Raskošna duhovna zaostavština Damira Borasa, bivšeg dekana zagrebačkog Filozofskog fakulteta, tek počinje u svojoj istinskoj punini odjekivati tom institucijom. Pola godine nakon njegova odlaska na poziciju rektora Sveučilišta u Zagrebu, dio Borasovih kolega shvatio je naime što bi se moglo dogoditi nakon planirane realizacije jednog specifičnog ugovora iz njegova dekanskog mandata. Riječ je o suradnji Filozofskog s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, a na organizaciji zajedničkih dvopredmetnih studija za mlade vjeroučitelje, koji bi se tako paralelno školovali za još poneka zvanja. Ipak, odnos je po mnogočemu sudeći aranžiran formalno nepropisno i mnogostruko nepovoljno po sam Filozofski fakultet, njegove studente i profesore. Pritom treba istaknuti da ga je Boras ugovorio kad je već bio izabran za rektora, ali je i dalje stolovao na Filozofskom.
Protiv ugovora su početkom ove godine najprije ustali na Odsjeku za filozofiju, da bi im se do danas u toj kritici pridružio niz odsjeka: sociologija, povijest, psihologija, komparativna književnost, anglistika, germanistika itd. U dopisu koji potpisuje pročelnik Odsjeka za filozofiju Igor Mikecin, s nadnevkom 26. siječnja, iznosi se ponajprije nalaz Odbora za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu koji je ustanovio da je predmetni ugovor nemoguće provesti već i zbog toga što KBF uopće nema dopusnice za provođenje dvopredmetnih studija. Nadalje, ugovorom bi se privilegirali mladi katehete utoliko što ne bi morali polagati prijemni ispit i na FF-u, kao što moraju primjerice studenti Prirodoslovno-matematičkog fakulteta koji pohađaju dvopredmetni studij geografije i povijest na tim dvjema ustanovama. Time se ne završava popis statusnih degradacija FF-a: taj bi fakultet izgubio i pravo na samostalno određivanje kvota upisa studenata na svojim grupama. Diplome s akademskim nazivima za koje je on jedini ovlašten izdavala bi druga institucija, a potonja bi mu dostavljala i financijska sredstva za trošak tih dvopredmetnih studija po dominantnome svom nahođenju.
Konačno, najgori efekt svega toga u akademskom sistemu pao bi na leđa domicilnih studenata FF-a koji bi pri traženju zaposlenja dobili nelojalnu konkurenciju u vidu bogoslova s nastavničkom kvalifikacijom za vjeronauk i još neki predmet društvenog ili humanističkog usmjerenja. Vjeronauk, ne treba ni spominjati, imaju mogućnost predavati jedino oni, pa će valjda i školama biti jednostavnije da zaposle jednu takvu osobu s diplomom za dva predmeta, makar ne nužno srodna. Studenti FF-a u međuvremenu su se otvoreno pobunili; Savez studentskih udruga pri toj ustanovi objavio je izjavu protiv ugovora s KBF-om, mada ne i na internom mediju elektroničke komunikacije, uslijed cenzure novog dekana Vlatka Previšića. Fakultetsko vijeće FF-a ostalo je zasad takoreći na pola puta, sa zaključkom da njegova radna grupa treba do kraja ožujka razvidjeti sve (ne)raspoložive ugovorne mogućnosti. Iako se na zadnjoj sjednici vijeća činilo da je većina sklona odbaciti sporni ugovor, ostavljen je prostor da se osjetljiviji njegovi detalji dodatno prilagode i usvoje. No upada u oko zakašnjela reakcija toga najvišeg kolektivnog fakultetskog organa koji je proljetos, uz svega nekoliko glasova otpora, krotko prihvatio ideju Damira Borasa i kolege mu Tončija Matulića, dekana KBF-a i člana sveučilišnog Senata koji je izabrao Borasa za novog rektora. O motivima koje su imala njih dvojica, pa i dekan Previšić koji danas potpomaže tu neprincipijelnu alijansu, možemo samo nagađati, ali ne bez stanovitih zrelih indicija o zakulisnom kadroviranju.
Boras je tad, kao što se može vidjeti u zapisniku sjednice Fakultetskog vijeća održane 29. svibnja, obmanuo kolege s FF-a nevjerodostojnim opisom namjerenog odnosa s KBF-om. Oni nisu prepoznali opasnost koju suvislo pretpostavljaju tek u izjavi spomenutih odsjeka prije nepuna dva mjeseca, iako su na raspolaganju barem potencijalno imali mišljenje Odbora za upravljanje kvalitetom koje je zatražio prethodni rektor zagrebačkog Sveučilišta Aleksa Bjeliš. Iako ni sad nije prekasno za sprečavanje prijetnje koja se nadvila nad FF, neprijeporno je izgubljeno dosta vremena za manevriranje i ublažavanje pritiska pod kojim će se o svemu odlučivati u jedva izborenom dodatnom konsolidiranju većinskog stava. Dotad valja javno oslikati i dimenziju generalnih društvenih posljedica koje bi donio mogući novi upad Crkve u akademsko polje. Ne radi se dakle samo o vjeronaučnom prodoru kroz škole, ni o paralelnom zaustavljanju građanskog odgoja u tim istim ustanovama. KBF je prije dva desetljeća punopravno vraćen u sastav Sveučilišta u Zagrebu, a zatim su izdane dopusnice i za još dvije visokoškolske crkvene institucije, jezuitski Filozofski fakultet Družbe Isusove i Hrvatsko katoličko sveučilište. Bogoslovima bi to sve moralo biti posve dovoljno za utaživanje želje za ekstraznanjem u područjima društvenih i humanističkih znanosti, ali ovdje je ipak posrijedi uzurpiranje ovlasti i utjecaja koji su dosad barem formalno pripadali isključivo sekularnim subjektima.
Polazišta su Crkve pritom svejedno razumljiva i logična: ona je naprosto interesna organizacija koja sistematično traži svoju političku i materijalnu dobit. Ne iznenađuje nas što je saveznika protiv svjetovnih struktura našla u visokom njihovom predstavniku kakav je Damir Boras. On se i ranije iskazao svojim glasovitim prizivanjem biblijskih vrijednosti na Sveučilištu, a kasnije i obilježavanjem početka akademske godine, sudjelujući u euharistiji Veni Sancte Spiritus. I to pod ruku s Tončijem Matulićem, dok je za oltarom služio kardinal Josip Bozanić, inače veliki kancelar KBF-a. Ostaje nam ipak pitanje, osim dileme o konačnoj odluci Fakultetskog vijeća FF-a, je li u ovoj državi ostalo išta neovisno i zakonski nadređeno tim uznositim krugovima, te zašto već to nešto ne djeluje. Prinuđeni smo tako u neizvjesnosti čekati na odgovor ima li u RH uopće još republike ili smo zaista bez ostatka prepušteni na milost kancelaru i Duhu Svetom.
