Treća deliberacijska rasprava – ovoga puta na temu državnog proračuna, pod nazivom ‘Transparentnost donošenja proračuna i sudjelovanje građana u procesu’ – održana je potkraj siječnja u Mariji Bistrici. Da podsjetimo, model deliberativnog javnog mnijenja, kao jedna od metoda deliberativne demokracije razvijene na Sveučilištu Stenford, u Hrvatskoj se provodi u sklopu projekta ‘Neka se i glas građana čuje’, koji je nastao u suradnji Centra za mirovne studije, Instituta za javne financije, Srpskog narodnog vijeća i Udruge mladih Dalj. Riječ je o pokušaju da se na nov i konstruktivan način koriste istraživanja javnog mnijenja i provedu rasprave o važnim političkim temama u kojima sudjeluju građani, koje su prije toga stručnjaci informirali o određenoj temi, a dobivaju i uvid u političke stavove za temu zainteresiranih strana.
- Bilo nam je važno vidjeti zagovaraju li građani više razvojni ili socijalni proračun te koliko misle da je proračun transparentan, odnosno da i sami mogu sudjelovati u njegovu kreiranju. Iz rasprave je proisteklo da puno više zagovaraju razvojni, a ne socijalni proračun. S obzirom na dvije udarne teme u posljednje vrijeme, kredite u švicarcima i pomoć najsiromašnijima, sudionici deliberacijske rasprave nisu bili sretni s nijednom od predloženih mjera. Smatraju da su oni koji su podizali kredite bili upoznati s pratećim rizikom i da će oprost dugova donijeti dodatne troškove i onima koji se nisu zaduživali i koji su redovito plaćali režije - rekla je Mirjana Mikić, voditeljica projekta iz Centra za mirovne studije.
Budući da radi na područjima posebne državne skrbi na kojima mnogi, bez vlastite krivnje, žive u izuzetno teškim socijalno-ekonomskim uvjetima, ona smatra da bi se prema njima trebala podići razina društvene osjetljivosti.
- Što se tiče samog procesa na ovoj raspravi, posebno me se dojmilo kako su drugi dan pitanja sudionika iz malih grupa bila kraća i jasnija, kako su tražili dodatna objašnjenja od stručnjaka, čiji su odgovori bili vrlo jasni i nisu ostavljali puno prostora nedoumicama i dilemama. Bit će jako zanimljivo vidjeti usporedbu istraživanja stavova sudionika prije i poslije deliberacijske rasprave, što rade naši kolege iz Targeta - kazala je Mirjana Mikić.
Na deliberacijskoj raspravi u Mariji Bistrici sudjelovali su ekonomski stručnjaci Nika Šimurina i Jurica Šimurina, profesori s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, Ivica Urban i Predrag Bejaković s Instituta za javne financije i bivši ministri financija Martina Dalić i Slavko Linić. S njima je o državnom proračunu raspravljalo gotovo 30 sudionika, odabranih po određenom uzorku: uglavnom rade na poslovima vezanima uz proračun u nekim institucijama ili su poduzetnici čiji rad ovisi o proračunu.
Mario Miholjančan, diplomirani sanitarni inženjer iz Zagreba, smatra kako je deliberacijske rasprave dobro održavati kako bi se i građane uključilo u zbivanja i omogućio im se kontakt sa stručnjacima i političarima.
- Imam dosta političkog predznanja, pa nisam naučio nešto novo, no svjestan sam da ima još puno onih koji ne znaju ni osnovne političke pojmove. Nažalost, rasprava je bila kratka zbog ograničenog vremena koje smo imali na raspolaganju, a odlazila je i u drugim smjerovima, pa se znala zakomplicirati. Razgovarali smo općenito o proračunu, što je bitno pri njegovu donošenje i koji su sustavi kontrole. Najviše me pogodilo kada je Linić kazao da nema nikakve kontrole građana nad proračunom, da to možemo samo svake četiri godine, na izborima. Ubilo me u pojam da kao građanin ne mogu utjecati i žaliti se, da mogu samo gledati za što se izdvaja naš novac - kaže Miholjančan.
Tamara Kalaica, knjigovotkinja iz Samobora, smatra kako su na pitanja građana konkretne odgovore davali jedino ekonomski stručnjaci, dok su političari govorili u rukavicama.
- Deliberacijska metoda je dobra i putem nje se svašta može postići, no druga je stvar koliko ljudi žele sudjelovati u raspravama. Jer mnoge politika ne zanima zbog loše ekonomske situacije i izgubljenog povjerenja u političare. S obzirom na predznanje o rebalansu proračuna, najviše me zasmetalo kada je rečeno da treba smanjiti rashode: moje je mišljenje da treba povećati prihod putem obnove gospodarstva, a tek potom smanjivati rashode - smatra Tamara Kalaica.
Tema iduće deliberacijske rasprave bit će istraživanje nafte u Jadranskom moru – koliko bi to bilo štetno i bi li bilo društveno isplativo. Posljednja, peta, bit će održana potkraj svibnja, na jednu od tada aktualnih društvenih tema.
Hrvatski građani ne shvaćaju važnost proračuna
Nika Šimurina, izvanredna profesorica na Katedri za financije Ekonomskog fakulteta: Naš proračunski proces i sve što se tiče njegove zakonodavne strane u skladu je sa svim suvremenim tendencijama. Dakle s formalne smo strane sve uredili. No sadržajno tu ima jako velikih problema. Možda je najveći problem u tome što javnost uopće nije informirana i jako zainteresirana za proračun, koji je ogledalo javnih financija. Državni proračun kompleksan je dokument, koji nije jasan ni većini saborskih zastupnika. Hrvatski građani, kao što su sva istraživanja pokazala, financijski su nepismeni i ne shvaćaju važnost proračuna. Jako malo poznaju neke ključne elemente, normalne u razvijenim tržišnim demokracijama u kojima su građani puno više zainteresirani za proračun jer shvaćaju da odluka o njemu iduće tri godine određuju njihovu sudbinu: koliko će im biti porezno opterećenje, koliki rashodi, kako će se financirati i drugo.
Predrag Bejaković, istraživač iz Instituta za javne financije: Građani nisu dovoljno uključeni u donošenje političkih odluka. Njihova uključenost podrazumijeva i njihovo dobro poznavanje proračunskog procesa. S velikom vjerojatnošću možemo pretpostaviti da građani o tome nedovoljno znaju, što rezultira time da ih političari nedovoljno uključuju u cijeli proces i tako nastaje jedan začarani lanac nepovjerenja i neuključivanja, koji treba prekinuti. Deliberacijski projekt je osmišljen da se građani informiraju, kako bi se zaista osjećali kao dio društva i bili mnogo aktivniji, ali i da se političarima da do znanja kako građani itekako dobro poznaju procese i da trebaju uvažavati njihovo mišljenje. U Hrvatskoj je uključenost građana samo formalna i smatram da je potrebno veće razumijevanje između svih sudionika društvenih procesa.
