Izborni uspjeh Mosta zasad će se najopipljivije vidjeti na njegovom stranačkom računu. Kao politička stranka koja je okupila i kandidirala nezavisne liste i pojedince Most će iz državnog proračuna za troškove izborne kampanje jednokratno dobiti tri milijuna i 420.000 kuna, 180.000 za svakog od 19 svojih zastupnika. Usto bi, po ovogodišnjoj tarifi za raspodjelu proračunskog novca za funkcioniranje parlamentarnih stranaka, trebao za svaku godinu mandata dobiti još oko sedam milijuna kuna (389.000 kuna za svaku svoju zastupnicu i 353.000 po zastupniku). Lani je Most ukupno uprihodio 116.000 kuna, uglavnom iz gradskog proračuna Metkovića.
Mostova blagajna preko noći je prevalila put od sto tisuća do preko deset milijuna kuna. I Drago Prgomet joj je u prvoj godini mandata donio preko pola milijuna kuna, a već je zbog solističkog razgovora sa Zoranom Milanovićem šutnut i udaljen od bilo kakvog odlučivanja u Mostu, pa i o tome kako će se trošiti silni milijuni osvojeni na izborima. No i svi drugi Mostovi saborski zastupnici, koji nisu članovi stranke, odnosno Predsjedništva, formalnopravno nemaju pravo odlučivati o trošenju proračunskog novca koji su stranci donijeli na izborima. Nacionalno vijeće Mosta, kao koordinacijsko tijelo koje povezuje i usmjerava djelovanje nezavisnih lista i pojedinaca koje je Most kandidirao na parlamentarnim izborima, nema zakonskih ovlasti da odlučuje o financijskom poslovanju stranke koja ih je okupila i kandidirala te ‘zaradila’ preko deset milijuna kuna u prvoj godini mandata, a još je čeka oko 21 milijun kuna do kraja četverogodišnjeg mandata, naravno, ako će toliko potrajati.
Ovlasti da odlučuje o financijskom poslovanju Mosta ima stranačko Predsjedništvo, koje se sastoji od devet do 13 članova izabranih na Saboru stranke. Sabor Mosta saziva se najmanje jednom u četiri godine, a čine ga svi članovi stranke sve dok ona broji do 200 članova, kad preraste taj broj, organizirat će se po predstavničkom principu. Sabor neposredno bira predsjednika, zamjenika predsjednika i tajnika stranke te članove Predsjedništva. Predsjednik, njegov zamjenik i tajnik stranke automatizmom obavljaju iste dužnosti i u Predsjedništvu kao njegovi članovi. Između dva stranačka Sabora Predsjedništvo može povećati broj svojih članova do polovine broja članova izabranih na Saboru. Primjerice, ako Božo Petrov i njegovi istomišljenici počnu gubiti većinu u Predsjedništvu, kooptiranjem novih članova lako je mogu učvrstiti i spriječiti eventualne pokušaje njegova razbijanja i rušenja. Most i njegovo vodstvo gotovo je nemoguće razbiti sa strane, njegovo urušavanje i raspad praktički su mogući jedino iznutra, i to pod uvjetom da se svi sa svima posvađaju i raziđu kao rakova djeca.
Božo Petrov kao predsjednik Mosta s velikim ovlastima, k tome i kao njegov neupitni politički lider oko kojega su se okupili članovi stranke i njezina Predsjedništva, u svojim rukama čvrsto drži sve konce stranačke politike, a time i Mosta kao koalicije nezavisnih lista i pojedinaca koja će odlučiti tko će iz Banskih dvora upravljati Hrvatskom u sljedeće četiri godine, odnosno hoćemo li uskoro ići na nove izvanredne izbore. Jer kao što Petrov i članovi Predsjedništva Mosta jedini imaju ovlasti upravljati njegovim financijskim poslovanjem, jednako tako jedini imaju statutarne i zakonske ovlasti da ‘odlučuju o načinu formiranja kandidacijskih lista Mosta na lokalnim i parlamentarnim izborima’. Predsjedništvo Mosta donosi i odluke o ‘učlanjenju u domaće koalicije i međunarodne asocijacije srodnih stranaka’, a stranački Sabor ih može naknadno potvrditi ili odbiti. Nacionalno vijeće Mosta može dakle nakon drugog i eventualnih dodatnih krugova pregovora s Milanovićevom i Karamarkovom koalicijom odlučiti s kim će i kako koalirati, ali ako njegovu odluku ne potvrdi Predsjedništvo Mosta, ona će biti neformalna i bezvrijedna.
U tom slučaju njezina realizacija ovisit će o pojedinačnim odlukama Mostovih saborskih zastupnika hoće li zadržati zastupničke mandate i po svojem se odabiru prikloniti ovoj ili onoj parlamentarnoj većini i njezinoj vladi. Ako pritom odluče prihvatiti neku od funkcija u vladi i izvršnoj vlasti, njihova zamjenika u saborskim klupama odabrat će Predsjedništvo Mosta s izborne liste izborne jedinice u kojoj su osvojili zastupnički mandat, a to pak može rezultirati gubitkom parlamentarne većine i vraćanjem stvari na početak, u kojemu Predsjedništvo Mosta opet postaje glavni ključar Banskih dvora. Bez podrške Predsjedništva stranke Mostovi saborski zastupnici mogu zadržati svoje zastupničke mandate i samostalno djelovati, mogu se i povezati, pa i osnovati svoj klub zastupnika, ali bez Mostove političke, organizacijske i financijske infrastrukture pretvorit će se u privjesak parlamentarne većine s malim izgledima da kao organizirana politička opcija potraju dulje od jednog mandata.
Božo Petrov, njegov zamjenik Nikola Grmoja i članovi Predsjedništva Mosta stvarni su i najveći pobjednici parlamentarnih izbora. Gotovo da su i jedini izborni pobjednici, jer i svi drugi relativni pobjednici ovise o njihovim odlukama, pa i svi Mostovi saborski zastupnici koji nisu članovi njihove stranke. Na svojoj koži to je osjetio Drago Prgomet: još jučer je uz Petrova bio ravnopravni lider Mosta koji odlučuje tko će preuzeti vlast u zemlji, a danas je samo običan mali saborski zastupnik kojemu je jedino preostalo da se ovako ili onako izjašnjava u sabornici, dok će strateške političke odluke, i u njegovo ime, donositi politička ekipa koja je prije tri godine osvojila gradsku vlast u Metkoviću, a sada je dobila priliku da odlučuje o središnjoj državnoj vlasti. O kakvom se enormnom rastu njihove političke moći radi zorno svjedoči podatak da su do sada upravljali sa 24,5 milijuna proračunskih kuna Grada Metkovića, sada će upravljati sa 10,5 milijuna proračunskih kuna samo za stranačke potrebe i političko djelovanje, a uprli su iz sve snage da presudno odlučuju o tome tko će i kako upravljati sa 130 milijardi proračunskih kuna na nacionalnoj razini.
Loš je znak što su ekspresno udaljili Prgometa od bilo kakvog odlučivanja u Mostu samo zato što je na svoju ruku razgovarao s jednim od potencijalnih koalicijskih partnera, a jednako je loše što zamjenik predsjednika Mosta Nikola Grmoja mrtav-hladan novinarima odbija otkriti tko su članovi Predsjedništva Mosta, iako o njima i njihovim odlukama presudno ovisi hoće li se i kakva parlamentarna većina uspostaviti ili ćemo ponovno ići na izbore. Devet ili trinaest članova Predsjedništva Mosta, vrag će ga znati, dobili su priliku, kao u političkoj bajci, da odlučuju o aktualnoj sudbini zemlje, o milijardama proračunskih kuna, a javnost ne zna ni njihova imena i prezimena, a kamoli nešto više od toga, osim da su spremni zgaziti i one s kojima su zajedno osvajali zastupničke mandate samo ako prestanu zborno pjevati, a pogotovo ako se pokušaju soliranjem boriti za osobne političke stavove.
Ništa tu nema kvalitetno novoga u hrvatskoj politici, jači i dalje kvači, a priče o tolerantnom, transparentnom i konsenzualnom političkom odlučivanju već su ustuknule pred statutarnim odredbama i mehanizmima koji su svu političku i financijsku moć u Mostu stavili u ruke Bože Petrova i članova Predsjedništva. Njih devetoro ili trinaestoro odlučivat će o tome kako će se trošiti deset milijuna proračunskih kuna koje su na izborima donijeli Mostovi saborski zastupnici, a istovremeno će presudno odlučivati o tome tko će sastaviti parlamentarnu većinu, birati vladu i odlučivati o 130 milijardi proračunskih kuna. Ogromna je to moć pred kojom običnim smrtnicima zastaje dah, a i noge im se od straha mogu odsjeći.
