Da je ‘Ko to tamo peva’ Slobodana Šijana kultni film na ovim prostorima i 30 godina nakon što je prvi put prikazan, pokazala je velika gužva na otvorenju izložbe fotografija sa snimanja tog filma u zagrebačkoj kavani ‘Pod starim krovovima’. Otvorenju  izložbe, koja će se moći razgledati tokom novembra, prisustvovali su i neki od preživjelih protagonisti filma: režiser Slobodan Šijan, glumci Neda Arnerić i Slavko Štimac te autor fotografija Rodoljub Jovanović.

Samo otvorenje nije bilo strogo formalno - prisutnima se, koji su dupke ispunili prostor kavane, obratio Milan Radulović, jedan od organizatora izložbe, rekavši da Zagrepčani izložbu gledaju zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji i prijateljstvu umjetnika dva grada, ali i uspomeni te značenju tog filma i za generacije koje su rođene daleko iza 1980. godine. Svemu je prethodio muzički performans umjetnika koji su uprizorili onaj čuvani romski dvojac s harmonikom i drombuljama po čemu je film također ostao upamćen.

Akteri priče u izjavama za 'Novosti' bili su znatno govorljiviji. Prema riječima Borisa Krstinića, jednog od idejnih začetnika projekta, do izložbe je došlo kad se postavilo pitanje kako otvoriti jesensku sezonu u ovoj kavani.

- Osnovna ideja je bila da sve ide kroz pjesmu jer je taj prostor bio scenografija mnogim igranim filmovima, između ostalog i onima u kojima su igrali i srpski glumci. Odmah smo se sjetili filma i sve organizirali, čemu je doprinijelo prijateljstvo Milana, Rodoljuba i mene - rekao je.

Režiser Šijan rekao je da mu je drago da je u Zagrebu, gradu u kojem njegov film uživa veliku popularnost.

- Ovo je događaj u kojem je glavna zvezda fotograf filmske ekipe Rodoljub Jovanović. On je napravio izvanredan dokumentarni fotografski zapis o nastajanju jednog filma. Retko koji film ima priliku da bude registrovan u toliko interesantnih faza u njegovom nastanku i to ne samo preko fotografija koje prikazuju radnju filma, već i kako film nastaje. Mislim da je to sjajan poduhvat jer je Rodoljub još tada bio pasionirani fotograf i mislim da je sjajno da ova izložba putuje - kazao je on.

- Razvijao sam fotografije u tamnoj komori jer je takva bila tehnologija - rekao je Rodoljub Jovanović, a na pitanje koliko je fotografija snimio, objasnio je da je norma za 21 dan snimanja bila film i pol po danu.

- Foto priča počela je prvog dana i završila zadnjeg dana snimanja filma. Pored toga, snimao sam nešto i za sebe. Snimao sam pejsaže Deliblatske peščare gde je film snimljen, tako da imam puno fotografija - kazao je.

Izložba Jovanovićevih fotografija prvi put je održana je prije četiri godine, na 30. godišnjicu filma u Galeriji RTS.

- Zahvaljujući mojim prijateljima, u Zagrebu je postavljeno pola slika s beogradske izložbe - rekao je i dodao da je na filmu i na fotografijama ‘puno ljudi koji više nisu s nama’.

U atmosferi je uživala i gčumica Neda Arnerić.

- Uvek se dobro osećam kad vidim da me ljudi okolo vole i onda ja volim njih. To je uzajamna ljubav, a nije to baš tako često - rekla je. Podsjetila je na suradnju s kolegama iz sada različitih država.

- Sve ih je manje živih, ali za mene kao da rata nije ni bilo. Prema tome, za mene je sve isto, oni koji su mi bili prijatelji pre, i danas su mi prijatelji - rekla je.

U veseloj atmosferi učestvovali su i brojne ličnosti iz svijeta filma i umjetnosti, među kojima je bio i glumac Špiro Guberina koji je, kako nam je rekao, došao na poziv Nede Arnerić jer su njih dvoje često surađivali i sretali se. Tu je i bio i fotograf Velizar Vesović koji je Šijanu poklonio jednu od svojih fotografija. Među brojnim poznatim licima bio je i ataše za kulturu Dušan Vujović iz ambasade Srbije.

U vrijeme kad je film nastajao, nije bilo ‘trejlera’ ili ‘foršpana’ već su se prve informacije o nadolazećem filmu dobivale preko fotografija u časopisima. A Jovanovićeve fotografije prevazišle su snimanje samih kadrova, što se zbog škljocanja aparata moralo raditi poslije snimanje kamerom.