Američki republikanski think tank The Heritage Foundation ovih je dana objavio svoj redovni godišnji izvještaj o stupnju ekonomskih sloboda u pojedinim zemljama svijeta, što će reći o stupnju usklađenosti svjetskih ekonomija s korporativnim biznisom. I sad, Hrvatska je sto i neka, jer da je u nas korupcija užasna, državna potrošnja gigantska, porezi nepodnošljivo visoki, a sloboda ulaganja i poslovanja katastrofalno mala.
Tako oni svake godine u suradnji s ‘Wall Street Journalom’ rangiraju zemlje, od tzv. najslobodnijih poput Hong Konga ili Estonije do, navodno, najneslobodnijih, i u tom rangiranju Hrvatska obično loše prolazi, pa se domaći konzervativni političari i isti takvi mediji oko toga strašno uskopiste. Kako bi prokazali uhljebe i korupciju u postojećim vladajućim garniturama hvataju se za podatke iz analiza te vašingtonske agencije, koja nam predviđa skori ekonomski armagedon ako se ne adaptiramo, ako se ne uklopimo itd. Podaci pokazuju i to kako nikako da dosegnemo željene standarde u poslovanju i trgovini, i to sve prema uzancama monetarističkog katekizma, pa smo u skladu s tim sve dalje od konačnog cilja – da se u Hrvatskoj jednom i za svagda internaliziraju kapitalističke vrijednosti.
O pojavama kao što je ta lobistička grupa već smo pisali. Konkretno, Heritage Foundation je osnovan početkom 1970-ih godina donacijama bogatih sponzora poput koloradske pivske industrije, Forda, General Motorsa i Dow Chemicala. Inače, Heritage Foundation se pojavljuje u okviru američke Nove desnice, šireg konzervativnog pokreta, koji nastaje kao reakcija na šezdesete godine i novim pristupom – mobilizacijom odozdo, faundrajzingom, grassroots pokretima i dr. – pokušava odgovoriti na tada dominirajuće liberalne vrijednosti u SAD-u. Republikanski think tankovi osnivaju se i zato da pruže intelektualnu forcu Republikanskoj stranci koja se tradicionalno drži, u odnosu na demokrate, kao intelektualno zapuštena. Nešto kao i naša Hrvatska demokratska zajednica, koja je samokritički shvatila da nema dovoljno unutrašnjih kapaciteta za pisanje programa, pa je taj zadatak povjerila IFO institutu, minhenskoj inačici američke interesne grupacije.
Vrhunac svog djelovanja Heritage Foundation doseže u vrijeme Reaganove konzervativne renesanse, kad uoči njegovog izbora pišu praktički republikanski program pod imenom ‘Mandate for Leadership’ i u njemu novom predsjedniku predlažu povećanje budžetskih sredstava za vojsku, smanjivanje poreza, osnivanje tzv. poduzetničkih zona oko gradova i sl. Reganiti su manje-više sve predloženo usvojili, samo su u nekim dijelovima programa dodali gas, pa smo tako dobili vjerojatno najskuplju i najopasniju onodobnu hladnoratovsku igračku – ‘Rat zvijezda’ s nuklearnim balističkim raketama usmjerenima prema Moskvi.
Heritage i dan-danas huška na rat, podupire antigay i antipobačaj akcije, rado bi da se pošalju tenkovi u Siriju i Ukrajinu, kritizira Obamino povlačenje iz Iraka i najavljeno iz Afganistana, protivi se ulasku imigranata pod parolom ‘prilika svakom, favoriziranje nikom’, plaši Amerikance ISIL-ovcima, protivi se zdravstvenoj reformi i kontroli oružja te se i nadalje drži glavnim zagovarateljem ‘moralne većine’. Ova nevladina udruga korporativnih lobista, kojoj je trenutačno na čelu Jim DeMint, bivši senator iz Južne Karoline i glavna figura pokreta Tea Party, od republikanskih kandidata svakako manje zagovara Donalda Trumpa a puno više teksaškog senatora Teda Cruza, ali im je najvažnije, kako kaže njihov lider, da se ‘republikanci ne dijele, posebno ne u situaciji kad se lijeva strana ujedinjuje’.
