S Karin Doolan, docenticom na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru i suosnivačicom Grupe 22, razgovarali smo o pitanju klasne stratifikacije u hrvatskom društvu i anketnom istraživanju klasnih klastera u zagrebačkim srednjim školama.
Zašto je klasa nestala iz analitičkog polja i kako ste prepoznali trenutak za njezin povratak?
Postoje različita moguća objašnjenja paradoksa sve rjeđega korištenja pojma klase i sve izraženijih ekonomskih nejednakosti u društvu. Prema Johnu O'Neillu, paradoks se može objasniti konvergencijom između postmoderne ljevice fokusirane na politike identiteta, pri čemu su pitanja klase i redistribucije postala sekundarna, i neoliberalne fikcije o kompetitivnom pojedincu čiji uspjeh ne ovisi o strukturnim ograničenjima, nego isključivo o ambiciji i talentu. Jedno od mogućih objašnjenja je i promjena u strukturi zaposlenih. Uslijed tehnoloških promjena i globalizacijskih procesa relokacije manualnih poslova, povećava se udio radnika u nemanualnim zanimanjima i smanjuje udio osoba koje rade u tradicionalnim poslovima radničke klase na tzv. globalnom Sjeveru. Moguće je i da slabi identifikacija s radnim mjestom, kao rezultat nesigurnosti koja ga okružuje, a neki autori pišu i o progresivnoj demokratizaciji kulture koja dovodi do fragmentacije klasa u suvremenom društvu. Slažem se s Mikeom Savageom, prema kojem ne znači da smo oslobođeni klasnih pozicija ako kolektivne klasne kulture možda više ne postoje. Čini mi se i da je ključno revitalizirati pojam klase u Hrvatskoj, kako bi se njime signalizirala nepravednost nejednakosti u društvu. Pojam klase koristim kao oznaku za grupe koje se razlikuju po (ne)posjedovanju različitih vrsta kapitala, što oblikuje i njihov svakodnevni život, pri čemu je to (ne)posjedovanje nepravedno. Ako ne koristimo taj pojam, kao da sugeriramo da su ekonomske nejednakosti prirodne, a uočavamo da su te nejednakosti sve veće i izraženije u kontekstu ekonomske krize.
Čini mi se da je ključno revitalizirati pojam klase u Hrvatskoj, kako bi se njime signalizirala nepravednost nejednakosti u društvu: ako ga ne koristimo, kao da sugeriramo da su ekonomske nejednakosti prirodne
Kako objasniti dugotrajni akademsko-istraživački zazor od klasne analize u Hrvatskoj? Postoji li tradicija istraživanja klase u socijalizmu?
Mislim da zazor djelomično proizlazi iz skeptičnosti prema obnavljanju terminologije koja je bila korištena u socijalizmu, ali i interesu za 'suvremenije' istraživačke teme. Uz to, u Hrvatskoj pitanja ekonomske nejednakosti nisu, nažalost, u fokusu poput pitanja identiteta. Zapravo, temelj za antagonizme 'mi' i 'oni' ovdje ne čini problematična razlika između bogatih i siromašnih, nego primjerice nacionalna pripadnost, pa i ta činjenica oblikuje istraživačke interese. Da, u socijalizmu je postojala tradicija istraživanja klase. Teorijska sociološka promišljanja o klasama vežemo uz početak 1960-ih pa sve do sredine 1970-ih. Klase su se najčešće identificirale na osnovi marksističkih kriterija, poput vlasništva nad sredstvima za proizvodnju. Neki autori su pisali o jugoslavenskom društvu kao besklasnom ili jednoklasnom društvu, drugi su pisali o novom klasnom društvu u kojem dominira birokracija ili politokracija. Empirijska istraživanja jače se razvijaju od sredine 1970-ih do kraja 1980-ih. Posebno bih tu istaknula rad Mladena Lazića s kraja 1980-ih i njegovu tezu o socijalizmu kao klasnom društvu koje čini vladajuća klasa kolektivnih vlasnika, posredna klasa i radništvo.
Revitalizacija klasne analize
Kako protumačiti kontinuitet javnog isticanja neprestanog nestajanja srednje klase?
Kako nemamo empirijski utemeljenu klasnu analizu hrvatskog društva, a i postoje različite tradicije definiranja klase, riječ je više o simboličnom činu kojim se žele istaknuti sve izraženije društvene nejednakosti, posebno u kontekstu posljedica ekonomske krize.
Kojim ste se načelima rukovodili u klasnom istraživanju hrvatskoga obrazovnog sistema? Na kojem ste uzorku pokazali klasnu stratifikaciju srednjoškolaca u Zagrebu, koji je tip obrazovnog sistema (gimnazije, strukovne škole…) bio uključen?
Riječ je zapravo o vrlo skromnom doprinosu nastojanju da se revitalizira klasna analiza u Hrvatskoj. Zanimalo me kako se grupiraju učenici i učenice u hrvatskom kontekstu prema svom (ne)posjedovanju ekonomskoga i kulturnoga kapitala, kao burdijeovskih dimenzija klasa. Provedena je klaster analiza na podacima prikupljenima pilot-upitnikom u 2013., u sklopu projekta 'Socijalni identiteti, pristup visokom obrazovanju i odabir studija' koji se provodi pri Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu, a financira ga Hrvatska zaklada za znanost. Upitnik je proveden na reprezentativnom uzorku (po tipu škole) 534 učenika i učenica srednjih škola, trogodišnjih strukovnih, četverogodišnjih strukovnih i gimnazija u Zagrebu i okolici.
U čemu je važnost Pierrea Bourdieua kod nas, osobito u analizi obrazovnog sistema i društvene reprodukcije?
Za Bourdieua klase čine agregirane dispozicije k djelovanju, koje oblikuju različite vrste i količina kapitala. Razlikuje ekonomski kapital, mjerljiv primjerice primanjima i posjedovanjem nekretnina, zatim kulturni kapital, iskazan stupnjem obrazovanja ili pak posjedovanjem kulturnih dobara, te socijalni kapital, koji čine korisna poznanstva. Klasna analiza se prema Bourdieuu sastoji od konstruiranja objektivnih pozicija identificiranjem raspodjele tih kapitala u društvu, ali i istraživanja načina na koje se te objektivne pozicije manifestiraju i reproduciraju u svakodnevnom životu. Drugim riječima, povezuje makro i mikro razinu analize. Njegovu važnost vidim upravo u tom relativno sveobuhvatnom razumijevanju društvenih nejednakosti i načina na koje se reproduciraju strukturno i procesno. U obrazovnom kontekstu, Bourdieuovi koncepti su mogući teorijski odgovor na pitanje zašto pripadnici različitih klasa postižu različite obrazovne ishode. Prema njemu, značajan dio krivnje snosi obrazovni sustav koji svojom strukturom i procesima privilegira učenike iz obitelji s visokim kulturnim kapitalom, čime se kritizira uvriježeni dojam da je obrazovni uspjeh isključivo odgovornost pojedinca.
Što, pojednostavljeno, govore rezultati vašeg istraživanja?
Kao što sam već spomenula, riječ je o preliminarnim uvidima, poticaju za raspravu o klasama u hrvatskom kontekstu. U analizi su korištene samo četiri varijable. Stupanj obrazovanja roditelja i posjedovanje knjiga u domu, kao indikatori kulturnog kapitala, te procjena financijskog statusa obitelji i obiteljsko posjedovanje nekretnina, kao indikatori ekonomskog kapitala. Klaster analizom dobivene su četiri grupe. U prvoj grupi su učenici iz obitelji s najvišim kulturnim kapitalom. Učenici u ovoj grupi imaju najbolje obrazovane roditelje i u domu imaju znatno više knjiga od učenika u ostalim grupama. U prosjeku se, vezano uz financijsku situaciju obitelji, izjašnjavaju da su prilično dobrostojeći odnosno bogati i da im obitelj posjeduje dvije nekretnine. U drugoj grupi su učenici koji u prosjeku imaju viši kulturni kapital od učenika u trećoj i četvrtoj grupi, ali imaju niži kulturni kapital od učenika u prvoj grupi. Učenici u ovoj grupi dolaze iz obitelji s najviše ekonomskoga kapitala. U prosjeku im obitelj posjeduje tri nekretnine ili više te se izjašnjavaju da su prilično dobrostojeći odnosno bogati. Te dvije grupe mogli bismo, preliminarno, nazvati višom klasom, pri čemu se razlikuju oni s višim kulturnim kapitalom i nešto nižim ekonomskim kapitalom i oni s višim ekonomskim i nešto nižim kulturnim kapitalom. Učenici u trećoj grupi ne razlikuju se značajno po kulturnom kapitalu od učenika u drugoj grupi, ali se razlikuju značajno od učenika u prvoj i drugoj grupi po ekonomskom kapitalu. Roditelji tih ispitanika su u prosjeku završili gimnaziju ili četverogodišnju strukovnu školu i kod kuće imaju između 26 i 100 knjiga. U prosjeku im obitelj posjeduje jednu ili nijednu nekretninu, a financijska situacija obitelji je u kategoriji 'ima dovoljno za prosječan/normalan život'. Tu bismo grupu preliminarno mogli nazvati srednjom klasom. Četvrtu grupu čine učenici koji imaju najmanje kulturnoga i ekonomskoga kapitala, a posebno niskim ocjenjuju svoj financijski status. Roditelji tih ispitanika su u prosjeku završili gimnaziju ili četverogodišnju strukovnu školu, a kod kuće imaju između 11 i 26 knjiga. U prosjeku imaju jednu ili nijednu nekretninu, a financijska situacija obitelji je u kategoriji 'jedva spaja kraj s krajem, ima ono što je nužno'. Daljnje analize su pokazale statistički značajne razlike između prve i četvrte grupe u pogledu srednje škole koju pohađaju učenici u tim grupama. Dok iz četvrte grupe 28,6 posto učenika pohađa trogodišnju strukovnu školu, taj tip škole pohađa svega sedam posto učenika iz prve grupe. S druge strane, dok 15,9 posto učenika iz četvrte grupe pohađa gimnaziju, taj tip škole pohađa više od pola učenika iz klase s visokim kulturnim kapitalom.
Posljedice za javne politike
Kako srednjoškolski ispitanici gledaju na društvenu stratifikaciju?
Intervjuirali smo srednjoškolce o njihovim obrazovnim iskustvima i odabirima, pa smo se dotakli i njihovog samopozicioniranja u društvenoj hijerarhiji. U objašnjavanju društvene hijerarhije samo je dvoje od 28 intervjuiranih koristilo pojam 'klasa' za svoje samopozicioniranje. Jedna osoba tako se opisala pripadnikom više srednje klase, a druga kao malo iznad radničke klase. Iako su podaci tek u postupku obrade, čini se da je za učenike ekonomski kapital glavni temelj razlika, mada spominju i važnost obrazovanja. Jedan je učenik opisao svoje viđenje društvene hijerarhije na sljedeći način: 'Kad idete gradom, vidite dosta ljudi kako skupljaju boce, a opet neki bacaju hranu, rastrošni su.'
Intervjuirali smo srednjoškolce o njihovim obrazovnim iskustvima i odabirima, pa smo se dotakli i njihovog samopozicioniranja u društvenoj hijerarhiji, pri čemu je samo dvoje od 28 intervjuiranih koristilo pojam 'klasa' za svoje samopozicioniranje
Kakva se društvena dinamika može predvidjeti s obzirom na vaše rezultate? Ima li klasni pristup posljedice za javne politike?
Teško je predvidjeti društvenu dinamiku na osnovi ovih rezultata. No možemo očekivati da ćemo bez opsežnijih promjena, ne samo u obrazovnom sustavu nego i u društvu općenito, i dalje uočavati razlike u obrazovnim ishodima između viših i nižih klasa u društvu. Da, klasni pristup ima posljedice za javne politike. Kako ističe Crompton, mit o meritokraciji dovodi do politika fokusiranih na pojedinca, dok klasni pristup priziva strukturne promjene i redistributivne politike.
Namjeravate li poduzeti obimnije istraživanje o klasnim pozicijama u suvremenom hrvatskom društvu? Kako slične stvari stoje u širemu europskom kontekstu?
To je u planu iako, naravno, provedba ovisi o dostupnim financijskim sredstvima. Posebno me zanima kako krize pojačavaju klasne razlike. Nedavne poplave u Hrvatskoj čine važnim istraživanje o tome kako se ljudi različitih klasnih pozicija nose s takvom katastrofom. Preston primjerice ističe da oporavak nakon poplave može biti teži za siromašne stanovnike zbog nedovoljnog ili nikakvog osiguranja, troška privremenog smještaja, troškova prijevoza u vezi s preseljenjem i težim pristupom kreditima. Način nošenja s ekonomskim i okolišnim krizama može dodatno rasvijetliti klasne razlike. Što se tiče suvremenih klasnih analiza, burdijeovski pristup preuzeli su Savage i kolege u svojemu razlaganju novoga, višedimenzionalnog modela društvene klase. Na temelju prikupljenih podataka, identificirali su sedam klasa u Velikoj Britaniji: elitu, postojeću srednju klasu, tehničku srednju klasu, nove imućne radnike, tradicionalnu radničku klasu, uslužne djelatnike u nastajanju i prekarne radnike.
O Grupi 22
Članica ste Grupe 22: kakav je koncept grupe i na kojim temama radite?
Grupa 22 je izvaninstitucionalna, multidisciplinarna, zeleno-lijeva istraživačka i zagovaračka organizacija predana razvijanju alternativnih modela socijalno pravednih, demokratskih i materijalno održivih društava. U posljednje dvije godine organizirali smo predavanja i posjete istraživača iz inozemstva, povezali se sa sličnim organizacijama u Hrvatskoj i inozemstvu, predstavili vlastita istraživanja u područjima koja smatramo važnima za odgovore na specifične izazove 21. stoljeća. Bavimo se temama kao što su okolišna ograničenja ekonomskom rastu i ideja odrasta (engl. degrowth), alternative kapitalizmu i predstavničkoj demokraciji, društvene nejednakosti i minimalni zajamčeni socijalni dohodak, klimatska politika i potencijal commons pristupa za urbanu održivost.
