Ustaše se opet izmotavaju – na taj bi se zaključak lako mogla sažeti vijest da se u Hrvatskoj iznova povela rasprava o jednom konkretnom isticanju ustaškog znakovlja, a ponovno na grbu sportskog kluba. Riječ je o malonogometnom Ustaniku iz Splita kojem je Ivan Klarin, načelnik Općine Tisno kraj Šibenika, zbog toga zabranio da nastupi u tamošnjoj sportskoj dvorani. Grb mu je, naime, komponiran od velikog slova U – onoga klempavog iliti ušatog, dakako – u kojem je prikazan i dio šahovnice s početnim bijelim poljem. Na to su se iz sjedišta Ustanika stali pozivati na svojedobni nalaz DORH-a i policije da u njihovu grbu ‘nema elemenata kaznenog djela’; jedva da ih je, po njima, bilo i u Lori devedesetih.

Nemamo se što čuditi upravi tog kluba zna li se da mu je predsjednik Luka Podrug, višekratno osvjedočeni štovatelj Nezavisne Države Hrvatske. Inače, notorni je Podrug i čelnik HČSP-a i, po najnovijemu, zahvaljujući koaliranju s HDZ-om, saborski zastupnik. Nema mjesta čuđenju ni nad činjenicom da lokalni desničari neskriveno, institucionalno čak, rado iskazuju svoje ustaštvo kroz sport. Prisjetimo se tako posve sličnog grba NK Imotskog prije osam godina – tada je slovo U bilo formalno vezivano uz naziv sponzorske građevinske firme.

No obratimo pažnju na reakcije državnih vlasti, političkih i nogometnih, na takve slučajeve. Da se ne bismo samo hvatali za klasičnu argumentaciju kako su ustaše, recimo, prepustili veliku većinu najnaseljenijih dijelova hrvatske obale i otoka talijanskim fašistima. Uostalom, baš kao da bi njima bilo bolje pod Endehazijom, kao da bi zbog toga trebali zavidjeti Lici, Kordunu, Baniji, Slavoniji, Srijemu, Bosni i Hercegovini.

Policija i državno odvjetništvo prave se dakle da ne vide ono što je namjerno izvedeno dizajnerski preočitim; ustaštvo je službeno izvan zakona, ali razne njegove stilizacije prolaze bez imalo problema. Zatim i ustaše cinično hine, bez potrebe za odviše uloženog truda, kako zapravo uopće nisu ustaše. Pa ni ustaški pozdravi i grbovi i napjevi estradni nisu ustaški, nego su povijesni, starohrvatski, narodni, operni – sve to jest, samo nije ustaštvo. Potom još Hrvatski nogometni savez rehabilitira Josipa Šimunića, zloglasnoga takvog ne(o)ustašu, kao novog člana reprezentativnog vodstva. I kako onda da se iščuđavamo lokalnom malonogometnom političkom ekscesu kad je tek rijetkim općinskim načelnicima antifašističkih nazora, poput Ivana Klarina, ostavljeno da se ponesu s tim gadostima.