Nakon što su se prije dvadesetak dana, u zaseocima Hrvatske Bojne te Malog i Velikog Obljaja na Baniji, uz samu granicu s Bosne i Hercegovine, zaredale pljačke i razbojstva, zavladao je toliki strah među vremešnim povratnicima da se više ne plaše za svoju imovinu već za vlastite živote. Koliko su zabrinuti i uplašeni najbolje govori činjenica da je nekolicina staraca iz jednog zabačenog zaseoka Bojne odlučila svake noći spavati kod drugog domaćina, u grupi, kako bi zajedno stražareći i osluškujući lakše odagnali strah.

Neviđenu drskost, ali i smrtnu prijetnju, na svojoj koži je itekako osjetila 85-godišnja starica Anka Baljak iz Malog Obljaja kojoj su dvojica razbojnika, jednog jutra, nakon što su upali u kuću kroz prozor, zaprijetili sjekirom, dobro je izudarali i tražili da im dade novac. Nakon što su pronašli 2.700 kuna, okrvavljenu i izubijanu staricu odveli su u podrum i vezali za stolac.

- Mislila sam da je to kraj i da će me ubiti. Bili su maskirani, glave su omotali zavjesama koje su otrgnuli s prozora, i cijelo vrijeme govorili, mašući sjekirom, kako će mi odsjeći glavu. Ostavili su me vezanu u podrumu i zaprijetili da će se, ako ispričam nekome to što se dogodilo, vratiti i ubiti me. Satima sam se bezuspješno pokušavala osloboditi, a i studen je bila velika. Tek kasno poslijepodne naišli su susjedi vikendaši iz Zagreba koji me povremeno obilaze. Dozvala sam ih i oni su me oslobodili - s puno napora objašnjava baka Anka koja se, nakon ukazane medicinske pomoći, preselila unuci u Glinu.

Kako je sve obraslo šumama i šikarama, a kuće i zaseoci su razbacani, uglavnom bez telefona, poneki i bez struje, nije se čuditi da su razbojnici upravo ovo područe odabrali za pljačku

Na širokom području tri sela gdje su se dogodile krađe i razbojstva živi jedva pedesetak stanovnika, uglavnom vremešnih povratnika, a i njihov broj se smanjuje. Ovog trenutka to je vjerovatno najnenaseljeniji prostor u Hrvatskoj, jer na četvornom kilometru živi manje od jednog stanovnika. Kako je sve obraslo šumama i šikarama, a kuće i zaseoci su razbacani, uglavnom bez telefona, poneki i bez struje, nije se čuditi da su razbojnici upravo ovo područje odabrali za pljačku.

U malom Obljaju lopovi su upali u dvorište Milana Lalića koji živi sa osamdesetogodišnjom majkom Milkom. Dan prije nego što je opljačkan, Milan je pekao rakiju i oko 22 sata otpratio kući susjeda kojemu su, također nedavno, lopovi provalili u kuću i odnijeli sve što iole vrijedi. Bilo ga je strah ići noću samom, pa mu je Milan pravio društvo. Milan se vratio kući oko ponoći i zaspao. Rano ujutro probudila ga je mati vičući da su opljačkani. Lopovi su odnijeli rakijski kotao, još topao od mlade rakije. Odmah je krenuo tragom niz strminu te na jednom mjestu pronašao odbačen dio ložišta rakijskog kotla i tačke na kojima su ga prevozili. I tu se izgubio svaki trag.

- Svi smo ovdje prilično stari i nemoćni. Evo, ja sam jedan od najmlađih mještana, a uskoro ću navršiti šezdesetu. Bojimo se spavati u vlastitim kućama, pa se noću skupljamo u grupe, poput ovaca kad ih nanjuši vuk. Policija ponekad naiđe, malo se provozaju, pregledaju i odu. Čini mi se da i njih lopovi itekako dobro prate. Pogotovo se bojimo noću, a dodatni problem je što nemamo uvedenu struju. U slučaju da nas posjete noću, ne možemo osvijetliti dvorište - žali se Milan Lalić.

Bojimo se spavati u vlastitim kućama, pa se noću skupljamo u grupe, poput ovaca kad ih nanjuši vuk. Policija ponekad naiđe, malo se provozaju, pregledaju i odu – Milan Lalić

Kad se zbroje sve nedaće koje prate Milana i njegovu majku, od noćnih razbojnika do petnaestogodišnjeg mraka u kojemu žive bez struje koju su nekada imali, a priključak pozamašno platili, preko činjenica da nemaju niti pitke vode pa po nju odlaze na kilometar udaljen šumski izvor i da žive od 1.050 kuna mjesečnih primanja, jasno je da je njihov život ovdje, na jugoistočnom ulazu u civiliziranu Evropu, čiji su i oni građani, najblaže rečeno - težak, da teži ne može biti. To da im neće biti lako kada se vrate na svoje ognjište, slutili su i prije povratka, ali da će biti opasno, pa čak i po život, nisu mogli niti sanjati.

Milan Dukić iz Malog Obljaja kaže da je još i dobro prošao. Otišao je, prije dvadesetak dana predvečer kod susjeda na dva sata, a kada se vratio kući, našao je obijena vrata i utvrdio da su mu nestali mobitel, 1.600 kuna i dvije kutije cigareta. ‘Mogli su još toga odnijeti ali su se vjerovatno žurili‘ - pretpostavlja Milan.

Razbojnici su u nekoliko navrata prošli tik uz kuću starine Mirka Vujaklije, ali bi ga, iz nekog razloga, uvijek zaobišli. Vitalni starac uskoro će navršiti devedesetu, a otkad mu je 1985. godine umrla supruga, više od 30 godina živi sam u zabačenom sokaku Malog Obljaja. Kaže kako ih ponekad vidi, noću i čuje njihove glasove, ali kako ga je strah, pritaji se i čeka. Ujutro, kad ode do sela, uvijek sazna da je, upravo te noći, nečija kuća opljačkana.

Čim se saznalo da su na jugu Banije u nekoliko sela zaredale pljačke i razbojstva, stanovnike i područje ‘suhe međe‘ posjetili su saborski zastupnik Milorad Pupovac, dožupan sisačko –moslavački Bogdan Rkman i zamjenik gradonačelnika Gline Đuro Stojić. Riječ je o povelikom području obraslom šumom, gdje je granicu koja razdvaja dvije države vrlo teško uočiti, a prema svemu sudeći i kontrolirati. Pupovac, Rkman i Stojić susreli su se sa većinom opljačkanih mještana, saslušali njihove priče pune nevolja, ne samo zbog učestalih pljački, već i nesretnih okolnosti koje im ionako težak život čine još težim: loši i zapušteni putevi, struja koja prolazi u blizini njihovih kuća, a oni nisu priključeni na mrežu, napadi divljih svinja na teškom mukom posijane kukuruze, lisice i jastrebovi koji odnose perad, pljačke šuma i još mnogo toga.

- Neposredno prije posjete ovom dijelu Banije, dobili smo uvjeravanja od načelnika Policijske uprave da će se odmah pojačati nadzor granice, te da će policijske patrole češće obilaziti sela uz samu granicu i njihove stanovnike. Potpuno je jasno da država hitno mora nešto poduzeti kako bi stanovnike ovog područja zaštitila od krađa i razbojstava koji su u poslijednje vrijeme učestali - kaže Rkman.

Nekoliko mještana okupilo se u kući Vojislava Lončara u Malom Obljaju, kako bi se susreli s Miloradom Pupovcem, očito polažući velike nade u taj susret, vjerujući da će se ovaj puta nešto ozbiljnije poduzeti i da će napokon moći odahnuti.

Bojan Ljubičić priča kako je nedavno, usred bijela dana zatekao lopove baš u trenutku kada su provaljivali u njegovu kuću, misleći da se on još neće vratiti. Čim su ga ugledali, razbježali su se i ostali bez plijena. Antonio Varga prije nekoliko godina odlučio je odseliti iz Siska u ovaj dio Banije. Kupio je imanje i zemlju u Velikom Obljaju, privučen ljepotom prirode i plodnim oranicama. Tek što je, nakon više od tri godine napornog rada i prilagodbe, uspio koliko-toliko okrčiti zemljište i urediti kuću za život, dogodila se krađa koja je poljuljala njegove planove i vratila ga gotovo na početak.

- Još zbrajam štetu. Do sada sam utvrdio da vrijednost ukradenih stvari prelazi 25 tisuća kuna. Ostao bez nove motorne pile, prijenosnog računala, dva mobilna aparata i bogatog ribolovnog pribor. Prošle godine mi je pokradena šuma i baš sam neki dan otišao vidjeti kakvo je stanje. Baš tada, kao da su pratili moje kretanje, lopovi su započeli pljačku. Što da vam kažem? Razgovarao sam sa starijim susjedima koji kažu da u niti jednom ratu koji su do sada preživjeli, tako bezobzirnih pljački nije bilo - kaže Antonio Varga.

Posebno dirljiv susret bio je sa 84-godišnjom Stanom Milošević iz Velikog Obljaja. Onemoćala starica već nekoliko godina živi u strahu od lopova. Sada su posjete razbojnika nešto učestalije, ali već godinama mještani strepe i zbrajaju štetu. Mnogi su toliko uplašeni da niti ne obavještavaju policiju, u strahu da će im se razbojnici osvetiti, ali sad je kap prelila čašu, objašnjava nam starica.

- Čujem često noću glasove oko moje kuće. Sve mi se čini da govore nekakvim tuđim jezikom jer ih ništa ne razumijem. Ja se pritajim u mraku i čekam što će biti. Još me nisu pronašli i opljačkali. Ne bojim se toliko za sebe, već sam stara i nemam ništa naročito vrijedno. Bojim se samo za moju kćerku s kojom živim i koja je oboljela. Da mene ubiju, što bi bilo s njom? Eto, sinko, samo zbog toga se bojim. To me muči i proganja godinama i živim u vječitom strahu - povjerila nam se vremešna Stana Milošević.

Pored ovih pljački i razbojstava, nitko ne spominje još jedan problem. Riječ je o sječi šuma i krađi drva. Gotovo da nema stanovnika ovih pograničnih sela kojemu nije pokradena šuma. Sustavno, već dvadesetak godina, nerijetko, usred bijela dana, nebo para zvuk motornih u šumama, a vlasnici se boje otići na mjesto krađe. Tek kada sjeća utihne i kradljivci odvuku posječena stabla, dođu ustanoviti štetu.

Nakon obilaska područja na kojemu su zlostavljani malobrojni stanovnici, u Glini je održana konferencija za tisak za koju je, na pozvnici za novinare, stajalo da će na pitanja odgovarati i gradonačelnik Gline i načelnik mjesne policijske postaje. Oni se međutim nisu pojavili.

- Pratili smo što se u poslijednjih dvadesetak dana događa na ovom području. Zbog toga smo vrlo zabrinuti i došli smo ohrabriti ovdašnje stanovništvo i sa policijom vidjeti što je sve potrebno da se ljudi zaštite. Na kraju krajeva, država zato i postoji, da štiti granicu i stanovnike uz nju. Ovdje će biti potrebne pojačane i dodatne mjere, a prema svemu sudeći i suradnja s nadležnim organima susjedne države BiH. Osim toga, uvjerili smo se da ovdje žive ljudi koji nemaju struje i vode, što je potrebno hitno rješiti. Za život je ovdje posebno važno održavanje puteva koji su u lošem stanju, a neki i potpuno neprohodni. O svemu viđenom ovdje izvjestiti ćemo resorna ministarstva RH - zaključio je Pupovac.

- U Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj vrlo ozbiljno smo shvatili nasilje i krađe kojima su u poslijednje vrijeme izloženi mještani Obljaja i Bojne - kaže službenica za odnose s javnošću Iva Hranitelj, i zaključuje: ‘Odmah smo pojačali policijske ophodnje na tom području, a djelatnici policije intenzivno rade na otkrivanju počinitelja. Kriminalistička istraživanja su u punom jeku i teku u pozitivnom smjeru. Postoje naznake da bi počinitelji mogli vrlo brzo biti otkriveni’.

Važno je prisjetiti se kako je država vrlo dobro zaštitila divlje svinje, vukove, lisice i jastrebove, zvijeri koje uništavaju ljetinu i otežavaju život stanovnicima ovih ruralnih područja. Ako netko postavi zamku kako bi obranio njivu kukuruza i u nju se uhvati vepar, može završiti u zatvoru. Ako pak, u proljeće uberete visibabu, morate platiti globu. Zaštićene su brojne i životinjske vrste. Možda je vrijeme da se bolje zaštite i ljudi.