Više od 30 godina Henry Giroux posvetio je analizi američkog društva, upozoravajući još od osamdesetih godina 20. stoljeća da će ideologija neoliberalizma dovesti do urušavanja demokracije u SAD-u. Za autora više od 60 knjiga i jednog od najvećih svjetskih autoriteta na polju kritičke pedagogije trijumf Donalda Trumpa radikalno je ostvarenje takvih teza. U intervjuu za ‘Novosti’ Giroux objašnjava što za SAD i svijet znači imenovanje Trumpa za predsjednika, secirajući pritom uzroke njegova uspona.
Kako kao američki državljanin gledate na ishode izbora?
Imati putovnicu zemlje koja klizi u formu neofašizma uznemirujuća je spoznaja.
Steve Bannon, njegov visoki savjetnik i strateg? Riječ je o nositelju ideje o bijeloj nadmoći, pokretaču internetske stranice koja bi 1939. u nacističkoj Njemačkoj imala potporu Hitlera
Koje su značajke neofašizma o kojem govorite?
Govorim o činjenici da je Trump konsolidirao moć za vođenje rata protiv svih demokratskih institucija u ovoj zemlji. Govorimo o ratu protiv imigranata, mladih, posebno afroameričke mladeži, socijalne države i siromašnih. Trump preuzima vlast u zemlji u kojoj je militarizacija društva sve osjetnija, gdje je moć u rukama jedan posto najbogatijih, u kulturi kojom gotovo u potpunosti dominiraju korporacije. Veći dio društva predan je financijskom establišmentu koji ne podriva samo ideje građanskih sloboda i ideale demokracije, nego aktivno napada i strukture koje omogućuju demokraciju.
Mislite li da će novi predsjednik materijalizirati prijetnje i predizborna obećanja? U prvom intervjuu je sugerirao da će biti pristojniji kao predsjednik, čak je krenuo i u svojevrsno korigiranje nekih obećanja.
Retoriku će možda ispolirati, ali ona nije isto što i provođenje politike. Zar doista netko vjeruje da će odustati od svega? Njegovi najavljeni suradnici jamac su najgorih očekivanja.
Pojedini mediji i dobar dio političke elite sugeriraju da mu treba pružiti šansu. Ipak je, kažu, izabran na izborima?
To samo dokazuje neposustalu moć neoliberalne hegemonije i brzinu kojom se mediji prilagođavaju dominantnim snagama. Na početku nisu mislili da će pobijediti, a tu je bio i strah, ponajviše zbog njegovih ekonomskih ideja. Sada pak kažu kako, eto, mijenja mišljenje, nije toliko loš, kao ni njegove politike. Čovjek se okružio nacistima! Steve Bannon, njegov visoki savjetnik i strateg? Riječ je o nositelju ideje o bijeloj nadmoći, pokretaču internetske stranice koja bi 1939. u nacističkoj Njemačkoj imala potporu Hitlera. Mediji i političari poput Obame doista sada sugeriraju da je Trump ipak predsjednik i da mu treba pružiti šansu. To je nonsens. Mislim da u svakom trenutku trebamo ukazivati na njegova proturječja, koja naglašavaju kako je mandat predan neofašistu.
Desnica je odavno shvatila potencijale neznanja. Iz školskih udžbenika izbacili su radničku povijest, klasne i ženske borbe. Edukacija postaje retorički slatkiš za neosviještene. Kulturalni aparati dominantno su idiotizirani. Sve je trivijalizirano
Noam Chomsky je izjavio je da je Republikanska stranka s Trumpom na čelu postala najopasnija politička organizacija u ljudskoj povijesti?
Mislim da je Chomsky u pravu. Republikanski establišment se može opisati kroz sadržaj filma ‘Let iznad kukavičjeg gnijezda’ u kojem su pacijenti preuzeli psihijatrijsku ustanovu. Riječ je o luđacima. U skladu s tim, državne institucije ići će članovima stranke i pojedincima koji predstavljaju antitezu svojih budućih zaduženja. Odjeli za energetiku ili zaštitu okoliša bit će pod ljudima koji ne vjeruju u klimatsku promjenu ili se protive regulaciji zagađivača. U institucije za obranu sjest će ljudi koji su potpuno posvećeni ratu. Slično je za rad, socijalnu zaštitu ili javna dobra. Iz Trumpovih izjava nazire se program bijelih kršćanskih nacionalista u kojima se spaja vjerski, ekonomski, politički i kulturalni fundamentalizam. Sada imaju moć za uspostavu svojih ideja jer će ovladati svim granama političke moći.
Očekujete nasrtaj na ljudska prava, od LGBT populacije do žena?
Za vrijeme izbora današnji se predsjednik strastveno zalagao protiv tih prava. Nazivao ih je političkom korektnošću, implicirajući tako da je dopušteno biti rasist, homofob ili seksist. Već je najavljeno da će na Vrhovnom sudu pokušati dovesti u pitanje postupak koji je legalizirao pobačaj u SAD-u, predajući ga na odlučivanje saveznim državama. Rat protiv reproduktivnih prava žena bit će prvi korak i poruka drugim ciljanim skupinama.
Car je gol
Koji su ključni uzroci Trumpove pobjede i činjenice da je siromašniji sloj društva, gubitnici globalizacije, pokazao srednji prst establišmentu i njihovom statusu quo?
Više je faktora. Od 2001. godine u SAD-u dominira sveprožimajuća kultura straha, koja je dovela do militarizacije gotovo svih dijelova društva, od škola, aerodroma, bolnica, institucija socijalne službe pa do ulica. Socijalna država ustupila je mjesto militarnoj državi, a radna mjesta zatvorima; društvo u kojem svi koji se ne povinuju potrošačkoj i neoliberalnoj logici postaju kandidati za kažnjavanje, od siromašnih do manjina. Kultura selebritija, koja nameće trivijalnost i neznanje, uvjetovala je s druge strane tretman Trumpa kao slavne osobe, a ne predsjedničkog kandidata. Njima se ne postavljaju važna pitanja. Za njih ne vrijede ista mjerila odgovornosti. S njima razgovarate o životnom stilu, kosi, ženi i djeci, a ne o političkim stavovima vezanim uz prave društvene probleme. Živimo u društvu koje nije orvelovski Veliki brat, nego istoimeni reality program. Kapitalistički sistem nam pritom govori da smo sami krivi za socijalne udese; problem je u karakteru, nikad u sistemskim odnosima. U takvom društvu gnjev milijuna nije imao nikakav konstruktivni smjer. Izabrali su čovjeka koji će im još više zagorčati živote. Tu dolazimo do poraza ljevice, koja i dalje razgovara o političkim i ekonomskim strukturama, a ne o nužnosti promjene društvene svijesti.
Spada li Trump među najgore historijske posljedice kapitalističkih politika na Zapadu?
Apsolutno. Ovdje imamo ideologiju represije bez apologije. Izostanak potrebe ili želje za mimikrijom, da barem lažu kako će brinuti za demokraciju i da će biti bolje. Riječ je utoliko o kontrarevolucionarima, koji nemaju inhibicija u korištenju obmanjujućeg jezika, a neće imati ni problema s provođenjem takvih politika. Riječ je o trijumfu neznanja nad razumom, emocija nad argumentom i mnijenja nad dokazom. Kad stvoriš kulturu koja je ukorijenjena u takvoj razini gluposti, to je temelj za nepromišljenost što je, kako reče Hannah Arendt, baza za totalitarizam i fašizam.
Dosta ste u tom kontekstu spominjali ‘organizirani zaborav’ i svjesno brisanje povijesnog sjećanja.
Mislim da je svaka zemlja bez povijesnog sjećanja podložnija totalitarnim društvenim pojavama. Živimo u kulturi u kojoj je ‘novo’ jedino važno, a prošlost je zaboravljena. Desnica je odavno shvatila potencijale neznanja. Iz školskih udžbenika izbacili su radničku povijest, klasne i ženske borbe. Edukacija postaje retorički slatkiš za neosviještene. Kulturalni aparati dominantno su idiotizirani. Sve je trivijalizirano. Količina gluposti koju proizvode mediji je nevjerojatna. U ime objektivnosti, daje se jednak prostor tezama o ravnoj i okrugloj zemlji, banalizirajući bilo kakve argumente. Desnica je dakle shvatila da je informirano rasuđivanje suprotstavljeno kulturi konzumerizma i da mora biti uništeno.
Koliko za rezultate snosi odgovornost Demokratska stranka?
Ne smijemo podcijeniti zasluge ekstremne desnice, koja je s margina došla u centar. No dio krivnje Demokratske stranke seže u prošlost. Kriza koja je počela 1970-ih, između ostalog, nastavljena je i ‘trećim putem’ demokrata, koji su prigrlili neoliberalizam, ideologiju koja je produbila nejednakost i opustošila radničku i srednju klasu. Podupiru financijsku elitu, odbili su sankcionirati mučenja za vrijeme Busha. Dopustili su da CIA radi što hoće. Imamo državu nadzora kakva nije viđena u povijesti. Obama nije napravio gotovo ništa pozitivno po pitanju Bushevih zakona u sklopu domovinske sigurnosti, ratovanja dronovima ili policijskog pretraživanja bez ikakvog opravdanja. Takve politike bile su grozne za vrijeme Obame. Možete li zamisliti kako bi Trump mogao koristiti ove instrumente moći?
Je li ovaj izborni ishod još jedan signal da su tradicionalne političke opcije u padu i može li se u tom kontekstu tražiti prilika za progresivne ideje?
Car je gol u svakom slučaju. Brutalnost i nepromišljenost sustava došla je na visoku razinu. Hoće li to mobilizirati ljude – i dovesti do poistovjećenja s progresivnijim idejama koje tek treba oblikovati – sasvim je drugo pitanje. Društvena potlačenost sama po sebi nije jamstvo za preokret u bolju budućnost. Trump je živući primjer. Iskorištavanje nastalih proturječja ovisit će o narednim idejama i politikama koje bi trebale educirati ljude na jedan fundamentalan način. Moramo osmisliti nove ideološke mehanizme za borbu protiv postojećeg stanja i uspostavu progresivnijih društvenih odnosa.
Otpor ili represija
Kako vidite Trumpovu Ameriku za tri ili četiri godine?
Dva scenarija mi padaju na pamet. Prvi je enormna represija, kakvu ne možemo ni zamisliti, zajedno s još većim osiromašenjem i patnjama. Drugi je mogućnost da će doći do stalnih previranja, kao svojevremeno u Grčkoj, Španjolskoj ili Francuskoj. Prosvjedni pokreti koji će se povezati sa sindikatima i pružati aktivan, širok i kvalitetan otpor represivnim politikama. To je scenarij koji osobno priželjkujem.
Postoji li opasnost da će, u kontekstu represivnog aparata, prosvjednici biti etiketirani i tretirani kao neprijatelji?
Kao kandidat za državnog tužitelja spominjao se i Rudy Giuliani. Promicatelj militarizacije policije, koji je nazivao prosvjednike plačljivcima i mekušcima, tvrdeći i da je nasilje u crnačkim zajednicama posljedica međusobne mržnje. Sve su to stavovi koji odražavaju stvarno stanje na terenu: rast policijske države. S druge strane, nemoguće je zaustaviti u potpunosti sve oblike otpora. Treba očekivati građanski neposluh na većoj razini i represivne reakcije Trumpove administracije.
Gdje vidite bazu za organizirani otpor u budućnosti?
Pokret mladih je napravio nešto što dosad nisam vidio, barem u smislu širine tema kojima se bave. Afroamerička organizacija Black Lives Matter, primjerice, ne govori samo o policijskom nasilju kao izoliranom fenomenu, već u kontekstu društvene nejednakosti, siromaštva, državnog nasilja, militarizacije… Oni i njima slični pokreti povezuju se s grupama diljem SAD-a i svijeta. Zasad su marginalni, ali ako se represija poveća a diskurs postane opasniji, u što ne treba sumnjati, može se očekivati njihovo omasovljenje. Čak je i mladež iz srednjoklasnog sloja sve svjesnija neizvjesne budućnosti, gubitničkog položaja u ovakvom sustavu. Potrebno je uspostaviti dugoročne strategije koje se bave brojnim problemima, a ne samo određenim temama, pod plaštem radikalne demokracije. Klasno osviješten pokret koji će imati odgovor na homofobiju, rasizam, napad na ženska prava, klimatske promjene i druge probleme. Potrebno je naći načine da se borba protiv nacionalnih politika spoji s borbom protiv globalne razine moći, kroz međunarodne pokrete. Ovo što vidimo nije samo stvar SAD-a. Nuklearna prijetnja ili globalno zatopljavanje, kao i globalna nejednakost, problem je svih.
Što je s ambijentom, postojećim ekonomskim sustavom?
Kapitalizam je neprijatelj demokracije. Potrebno je razbiti predodžbu da su kapitalizam i demokracija ista stvar. Trebamo razgovarati o metodama borbe koje će zaštititi najranjivije i o idejama kao što je demokratski socijalizam.
