Prije dvadeset godina, izbjegličke kolone su mnoge Krajišnike odvele i do srca Šumadije, do jednog od najljepših gradova u Srbiji, Aranđelovca. Ono što je manje poznato je da su razne kolonizacije proteklih desetljeća Aranđelovac svrstale među gradove sa najviše doseljenih stanovnika iz Hrvatske, BiH i Kosova. Izbjeglički val 1995. godine, zahvaljujući brojnim rodbinskim vezama, ali i životnim putevima, u ovaj grad doveo je nove stanovnike iz svih krajeva Hrvatske. Prema zadnjem popisu stanovništva, te nakon brojnih raseljavanja zbog ekonomske situacije, u Aranđelovcu je ostalo 850 izbjeglica, dok ih je u čitavom Šumadijskom okrugu, u koji također spadaju grad Kragujevac i još 5 opština, još uvijek regitrirano njih 2193.

Novi vlasnik Knjaza Miloša u jednom danu otpustio je 200 radnika i prodao 40 kamiona koji su pružali usluge u cijelom ovom kraju

Ukoliko ovim podacima dodamo i sve stanovnike koji su zbog ratova došli prije 1995. godine, nezvanično dolazimo do podatka da je trećina stanovnika grada, koji broji preko 25.000 stanovnika, upravo iz Hrvatske, BiH i Kosova.

Grad Aranđelovac osnovao je knez Miloš Obrenović 1858. godine, spajajujući mjesta Vrbicu i Bukovik, a zahvalni mještani odlučili su po njemu nazvati čuvenu i svjetski poznato mineralnu vodu. Početak korištenja izvora mineralne vode vezuje se za 1811. godinu kada je Dositej Obradović posjetio izvor i počeo koristiti vodu u ljekovite svrhe. Čuveni ‘Knjaz Miloš’ je našao tržište na svim kontinentima i bio oslonac razvoja arandjelovačke opštine. U posljednjem desetljeću ova fabrika je nekoliko puta mijenjala vlasnike, a obim proizvodnje se smanjio. Proteklih dana, u gradu pod Bukuljom su ponovo uzburkani duhovi nakon što je 29. januara novi vlasnik u jednom dana otpustio 200 radnika i prodao 40 kamiona koji su pružali usluge u cijelom ovom kraju. Prema priči mještana, sa ovih 200 otkaza direktno je pogođeno preko 800 članova njihovih obitelji, a indirektno i nekoliko hiljada Aranđelovčana koji su vezani na rad ove fabrike.

Sve je ovo dovelo do apsurda, ali novih društvenih podjela u gradu u kojem je novi dom našlo nekoliko hiljada izbjeglica. Nekada grad sa čuvenom Bukovičkom banjom i nekoliko jakih privrednih subjekata, postao je grad sa svega 2 ili 3 manja privredna pogona koji ozbiljnije rade. Preživljavanje Aranđelovčana se uglavnom svodi na rad u brojnim trgovinama i kafićima, a odmah upada u oči da na relativno malom prostoru funkcionira i radi preko 20 banaka. Prolazeći kroz centar grada stižemo do parka Bukovičke banje i hotela Staro zdanje. Ovaj prelijepi objekt izgrađen baroknim stilom trenutno je prazan i devastiran. Nekada je ovaj hotel služio i kao kolektivni centar za izbjeglice.

Odmah pored njega je i hotel ‘Izvor’ koji je proteklih godina postao jedan od najmodernijih hotela u Srbiji, a prije nekoliko godina je dobio i šestu zvjezdicu. Pored ‘Izvora’ izgrađen je i jedan od najmodernih akvaparkova u Srbiji, kreće se i sa uređenjem drugih hotela, izgrađeno je nekoliko modernih etno sela, ali to na život većine doseljenika ne utječe previše. Veliki industrijski kompleksi u kojima su nalazili zaposlenje, kao što su bili Šamot, Kubršnica, Konfekcija i Venčac su već davno ugašeni ili su na hladnom pogonu.

Na 300 metara od hotela ‘Izvor’ u koji dolazi i svjetska elita te koji je prošle godine bio centar i jednog od sastanaka Regionalnog programa za stambeno zbrinjavanje, nalazi se improvizirana radnja Mile iz Dvora na Uni koji na tom mjestu već 13 godina prodaje čarape, donji veš i sitnice kojima preživljava i sklapa kraj sa krajem, kako on kaže. Odmah nas prepoznaje iz nekih bivših vremena pa kreću priče i raspitivanje o situaciji u zavičaju. Vrijeme, godine, loši uvjeti rada, ali i besparica su učinili svoje: ovog čovjeka je još prije par godina počelo izdavati zdravlje i preživio je moždani udar. Nakon kratkog oporavka, ponovo se narušenog zdravlja vratio u svoju improvizovanu radnju koja mu prehranjuje porodicu.

- Šta da vam kažem.Teško se živi. Većina ljudi iz naših krajeva nije se nešto pretjerano snašla. Kad me pitaju kako mi je, često znam reći ‘na stojeći umiremo’ - ističe Mile.

U Aranđelovcu su nekad bila dva velika kolektivna centra za izbjeglice, jedan u hotelu ‘Staro zdanje’, a drugi u selu Banja, samo dva kilometra udaljenosti od Knjaza Miloša. Centri su davno zatvoreni, ali egzistencija je postala najveći problem u ovom gradu koji svakodnevno postaje sve poznatije turističko središte u Srbiji sa jedne strane, a sa druge strane mjesto koje veliki broj ljudi napušta što pokazuje i razlika između dva popisa stanovništva.

Aranđelovac je i dalje novi dom za ogroman broj izbjeglica, ali u ovom gradu gotovo ne funkcioniše ni jedno profesionalno zavičajno udruženje sa ozbiljnijim aktivnostima, klub ni lokal. Nekadašnje zavičajne večeri ostale su samo u lijepom sjećanju, njihov organizator je prije nekoliko godina odeselio u Beograd trbuhom za kruhom, a isti slučaj je i s Radio ‘Dvojkom’ koja je nekada među prvima u Srbiji emitovala zavičajne emisije. Nakon prodaje ova radio stanica je promijenila ime u ‘Fleš’ sa skroz drugačijom programskom šemom.

Većina Aranđelovčana ovih dana sa velikom pažnjom prati vijesti o planovima novog vlasnika Knjaza Miloša, dok je ova vijest u vodećim medijima u Srbiji prošla gotovo nezapaženo.