Kako komentirate tajni dokument navodne reforme zdravstva?
Reforma bi morala biti javna, da se zajednički uz predstavnike struka donesu odluke najbolje za održivost zdravstvenog sustava. Nešto što se taji nije u interesu ni za koga, a najmanje za pacijenta kao pojedinca. HZZO ovakvim mjerama može jedino izgubiti, jer će postati dio tržišta. Time ga više ne štiti država, a građani sigurno nisu ti koji ga trebaju spašavati. Osim dopunskog postoji i dodatno osiguranje, a vjerujem da će takvih biti još više u budućnosti, samo i dalje ne znamo što s njima dobivamo. Sitna mala slova još kroje politiku igre osiguravajućih društava.
Ministar Nakić je najavio poskupljenje dopunskog zdravstvenog osiguranja od 1. svibnja na 89 kuna.
Bilo kakvo poskupljenje osiguranja je najgora moguća opcija za građane, jer se dovodi u pitanje sama egzistencija, s obzirom na to da većina ljudi živi od minimalca ili minimalne mirovine. Ne smije se dovesti u pitanje dostupnost zdravstvene usluge djeci, studentima i ugroženim socijalnim skupinama. Mora im se dati izbor, a ne da se sve svodi na to imaju li osiguranje ili nemaju. U 21. stoljeću svijet ne smije biti crno-bijel.
Poskupljenje se pravda godišnjim gubicima u zdravstvu od 2,5 milijardi kuna?
Niti će se poboljšati kvaliteta usluge, koju ćemo više plaćati, niti će se zakrpati rupe u sustavu. Svaki korisnik mora znati što točno plaća, koliko participira u troškovima i kolika je stvarna cijena usluge ili lijeka koje dobiva. Pacijenti su zakinuti za informacije o tome na što imaju pravo u zdravstvenom sustavu. Ljudi se ne bi žalili da postoji opcija da dvostruko više plaćaju policu osiguranja, ako bi s njome rasla kvaliteta i dostupnost.
Za one bez dopunskog poskupit će i bolničko liječenje sa 2.000 na 3.000 kuna?
Ovakve odluke su vrlo teške za osobe koje se zateknu nenadano u bolnici. Građani dolaze pred zid, pa nemaju izbora. U slučaju prometne nesreće nezamislivo bi bilo da se prvo gleda ima li unesrećenik plaćeno osiguranje, pa da mu se tek onda pruži pomoć. To bi bio najgori mogući scenarij amerikanizacije zdravstva.
Možemo li i dalje govoriti da se hrvatsko zdravstvo temelji na solidarnosti?
U Hrvatskoj je, nažalost, za većinu usluga profit na prvom mjestu. Bogati ne smiju imati prednost pred siromašnima niti u kvaliteti, niti u dostupnosti same usluge. Mogu eventualno koristiti neke pogodnosti po želji uz nadoplatu, ali tek ako time drugi pacijenti nisu ugroženi. Javno, solidarno zdravstvo se gubi između konkurencije osiguravatelja i natjecanja na tržištu, a samim time pacijenti i korisnici zdravstvenih usluga postaju dio mase, dio broja, dio zarade. Tako se bitno ugrožavaju ljudska prava.
U kolikoj mjeri najavljene reforme ugrožavaju građane?
Ne mislim da rada liječnika u privatnom sektoru ikoga ugrožava jer, kao i u svakoj drugoj struci, imate liječnike koji vole raditi, obožavaju svoj posao i posvećuju se pacijentima koliko god je moguće. Nema razloga da se onima koji žele raditi i nakon radnog vremena to onemogući. Ne smijemo zaboraviti ni prava liječnika, kao ni prava pacijenata. Treba postojati ravnoteža da bi svi bili zadovoljni te da bi zdravstvo bilo učinkovito. No, dodatno zdravstveno osiguranje može biti otežavajuća okolnost i za zdrave, a kamoli za bolesne, kojima je sve ovo veliki stres. Pacijenti svakodnevno zovu, vidno uplašeni za svoju budućnost, i traže pomoć.
Na najavu o poskupljenju reagirao je i HZZO, smatrajući da država svoje proračunske dugove prebacuje na teret građana.
Htjeli, ne htjeli uvijek sve ide preko leđa građana. Ljude se dovodi pred gotov čin bez da ih se išta pita pa na kraju postanu samo brojka u sustavu, samo jedan OIB. Ako korisnik nešto plaća, onda ima pravo znati koja su njegova prava i mogućnosti. Nisu svi građani jednako sposobni da sami pronađu put do informacije pa zbog toga ona mora biti dostupna svima podjednako. No za to se sustav ne brine.
Hoće li ministrova najava o poskupljenju dopunskog zdravstvenog osiguranja nagnati građane da odustanu od plaćanja te usluge HZZO-u?
Stvorit će se natjecateljsko tržište kao da idete osigurati automobil pa će te otići kod onoga tko vam da bolju ponudu. Zdravstvo će postati jedna velika tržnica bez jasnih protokola i bez ikakve vizije. I dok će većina liječnika raditi svoj posao korektno, drugi će ih krivo gledati jer žele raditi na nekoliko mjesta. Bolesni osiguranik bit će revoltiran na zdravog, umjesto da mu bude zahvalan budući da svaki radnik uplaćuje doprinose koje najčešće i ne troši. To je jedino što je ostalo od solidarnosti. Ali nažalost, ljudi su uvijek nezadovoljni, a bez dobre komunikacije od strane Ministarstva zdravlje i one na razini liječnik - pacijent upitna je održivost ovakvog načina rada. Uostalom, s jedne strane liječnici odlaze na rad izvan Hrvatske, a s druge se i neki pacijenti sve češće liječe u inozemstvu.
