Za organizacije civilnog društva angažirane na terenu nema dvojbe o tome tko je u Hrvatskoj zauzeo ispravan politički stav prema izbjegličkoj krizi. Proteklih dana te su organizacije, okupljene u inicijativu ‘Dobrodošli’, otvoreno sudjelovale u provođenju Vladinog ‘Plana B’ pružajući izbjeglicama pomoć u prolazu kroz Hrvatsku i u prijelazu mađarske i slovenske granice. Zagrebački Centar za mirovne studije (CMS), koji je dio inicijative, smjesta je oštro osudio traženje hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da vojska reagira u zaštiti državne granice od ilegalnih imigranata. Iz CMS-a su poručili da su šokirani ‘neznanjem i neosjetljivošću predsjednice’ te je prozvali da unosi nemir među građane i nanosi štetu ugledu zemlje ponavljajući grešku Mađarske. Građane su upozorili da ne nasjedaju na njene ideje i pozdravili Vladine namjere uključivanja vojske u humanitarni aspekt krize.

Predsjednica, međutim, nije odustala. Već od prvog dana HDZ-ovi ‘stožeri za histeriju’, kako ih je nazvao premijer Zoran Milanović, iz pograničnih su općina i županija širili paniku i strah od izbjeglica, a trećeg dana predsjednica je iz Vinkovaca najavila da će ‘u sljedeća dva dana doći još četrdesetak tisuća ljudi’ i ponovno tražila angažman vojske na granicama. Kako bi to izgledalo, a da se ne upotrebi ubojita sila, potrudio se predočiti njen povjerenik za izbjeglice Andrija Hebrang: vojnici bi vlastitim tijelima fizički sprječavali ulazak izbjeglica. Vrh HDZ-a ponavljao je iste teze, a predsjednik te stranke Tomislav Karamarko iz Tovarnika je osobno poručivao da su domaći ljudi ugroženi, da su u strahu i da se boji da ne izbije neka epidemija. Vladu su HDZ-ovci optužili za neorganiziranost, za kršenje evropskih protokola, za ugrožavanje državnog suvereniteta, za otvaranje granice prema Balkanu, a zatvaranje prema Evropskoj uniji, za narušavanje dobrosusjedskih odnosa sa Slovenijom i Mađarskom, a potom i sa Srbijom.

Vlada je ustvari preuzela ono što smo mi zagovarali prije izbijanja izbjegličke krize kod nas, a to je da se uspostave sigurni koridori, u čemu sada sudjeluju Slovenija i Mađarska iako o tome puno ne pričaju – ističe Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije

Milanovićeva vlada je s druge strane odlučila izaći ususret izbjeglicama i nakon početnog popunjavanja prihvatnih kapaciteta počela s njihovim organiziranim transportom u dvije susjedne članice Unije. Milanović, ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić i drugi članovi Vlade odlučno su odbili zahtjeve za čvrstim zatvaranjem granica, a dokle god uspostavljeni režim prihvata i transporta funkcionira Vlada je u politički povoljnoj situaciji, udovoljavajući i onima koji se zaista brinu o interesu izbjeglica i onima kojima je ipak najvažnije da broj stranaca u konačnici ostane zanemariv.

- Vlada je ustvari preuzela ono što smo mi zagovarali prije izbijanja izbjegličke krize kod nas, a to je da se uspostave sigurni koridori, u čemu sada sudjeluju Slovenija i Mađarska iako o tome puno ne pričaju. Evropa je nekako ipak napravila te koridore usprkos šengenskom režimu i sada bi bilo dobro da se to nazove pravim imenom kako bi države lakše pristupile problemu i kako bi se ljudi manje maltretirali. Hrvatska je pokazala da otvorenost ne znači nužno neku kratkoročnu opasnost - kaže Gordan Bosanac iz CMS-a.

Organizacijskih propusta je bilo, ali Bosanac prihvat izbjeglica ocjenjuje pretežno pozitivno. Navodi da je došlo do sinergije u djelovanju građana, udruga, policije i političara iz vlasti te da se u ovoj krizi, iako su često u svađi, povećalo povjerenje između Vlade i nevladinih udruga.

- To što rade predsjednica i HDZ, koliko god nas ljuti, trend je koji je već artikuliran u Evropi i začudilo bi me da toga nema i kod nas. To je ta istočnoevropska boljka, ali je užasno važno što je prvi put takav trend ostao u manjini i u javnosti i na terenu. Dobar je znak što je društvo izguralo na marginu one koji nastupaju s tom radikalnom pozicijom, no to ne znači da je priča o otvorenosti već pobijedila. Ona mora najprije pobijediti u Bruxellesu - ističe Bosanac.

Doček prvog izbjegličkog vala solidno je odrađen, slaže se i sveučilišni profesor povijesti Tvrtko Jakovina, koji kaže da je Milanović dobro učinio kada je jasno poručio da se prolazak izbjeglica ne može onemogućiti bez najizravnije prisile. Pokazalo se, kao i u nedavnom slučaj sa švicarskim frankom, da odlučan nastup Vlade može usmjeravati stvari. Jakovina dodaje da je šteta što se Vlada nije na taj način verbalno i aktima postavljala i u nekim drugim pitanjima u ranijem razdoblju.

- Dojam je solidan i Hrvatska je pokazala lice oprečno Mađarskoj. Što se tiče desnice, šef HDZ-a i posebno predsjednica države reagirali su ne kao da ne poznaju zemlju u kojoj jesu, nego kao da misle da su njihovi istomišljenici jedina Hrvatska i jedina opcija. Reagirali su nedoraslo i stvarali lošu sliku o zemlji, ali zapravo i o sebi. Mislim da će posebno loš dojam ostaviti djelovanje predsjednice koja je povlačila poteze koji su u startu vidljivi kao problematični i koji će joj štetiti - kaže Jakovina, ubrajajući u to i imenovanje Hebranga za povjerenika.

Vlada će, međutim, imati pred sobom puno teži izazov ako se ‘uvoz’ izbjeglica, kako je to nazvao ministar Ostojić, nastavi, a njihov ‘izvoz’ prema zapadu uspori ili zaustavi.

- Izbjeglički val nije samo hir, on je psihološki pritisak. Proširi se glas i stvori osjećaj panike, počinje kretanje koje je teško zaustaviti. Mi ćemo sigurno u nekom trenutku dobiti nekoliko tisuća ljudi jer će doći do preraspodjele u Evropi i HDZ je trebao malo pričekati jer bi onda imao bolju situaciju za svoje paranoje. Oni su možda mislili da trebaju tako reagirati, kao lepenovci, jer su desna stranka. No znajući kakvo je stanje u Hrvatskoj, možemo pretpostaviti da će nekoliko tisuća izbjeglica predstavljati problem jer ih nećemo znati integrirati. To je u Evropi uvijek išlo teško, a Hrvatska nema zakone da to provede, nismo stvorili infrastrukturu da ih se uči, liječi i obrazuje kao azilante i o tome bi sada trebalo razmišljati - kaže Jakovina.

Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, smatra da zemlju puno više i dugoročnije od prolaska izbjeglica može ugroziti ksenofobična atmosfera koju bi javnosti nametnuo politički vrh.

- Meni je cijeli taj pokušaj opozicije bio prilično sramotan. Dolaze očajni ljudi, a njihova prva reakcija je da se moramo okrenuti sebi. Toga bi me bilo sram i bilo mi je drago što je vlast postupila drugačije. Moje je iskustvo da je većina ljudi i većina medija imala prema izbjeglicama dobrohotniji stav nego HDZ - kaže Pusić, navodeći da je korektan odnos pokazao i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, ali i Katolička crkva, koja je u ovoj situaciji slijedila naputke pape Franje, pa je umjesto uobičajenog nacionalističkog zauzela prema izbjeglicama temeljni kršćanski stav.

Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, smatra da zemlju puno više i dugoročnije od prolaska izbjeglica može ugroziti ksenofobična atmosfera koju bi javnosti nametnuo politički vrh

Gordan Bosanac upozorava da će ljudi i dalje dolaziti i da se to neće moći riješiti u kratkom roku. Očekuje da će dio izbjeglica biti razočaran u idealiziranu sliku Evrope, a puno je političkih čimbenika koji bi imali jako dobar interes da se počnu događati incidenti s izbjeglicama, kojima treba dobro upravljati, jer to u jednom trenutku može promijeniti diskurs. Zato je, po njemu, važno što realnije i objektivnije o tome govoriti. Veliko je pitanje, dodaje, koja će politika u Evropi prevladati. Ako se postigne konsenzus da je gotovo s priljevom, napominje Bosanac, onda će se pomalo morati dignuti i zid oko Hrvatske.

Tvrtko Jakovina drži da je Evropa već definitivno zakasnila s rješenjem jer se ne mjesecima nego godinama unaprijed znalo koliko ljudi dolazi.

- Nema mogućnosti da se to zaustavi osim da se pomogne u zbrinjavanju zemljama koje su dosad bile tampon, što ne rješava problem, ali može ublažiti stanje u Evropi. Nesvrstani su, da podsjetim, davno govorili o potrebi razvoja juga, što je ignorirano sva ova desetljeća, ali se pokazuje da je to zapravo moglo donekle biti rješenje. Problem se može rješavati jedino zaustavljanjem rata i ravnopravnijim razvojem, davanjem nade na licu mjesta - poručuje Jakovina.

On dodaje da to nije samo odgovornost Evrope, ali je odgovornost zemalja ‘Prvog svijeta’ očito povećana, a u njih, po njegovom mišljenju, po nekim karakteristikama danas spada i Hrvatska.

- Nije to lako uvijek prihvatiti. Hrvatska je željela zatvoriti oči prema svojem jugoistoku, no ovo je posljedica smanjenog svijeta i tim je važnije znati što se događa u susjedstvu koje više nije Trst ili Graz nego svijet koji zajedno dijelimo. Ako Sirijci i Pakistanci žele preko Hrvatske ući u Njemačku, onda je to globalni problem i ne možemo ga riješiti tako da se zatvorimo i da kažemo da nas se ne tiče što se događa na Bliskom istoku - kaže Jakovina.

Da rješenje nije u Hrvatskoj, pa ni u samoj Evropi, već da se radi o globalnom izazovu smatra i Zoran Pusić.

- Ovo nije samo problem rata u Siriji nego i budući problem sa situacijom u nekim drugim arapskim zemljama i Africi. Sve ovo može biti jedna velika generalna proba za pravu katastrofu koja bi se tek mogla dogoditi - upozorava Zoran Pusić.

Milanovićeva vlada, dok na domaćem terenu provodi politiku ‘šalji dalje’, zasad je koncentrirana na evropski okvir i zastupa strožu kontrolu Egejskog mora te izdašnu pomoć Turskoj i drugim zemljama u neposrednom sirijskom okruženju u zbrinjavanju izbjeglica. Pogled HDZ-a puno je uži i nije sigurno da je itko u toj stranci u posljednje vrijeme konzultirao barem političku mapu jugoistočne Evrope. Da jest, tada bi vidio kako je Mađarska ograđivanjem granice sa Srbijom svjesno preusmjerila izbjeglice u Hrvatsku. Vidio bi da bi zatvaranje granice između Hrvatske i Srbije značilo daljnje širenje krize preusmjeravanjem izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu, a odatle ponovno na dugu hrvatsku granicu koja bi, nakon mađarskog zatvaranja, postala jedini put za Zapadnu Evropu. Vidio bi da takva politika vodi regiju u najtežu krizu od ratnih sukoba iz 1990-ih.

Iz kontrakcije pogleda proizlaze brojne kontradikcije u stavovima HDZ-ovaca. Ugledajući se na mađarskog premijera Viktora Orbana, oni optužuju Vladu da je narušila odnose s Mađarskom, zemljom koja je namjerno proširila izbjegličku krizu na Hrvatsku i Sloveniju. HDZ-ov Gordan Jandroković optužuje Vladu da je narušila odnose sa Srbijom, kao da bi Beograd bio sretan da Hrvatska zatvori ‘zelenu granicu’ i uspori odljev izbjeglica iz Srbije. Karamarko je optužuje da je zatvorila granice prema Uniji – one na koje Orban postavlja bodljikavu žicu, čelične kapije i do zuba naoružane vojnike. U HDZ-u očito nisu u stanju razumjeti ni taktičku igru koju sve zemlje u susjedstvu vode dok ustvari zajednički pretaču izbjeglice iz Grčke u Njemačku, zemlju koja preuzima teret s kojim se one nisu u stanju nositi. Vrhunac je, ipak, bio rezerviran za predsjednicu, koja je optužila njemačku kancelarku Angelu Merkel da je izazvala kaos, što je Jandroković, isti onaj koji Vladu proziva za narušavanje odnosa sa susjedima, smjesta podebljao izjavom da je ‘put u pakao popločan dobrim namjerama’. No tko god vidi ono pred čime HDZ-ovci zatvaraju oči, jasno mu je da loše namjere vode u pakao daleko izravnije.