Nakon beskrajnih pregovora pod krinkom reformi, a sve kako bi se sastavila vlada, nije zgorega primijetiti da ovakav način funkcioniranja parlamentarne demokracije postaje besmislen. Ugrožavaju li je ovi iz Mosta, kako ocjenjuju politolozi i ne samo oni?
Ako je demokracija vladavina naroda, građana ili pripadnika određene društvene i političke zajednice, onda ovakva demokracija nema nikakvog smisla. Ono što se zbiva još od kraja parlamentarnih izbora nije ništa novo, već još jedan primjer besmislenosti partitokratsko-oligarhijsko-plutokratske parlamentarne demokracije. Car je gol, ali car to, dakako, neće priznati, dok podanici očito još nisu u stanju da to spoznaju jer njihovu spoznaju dimenzioniraju mediji koje kreira car.
Uzmemo li etičku dimenziju aktualne političke borbe za vlast, pitanje je što nakon svega ostaje narodu, gdje je poveznica između pregovora dviju koalicija i jedne političke platforme sa stvarnim životom?
Narodu preostaje isto što i uvijek: da se informira, osvještava, organizira i bori i to izvan ponuđenih, ustaljenih formi politike. To također znači da se treba oduprijeti raznoraznim slatkorječivim manipulacijama. Na primjer, mnogi koji su se definitivno razočarali u SDP i HDZ nasjeli su na Most, da bi već nekoliko dana nakon izbora shvatili kako se iza uzvišene moralističke retorike Mosta krije ista politička trulež kao i iza svih, već raskrinkanih, prvih, drugih i trećih putova.
Kakvo je medijsko izvještavanje i praćenje ove političke drame?
Mediji su zasigurno glavna prepreka osvještavanju i aktiviranju pasiviziranih građana. Dovoljno je ukazati na to da se svakodnevno u udarnim terminima i na udarnim mjestima televizija, radija, novina i internetskih portala govori isključivo o, blago rečeno, neodgovornim politikantskim kalkulacijama hadezeovaca, esdepeovaca i mostovaca, a da se pritom cijeli taj karneval kritički ne propituje. To se prikazuje kao tema od presudnog značaja, a istovremeno i kao stvar u kojoj građani nemaju baš nikakvog utjecaja. Time se stvara klima koja pogoduje odgoju pasivnih glasača koji su na koncu pasivni potrošači, što odgovara kako političkim tako i ekonomskim moćnicima.