Dašak svježeg vjetra – tako je u studenome 2016. godine jedan zapadni diplomat komentirao dolazak Andreja Plenkovića na čelo Vlade. Njegov optimizam imao je konkretne razloge: povijesni revizionizam i novo širenje filoustaških sentimenata u javnom prostoru za vrijeme vlade u kojoj je glavnu riječ imao Tomislav Karamarko. Autor citiranih riječi minulu je godinu, kao član Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (IHRA), slušao opetovane kritike na račun Hrvatske. Opaska je izrečena jednom od članova hrvatske delegacije u IHRA-i, organizaciji sastavljenoj od 31 države-članice, koja se bavi isključivo pitanjem holokausta. Riječ je o instituciji s iznimnom političkom težinom, koja na globalnoj razini monitorira provođenje sjećanja na holokaust i upozorava na suvremene revizionističke tendencije. Svaku delegaciju pritom sačinjavaju stručnjaci iz raznih područja, od povijesti i obrazovanja do predstavnika izvršne vlasti.
U trenutku kada hrvatski premijer u Jeruzalemu poziva na borbu protiv negiranja holokausta i kada se u svijetu obilježava svjetski dan sjećanja na žrtve holokausta, u centru Zagreba se održava tribina pod nazivom ‘Jasenovac – lažni mit’ – ističe Hrvoje Klasić
Izvješće IHRA-e za prošlu godinu do kojeg smo došli pokazuje razloge za aplaudiranje odlasku Karamarka i dolasku Plenkovića. Hrvatska je naime bila jedna od nekoliko zemalja koje su sustavno, ponekad i žestoko kritizirane i propitkivane zbog društveno-političkih tendencija u javnom prostoru. Prije dva mjeseca dobili smo neslužbenu potvrdu da je Spomen-područje Jasenovac stavljeno u skupinu takozvanih ugroženih lokacija, što je sada u ovom dokumentu potvrđeno. Ključni je razlog muzejski postav, koji je već godinama predmetom kritika u javnosti. Iz IHRA-e navode da se, osim žrtava, ne pokazuje povijesni kontekst i da nema naglaska na počinitelje zločina u Jasenovcu. Od Hrvatske je zatraženo da s međunarodnim stručnjacima obnovi izložbu, te da se primjereno obilježi i renovira nekadašnji koncentracijski kamp u Staroj Gradiški, gdje je ubijeno više od 15 tisuća ljudi. Za ovu je priču, međutim, zanimljivija činjenica da se IHRA intenzivno, dakle u detalje, bavila aktualnim političkim i povijesnim revizionizmom u Hrvatskoj, dok se hrvatska strana na najvišoj diplomatskoj razini pravdala i objašnjavala prozivke na račun najviših državnih dužnosnika i njihovo koketiranje s krajnjom desnicom.
Završno hrvatsko izvješće, u kojem se nabrajaju svi pozitivni pomaci i odgovara na pitanja stranih partnera, autorstvo je neimenovanih dužnosnika iz Hrvatske vlade, dok su recenzije zapadnih partnera diplomatski značajno umivenija verzija stvarnih događaja, koje nam je prepričalo više sudionika prošlogodišnjih sastanaka. Slučaj Hrvatske bio je naime jedan od fokusa zasjedanja IHRA-e, pored situacije u zemljama kao što su Srbija i Poljska. Izvrsno upućeni u događaje u Hrvatskoj, predstavnici zapadnih zemalja, ponajviše Amerikanci i Francuzi, suočavali su hrvatske emisare s nizom pitanja, kao što je financijsko izjednačavanje komemoracija u Bleiburgu i Jasenovcu ili inkognito odlazak predsjednice u jasenovačko spomen-područje, mimo službenog programa. Tražili su odgovor na pitanje zašto su predstavnici srpske i židovske manjine bojkotirali prošlogodišnju komemoraciju u Jasenovcu. Zanimala ih je i filoustaška prošlost ministra Zlatka Hasanbegovića, kao i razlozi niza revizionističkih tendencija u javnom prostoru, s naglaskom na povijesnu rehabilitaciju NDH.
Ništa se nije promijenilo, sve je ostalo kako je bilo. Ovo čemu svjedočimo u javnom prostoru zapravo nismo stigli doživjeti za vrijeme Karamarka – kaže Tvrtko Jakovina
Hrvatska strana, pokazuje izvještaj, na ta je pitanja odgovarala tako što je pobrojala većinu spornih događaja, no demantirajući bilo kakvu upletenost izvršne politike u njihovo poticanje. Štoviše, sugerira izvješće, Vlada se intenzivno borila protiv njih. Svi visoki dužnosnici su osudili ustaški pokret, tvrdi se u hrvatskom izvještaju, ne spominjući pritom da je, između ostalih, tadašnji potpredsjednik Sabora predvodio kolonu u kojoj se orio ustaški pozdrav, niti da su predstavnici izvršne vlasti šutjeli na većinu filoustaških ekscesa u društvu. Nije pružen odgovor na pitanje zašto se Bleiburg i Jasenovac financijski tretiraju na isti način, Hasanbegovićevo filoustaštvo je ‘anulirano’ linkom na intervju koji je ovaj dao ‘Le Mondeu’, a nema odgovora ni na sasvim konkretna pitanja, na primjer zašto je bio na premijeri revizionističkog filma Jakova Sedlara o Jasenovcu. Zapravo, iako autori izvješća priznaju bujanje revizionizma, politički doprinos izvršne vlasti cijelo se vrijeme izmješta iz ovoga problema.
Nataša Jovičić, donedavna ravnateljica Spomen-područja Jasenovac, inače članica hrvatske delegacije pri IHRA-i i savjetnica predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, dozvolila je postavljanje vijenca revizionističkom Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, čiji natpis sugerira da je on radio i za vrijeme Jugoslavije. Na pitanje zašto je do toga došlo, odgovorili su da nijedan zakon ne priječi dolazak bilo kome na ovu lokaciju. Bojkot židovskih i srpskih predstavnika na prošlogodišnjoj komemoraciji tek se u jednoj rečenici naglašava, bez šireg obrazloženja zašto su smatrali da je bojkot rezultat političke klime koju proizvodi Vlada. ‘Bilo je sramotno slušati opetovane kritike o omasovljenoj reviziji činjenica od prije 70 godina, koje nijedna normalna osoba ne bi smjela dovoditi u pitanje’, kaže nam svjedok tih sastanaka.
Sam dokument pokazuje da su predstavnici Vlade na međunarodnoj razini priznavali obilje primjera buđenja filoustaštva u društvu i državi, dok su u isto vrijeme u domaćoj javnosti takve pojave svodili isključivo na rijetke ekscese marginalnih grupacija. Utoliko je i promjena političkih okolnosti unutar HDZ-a, predvođenih umjerenim i iskusnim diplomatom, predstavnicima međunarodne zajednice, okupljenima oko IHRA-e, bila znak da će doći do smanjenja ovakvih tendencija.
Gotovo isti dan kada je izrečena citirana rečenica s početka teksta, umjesto izmjene muzejskog postava u bivšem koncentracijskom logoru, u Jasenovcu je podignuta spomen-ploča s ustaškim pozdravom ‘Za dom spremni’. Predsjednica Republike Hrvatske potom se fotografirala u inozemstvu sa zastavom koja se poistovjećuje s ustaštvom, potpredsjednik Sabora Milijan Brkić zahvalio je ustašama na borbi za Hrvatsku, dok je ravnatelj šibenske Tehničke škole zabranio panoe s lokalnim ustaškim kontekstom u sklopu izložbe o Anni Frank. Riječ je dakle o događajima koji direktno potpadaju pod ingerenciju Vlade, ali u svim navedenim slučajevima reakcije su izostale. Umjesto toga, ravnatelj škole u Šibeniku nije smijenjen, ploča u Jasenovcu nije odstranjena, dok se Milijan Brkić u Izraelu klanjao žrtvama nacističkog terora, u sklopu diplomatske posjete Izraelu predvođene Andrejom Plenkovićem.
Zbog navedenih događaja, baš kao i prošle godine, predstavnici židovske zajednice bojkotirali su tradicionalni skup povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta. ‘Takvu smo odluku donijeli na osnovu reakcije Vlade, Hrvatskog sabora i predsjednice Republike na protekle događaje. Nije problem ploče u Jasenovcu ili natpisa ‘Za dom spremni’ već relativizacije svega. Ako je isto kukasti križ, ‘U’ i ‘Za dom spremni’ i crvena zvijezda, onda o čemu diskutiramo? Reviziju povijesti ćemo raditi? Komisiju osnivati da ona kaže što je bio Drugi svjetski rat? Pa o čemu mi razgovaramo?’ rekao je medijima Ognjen Kraus, predsjednik Židovske općine Zagreb, referirajući se na najavu premijera Plenkovića da će prije odluke o ploči u Jasenovcu osnovati stručno povjerenstvo.
Prema mišljenju povjesničara Hrvoja Klasića, aktualni povijesni revizionizam samo je nastavak prethodnih 25 godina.
- Prošlog tjedna, u trenutku kada hrvatski premijer u Jeruzalemu poziva na borbu protiv negiranja holokausta i kada se u svijetu obilježava svjetski dan sjećanja na žrtve holokausta, u centru Zagreba se održava tribina pod nazivom ‘Jasenovac – lažni mit’, u hrvatskim gradovima i dalje postoje ulice nazvane po ustaškim političarima, a po cijeloj Hrvatskoj niču ploče s istaknutim ustaškim pozdravom. Pozivanje na nedorečen pravni okvir za sankcioniranje ovakvih pojava samo je dokaz licemjerja i dvostrukih kriterija koji karakteriziraju političke elite, ali i hrvatsko društvo u cjelini. Nažalost, kako 1990. tako i 2017. - kaže Klasić.
Njegov kolega sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta Tvrtko Jakovina ističe da će povjerenstvo, ako do njega ikada dođe, biti samo slika i prilika onoga što o ovoj temi misle stručnjaci 2017. godine.
- Jer događaji u ovom kontekstu su već utvrđeni, niti jedna njihova odluka neće moći biti smjernica za pisanje povijesti. S druge strane, zaključci povjerenstva sasvim sigurno neće zaustaviti revizionizam u društvu, kao što ni dosad nisu neke zakonske odredbe - govori Jakovina, koji smatra kako trenutačno svjedočimo kontinuitetu dijela revizionističkih politika iz razdoblja Tomislava Karamarka.
- Ništa se nije promijenilo, sve je ostalo kako je bilo. Doduše, ništa drugačije nisam ni očekivao, ni od Milijana Brkića ni od bilo koga drugoga. Zapravo, točno rade ono što sam mislio da će raditi. Ovo čemu svjedočimo u javnom prostoru zapravo nismo stigli doživjeti za vrijeme Karamarka. To je uspostavljeni trend - kaže nam Jakovina, dodajući da je žalosno što je Plenković biran na drugoj, centraškoj platformi, ali se tako ne ponaša.
- Koketiranje s krajnje desnim grupama u HDZ-u, bez obzira na njihovu snagu, neće rezultirati nikakvim uspjehom - poručuje, dodajući da će se procesi revizionima nastaviti jer se vlast prema takvim pojavama ne odnosi na primjeren način.
Prvi sastanak IHRA-e u ovoj godini zakazan je za nekoliko tjedana. Naši sugovornici koji su sudjelovali na prošlogodišnjim sastancima procjenjuju kako je sve što se u međuvremenu desilo, a posebno reakcije vlade Andreja Plenkovića, puno veća sramota od prošlogodišnjih tema na njihovim sastancima.
- Nema sumnje da će Hrvatska, pored Poljske i sličnih zemalja, opet biti među zemljama s ponajviše kritika na račun pojave i političkog poticanja ovakvih oblika ekstremizma u društvu - ističe jedan od sugovornika.
- Ne treba, međutim, imati iluzija da ova organizacija, pogotovo u današnjem ambijentu sve radikalnijih tendencija u Europi i svijetu, ima moć uvjetovati i izlobirati neke značajnije promjene u Hrvatskoj. To je ipak nešto s čime se sami trebamo suočiti, čemu trenutačna politika nimalo ne doprinosi - kaže na kraju.
