netanyahu smatra nerealnim. Ujedinjeni narodi su potkraj prošlog mjeseca pozvali Izrael da revidira svoj plan o izgradnji dodatnih tisuću domova u Istočnom Jeruzalemu, nazvavši ga kršenjem međunarodnog prava. 'Jeruzalem je pod opsadom', ocijenio je palestinski promatrač na sjednici UN-a, dok je izraelski ambasador, držeći Bibliju, izjavio kako je 'Jeruzalem vječna prijestolnica naše suverene zemlje', potvrdivši time duboku podijeljenost.
Prema ovogodišnjem izvješću američkoga Kongresa, SAD je od 1962. do danas Izraelu dao približno 100 milijardi dolara vojne pomoći; u posljednje vrijeme ona iznosi oko tri milijarde godišnje. SAD i Izrael imaju poseban odnos, koji se očituje u tome da se dvije države međusobno podržavaju neovisno o trenutačnim političkim odlukama. Pa ipak, izraelsko-palestinsko pitanje i iranski nuklearni program doveli su do dubokih nesuglasica između dvaju najbližih saveznika. Umjesto bombardiranja iranskih nuklearnih postrojenja, koje je zagovarao Netanyahu, Obama se odlučio za pregovore koji su izazvali nezadovoljstvo Izraela. Kriza u odnosima dolazi u vrijeme kada je Švedska priznala Palestinu, što je učinio i britanski parlament u neobvezujućoj deklaraciji, a i brojne zapadnoeuropske zemlje najavile su sličan potez. Američka politika smatra kako unatoč deklarativnoj podršci dvodržavnom rješenju, Netanyahu zapravo ne želi krenuti u tom smjeru.
Bilo kako bilo, zatvoreni krug nasilja na Bliskom istoku se nastavlja: dio Palestinaca represiju i izgradnju ilegalnih naselja koristi kao motiv i opravdanje za terorizam i nasilje, a izraelskim vlastima Hamasove terorističke akcije služe kao legitimacija za represiju. Američki predsjednik Obama u drugi je mandat ušao odlučan da takvu situaciju razriješi i uspostavi mir u Izraelu i Palestini. Za sada, neuspješno.
