Fašistički programi u pravilu su toliko umobolni da, kada su tek izneseni, većini normalnih ljudi znaju djelovati kao proizvod marginalne skupine redikula. Međutim, jednom kada su provedeni, više nikome nisu smiješni. Prije dva tjedna skupina hrvatskih desničarskih strašila, načičkanih titulama doktora, profesora i akademika, okupila se u Vukovaru kako bi javnosti predstavila Hrvatsko nacionalno etičko sudište, 'nadstranačko nezavisno tijelo' koje će 'donositi pravorijek o izdajničkim postupcima pojedinaca iz vodećih političkih struktura na štetu životno važnih interesa hrvatskog naroda i Republike Hrvatske'. Novooformljena nacionalna inkvizicija, čije predsjedništvo čine Zvonimir Šeparović, Ante Beljo, Josip Jurčević, Željko Olujić, Josip Pečarić i Zdravko Tomac, na svojoj je prvoj sjednici podigla javne optužnice zbog izdaje hrvatskih nacionalnih interesa protiv predsjednika Ive Josipovića, bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić i saborskog zastupnika Milorada Pupovca.
Četiri optužnice, svaka s po desetak točaka, terete ih za provođenje velikosrpske strategije, svrstavanje na stranu agresora, zaštitu srpskih i komunističkih zločinaca, progon hrvatskih branitelja, širenje krivotvorina o Domovinskom ratu i slične veleizdajničke rabote, pri čemu se, usput rečeno, u jednoj od točaka optužnice protiv Pupovca navodi i to da 'Novosti', ovaj list, 'šire otrov velikosrpskog i četničkog odnosa prema Hrvatskoj'. Četvero istaknutih hrvatskih političara samo su prve osobe, kako je naglasio veliki inkvizitor Šeparović, kojima će se suditi, a na redu je podizanje optužnica protiv premijera Zorana Milanovića i bivšeg predsjedničkog savjetnika Budimira Lončara, kao i protiv 'nepoželjnih osoba – stranaca', među koje je svrstao švedskog političara Carla Bildta i hrvatsku aktivisticu za ljudska prava Vesnu Teršelič.
Šeparović je napomenuo da je tu riječ o 'utvrđivanju moralne i etičke odgovornosti' i da iza njegovog sudišta 'ne stoje niti pravosuđe niti policija'. To što inkvizitori zasad ne raspolažu aparatom državne tvorevine koja bi nad veleizdajnicima izvršila adekvatne sankcije, nego su optužnice tek umotvorevine skupine slamnatih glava, jedina je utjeha optuženima. No nema tome toliko dugo, Tomac je bio potpredsjednik vlade, Olujić glavni državni tužitelj, a Šeparović ministar pravosuđa. To govori da je država u kojoj takva strašila zauzimaju najviše funkcije ne samo moguća, nego je ona, dakle, Republika Hrvatska.
Novooformljena nacionalna inkvizicija Zvonimira Šeparovića na svojoj je prvoj sjednici podigla javne optužnice zbog izdaje hrvatskih nacionalnih interesa protiv Ive Josipovića, Stjepana Mesića, Vesne Pusić i Milorada Pupovca
U toj državi otvoreno se može pozivati na linč i štićenih vladinih dužnosnika i nezaštićenih nevladinih aktivista – i nikome ništa. Službena novinska agencija te države, Hina, o prvoj je sjednici inkvizicijskog skupa u Vukovaru podnijela javnosti savršeno hladan izvještaj, u kojem je osim optužnica prenijela i informaciju da to sudište čine 'istaknute osobe izrazitog moralnog integriteta, stručnosti i ugleda, odnosno prominentne ličnosti iz javnog života', a na isti je način o događaju izvijestila većina hrvatskih medija. Kako i ne bi kada su ti mediji, u pojedinim se slučajevima skladno nadopunjujući sa Šeparovićevim sudištem, također preuzeli ulogu tribunala nacionalne inkvizicije, koja budno motri sumnjivce, vrši istražne radnje, priprema optužnice i izriče osude. Ti mediji prošlog su tjedna najprije pripremili, a onda isporučili podrobna obrazloženja smjene Dejana Jovića s funkcije savjetnika predsjednika Josipovića, proglasivši njegova stajališta o okolnostima provedbe hrvatskog referenduma o samostalnosti skandaloznima. A taj Josipovićev donedavni savjetnik izrijekom se spominje među osobama iz 11. točke optužnice protiv aktualnog predsjednika, u kojoj se ovoga okrivljuje što je u svoj ured uveo 'notorne protivnike hrvatske državnosti'.
Ohrabrene, valjda, smjenom Jovića, istog dana braniteljske udruge zatražile su smjenu pomoćnika ministra branitelja Bojana Glavaševića zato što se na tribini u Vukovaru, koju je organizirala Documenta Vesne Teršelič, usudio zapitati zašto je PTSP toliko raširen među hrvatskim braniteljima, a nije raširen kod pripadnika postrojbi srpske strane, koji su izgubili rat i nemaju sličnih prava. Odmah u naletu, nakon uspjele smjene Jovića, 'Jutarnji list' je bivšeg predsjednika Mesića optužio za štetne istupe i izravno djelovanje protiv službene hrvatske politike. U tekstu pod bombastičnim naslovom 'Međunarodna zajednica zabrinuta zbog neobičnih istupa: Hrvatska jedina ima bivšeg šefa države koji govori protiv EU i stalno veliča Putina', Mesića se optužuje da nastupa sa 'stavovima koji se bitno razlikuju od službene državne politike', da su njegove teze 'puno bliže moskovskom viđenju situacije nego hrvatskoj politici', da je 'prilično neuviđavno kritizirao politiku SAD-a, a branio Kinu'. Štetnom se proglašava njegova fascinacija Pokretom nesvrstanih, a uz nekadašnje veze s Gadafijem, prigovara mu se da 'potvrđuje svoju pripadnost krugu obožavatelja Vladimira Putina i brojnih svjetskih diktatora'.
Tip optužnica Šeparovićeve inkvizicije i inkvizitora iz 'Jutarnjeg lista' je isti, samo što su u prvom slučaju iznesene optužbe za prosrpsko, a u drugom za prorusko djelovanje, u prvom slučaju za veleizdaju nacionalnih interesa, a u drugom za izdaju službene doktrine. One su, kao i optužba protiv Glavaševića, dio jedne te iste atmosfere progona heretika koja u Hrvatskoj sve više buja, prelijevajući se s lakoćom od desničarske margine do medijskog i političkog mainstreama.
Prošlog tjedna kamera portala Index.hr uhvatila je neformalni razgovor između predsjednika Josipovića i jednog građanina koji ga je tražio da komentira nastupe Tomca i Jurčevića. 'Luđaci… bolesnici', odgovorio mu je Josipović, koji je samo dva dana ranije, podliježući tom istom ludilu, smijenio Jovića. A kada zbog heretičkih stavova padaju savjetničke glave, kada 'liberalni' mediji svoju militantnu odanost vrijednostima liberalne demokracije, koje Zapad brani bombardiranjem Iraka i Sirije u koaliciji s najuspješnijim bliskoistočnim diktaturama, potvrđuju progonom onih koji drugačije misle, tada ni prijetnje desničarskih strašila više ne izgledaju tako smiješne, ni tako bezazlene.
