Tri su bitna momenta kojima će se rukovoditi Andrej Plenković u popunjavanju svoje buduće Vlade kadrovima iz HDZ-a. Prvi je vraćanje dugova ljudima koji su mu najviše pomogli da postane predsjednik HDZ-a, koji su najviše sudjelovali u kreiranju HDZ-ove izborne strategije i kampanje i kojima najviše vjeruje. Drugi je unutarstranačka situacija: Plenković će zasigurno voditi računa o tome da personalna struktura HDZ-ovog dijela Vlade u što većoj mjeri zadovolji glavne interesne i svjetonazorske struje, jer on je još uvijek novi stranački šef i bit će oprezan sve dok u potpunosti ne zavlada organizacijom. O njegovoj brizi za unutarpartijsko netalasanje svjedoči i osnivanje Savjetodavnog vijeća, čiji će koordinator biti Vladimir Šeks, a članovi u rasponu od Franje Gregurića, Mirka Zelića i Milana Ramljaka do Ljilje Vokić, Dubravka Jelčića i Ante Nazora: smisao Šeksovog vijeća sastoji se u tome da se Plenkoviću olakša upravljanje strankom koja bi se mogla pokazati idejno nemirnom. Treći faktor su kompetentnost, stručnost i političke reference te ugled i javna popularnost ministarskih kandidata. Ništa dakle neobično i originalno: svaki premijer, ne samo hrvatski, pri sastavljanju Vlade više-manje uzima u obzir sva tri nabrojana faktora, s tim da kod Plenkovića, čini se, zasad preteže skrb o unutarstranačkim odnosima, pa otud i tolika njegova tajnovitost oko ministarskih imena i prezimena.
Davor Ivo Stier, aktualni hdz-ov europarlamentarac, nije s Plenkovićem blizak poput Božinovića, niti njih dvojica jedan drugom vjeruju i povjeravaju se onoliko koliko se općenito misli u javnosti, no Stier u Vladu ulazi kao pripadnik premijerovog ličnog kruga
Plenkovićev čovjek od najvećeg povjerenja zove se Davor Božinović, čije su uže područje vanjski poslovi i obrana, a s obzirom na to da su te pozicije zauzete – ministar obrane, a ujedno i potpredsjednik Vlade za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, bit će umirovljeni general Damir Krstičević, dok će ministar vanjskih poslova i potpredsjednik Vlade biti Davor Ivo Stier – Božinović će se morati zadovoljiti manje prestižnom, ali izuzetno utjecajnom funkcijom premijerovog šefa kabineta, odnosno premijerovog glavnog operativca. ‘Minutaža’ je naime ključna stvar za utjecaj na premijera i na donošenje konkretnih odluka, a šef kabineta je čovjek koji definitivno provodi najviše vremena s predsjednikom Vlade. Usto, Božinović ima iskustva u toj vrsti posla: bio je predstojnik Ureda predsjednika u drugoj polovici prvog Mesićevog predsjedničkog mandata. Božinović nije naročito omiljen u stranci, vjerojatno i zbog te epizode s Mesićem, pa je Plenković bio primoran na ovakvo, na prvi pogled neugledno, pozicioniranje svog ključnog čovjeka.
Davor Ivo Stier, aktualni HDZ-ov europarlamentarac, nije s Plenkovićem blizak poput Božinovića, niti njih dvojica jedan drugome vjeruju i povjeravaju se onoliko koliko se općenito misli u javnosti, no Stier u Vladu ulazi kao pripadnik premijerovog ličnog kruga. Taj povratnik iz Argentine nesumnjivo je kompetentan kad je riječ o vanjskoj politici – dobar dio profesionalne karijere proveo je u vanjskoposlovnom ministarstvu – no Stier neće biti kreator te politike: to je Plenkovićevo područje i ministar vanjskih poslova bit će samo premijerova produžena ruka. Druga Stierova uloga jest ona HDZ-ovog političkog stratega, to jest čovjeka zaduženog da HDZ-ov politički kurs drži u desnom centru, i da kurs bude usklađen sa željama i pogledima Berlina, Brisela i europskih pučana. Dosadašnjem ministru vanjskih poslova Miri Kovaču, jednoj od Karamarkovih kadrovskih ekshibicija, najvjerojatnije će biti ponuđeno da izabere veleposlaničku destinaciju koja ga zanima. I Ivana Maletić, također HDZ-ova europarlamentarka, smatrana je pripadnicom Plenkovićeve najbliže ekipe, ali u ovom času – a tekst zaključujemo u srijedu popodne – čini se da ona neće zauzeti mjesto u novoj Vladi. Iz HDZ-a dopiru glasovi da je Maletić računala na položaj ministrice financija i potpredsjednice Vlade, s tim da bi EU-fondovi bili preseljeni iz Ministarstva regionalnog razvoja i europskih fondova u Ministarstvo financija, no ta njezina ambicija nije oduševila Plenkovića, jer je već ranije odlučio da će ostaviti Zdravka Marića na funkciji ministra financija. Pored toga, sve je više indicija da je lojalnost Ivane Maletić, u najmanju ruku, podijeljena između šefa stranke i njegovog zamjenika Milijana Brkića.
Glavni razlog plasmana Damira Krstičevića na potpredsjedničko mjesto u Vladi je Plenkovićevo kupovanje sklada s braniteljskom populacijom i onim dijelom hdz-ove biračke baze koji Domovinski rat doživljava početkom i krajem povijesti
Zdravko Marić, kao ni Damir Krstičević, ne dolazi na visoko mjesto u Vladi prema kriteriju Plenkovićevog osobnog preferiranja. Opća je ocjena da je Marić bio dobar ministar financija u slaboj vladi Tihomira Oreškovića. Također, gotovo svi slažu se u pogledu Marićeve stručnosti i njegovog odgovornog shvaćanja ministarskog posla, a nije naodmet ni činjenica da je u Vladu došao iz vodstva Todorićevog Agrokora. Zapravo, budući premijer ne može ignorirati tu činjenicu. Krstičević je pak poslovnu karijeru – nakon one vojne, okončane naglim umirovljenjem zbog političkog aktivizma – napravio u tvrtki King ICT, odnosno u M San grupi Stipe Matića. Radi se o ponajvećoj domaćoj i regionalnoj informatičkoj firmi, čiji se dosadašnji ugovori s državnim tijelima mjere u stotinama milijuna ili milijardama kuna. No nije to glavni razlog Krstičevićevog plasmana na vrlo visoku dužnost u Vladi, naime dužnost ministra obrane i potpredsjednika Vlade za unutarnju politiku i domovinsku sigurnost za koju je dotični umirovljeni general prilično nekompetentan, odnosno mnogo nekompetentniji od, na primjer, Davora Božinovića. Glavni razlog je Plenkovićevo kupovanje sklada s braniteljskom populacijom i onim dijelom HDZ-ove biračke baze koji Domovinski rat doživljava početkom i krajem povijesti. Toj populaciji bit će namijenjeno i imenovanje ministra branitelja, a sadašnji ministar Tomo Medved, prema informacijama iz HDZ-a, ima dobre šanse da ostane na tom položaju. Budući premijer ne može zanemariti činjenicu da je Krstičević, ratni zapovjednik Četvrte gardijske brigade, bio jedan od ljudi koji su prvi stali uz njegovu, Plenkovićevu kandidaturu za šefa stranke: druga je stvar što je Krstičevićev motiv bio u razočaranju Tomislavom Karamarkom, koji mu je obećavao poziciju ministra obrane, a onda na to mjesto postavio svog prijatelja Josipa Buljevića.
Za razliku od Marića i Krstičevića, Ninu Obuljen-Koržinek može se svrstati među osobe bliske Plenkoviću. Bliski su im politički pogledi, a i privatno se dobro poznaju. Ako je imenovanje Krstičevića i Medveda strateški potez, čiji je smisao zadovoljiti desnu struju u stranci, izgledno imenovanje gospođe Obuljen-Koržinek za ministricu kulture svojevrsna je provokacija toj struji. Zlatko Hasanbegović, dosadašnji ministar kulture, teško se nosi sa spoznajem do broji posljednje dane u fotelji koju mu je, vođen privatnim relacijama i svojim političkim kompleksima, poklonio Karamarko, fotelji koju je shvatio kao dozvolu za obračun s neistomišljenicima i za ideološko, to jest amatersko arbitriranje u kulturi. To što će ga naslijediti baš Nina Obuljen-Koržinek sol je na Hasanbegovićevu otvorenu ranu, pa neke braniteljske udruge i desničarski portali rade ono što se ministar ne usuđuje: da bi uplašili Plenkovića, napadaju Obuljen-Koržinek iz svih raspoloživih sredstava. Ona je, uza sve ostalo što je razlikuje od Hasanbegovića, aktualna članica Upravnog vijeća HAVC-a, istog onog HAVC-a koji je ministar-osvetnik nastojao ugušiti, između ostalog, zato što je ‘previše Srba’ prolazilo na HAVC-ovim natječajima za potporu filmskoj proizvodnji. Premda se, rekosmo, teško nosi s predvidljivim pakiranjem stvari iz ureda u Runjaninovoj ulici, Zlatko Hasanbegović neće povesti bunu protiv Plenkovića, jer mu okolnosti trenutačno ne idu na ruku. Vjerojatnije je da će se primiriti i čekati da turbouspješnom predsjedniku kola krenu nizbrdo.
Uz Kovača, Hasanbegovića i Buljevića, ministarsku funkciju mogu zaboraviti Darko Horvat, dosadašnji ministar poduzetništva i obrta, Bernardica Juretić, ministrica socijalne politike i mladih, Nada Šikić, ministrica rada i mirovinskog sustava, Predrag Šustar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta, te Dario Nakić, ministar zdravlja. Horvatovo ministarstvo bit će pripojeno Ministarstvu gospodarstva, a ondje bi mogao stolovati Goran Marić, bivši nogometni sudac i jedan od HDZ-ovih ekonomskih stručnjaka. Ministarstvo socijalne politike i mladih najvjerojatnije će biti spojeno s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava, dok će mladi i demografija, kao i sport, dobiti svoje posebne urede pri Vladi. Tko će naslijediti Juretić i Šikić nije definitivno poznato, osim što je izvjesno da će se raditi o ženi, jer je budući premijer obećao da u njegovoj Vladi neće biti samo jedna žena, nego njih ‘nekoliko’. Spominje se Nada Murganić, HDZ-ova saborska zastupnica. Lako je moguće da će i Predraga Šustara zamijeniti žena, čije ime još nije poznato, a čini se da je Damir Jelić, karlovački gradonačelnik i katolički polufanatik, ispao iz kombinacija za tu funkciju. Što se tiče Ministarstva zdravlja, trenutačno je najizglednije rješenje Milan Kujundžić, povratnik u HDZ i bivši relativno uspješni ravnatelj Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu.
Kad je riječ o aktualnim ministrima Olegu Butkoviću, Tomislavu Tolušiću, Antonu Klimanu i Lovri Kuščeviću, najveće šanse za ostanak ima Karamarkov ministar turizma Kliman, zahvaljujući rezultatima i potpori Crkve, dok najlošije stoje dionice ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Butkovića, kojeg Plenković ne cijeni naročito. O Tolušiću, aktualnom ministru regionalnog razvoja i europskih fondova, govori se kao o mogućem ministru poljoprivrede, ali moguće su i još dvije solucije: da zadrži sadašnji resor i da ostane bez mjesta u Vladi. Ministar graditeljstva Kuščević bliži je odlasku nego ostanku u Vladi.
Kabinet Andreja Plenkovića, čiji će sastav službeno biti poznat sredinom idućeg tjedna, bit će kvalitetniji i neusporedivo civiliziraniji od Oreškovićevog, no to relativno civiliziranje ujedno je i najkrupniji Plenkovićev politički iskorak. Za veće i hrabrije političke, društvene i kadrovske pomake – uključujući i odsustvo zazora spram vidljive i jasne koalicije sa Samostalnom demokratskom srpskom strankom – predsjednik HDZ-a sad nema snage, jer svoju stranku još uvijek doživljava kao minsko polje. Neizvjesno je hoće li se ikad uspjeti osloboditi tog osjećaja.
SDSS bez mjesta u Vladi
SDSS neće dobiti ministarsku funkciju u Plenkovićevoj vladi: to je izvjestan rasplet pregovora koje vode SDSS i HDZ. Predsjednik HDZ-a još uvijek nije spreman na takav iskorak, koji bi bio guliverovski u odnosu na Karamarkov HDZ i Oreškovićevu vladu, ali bi s druge strane bio samo dostizanje onoga što su od 2007. do 2011. prakticirali HDZ-ovi premijeri Ivo Sanader i Jadranka Kosor. Predsjednik HDZ-a ne osjeća se trenutno dovoljno unutarstranački sigurnim da bi paralelno uskratio mjesto u Vladi Hasanbegoviću i Kovaču, a dao ga nekome iz SDSS-a.
Glavnina pregovora SDSS-a i HDZ-a o pozicijama u vlasti koncentrirana je na državne tajne i pomoćnike u šest ili sedam ministarstva koja su važna za rješavanje svakovrsnih problema pripadnika srpske nacionalne manjine: SDSS traži dva državna tajnika i četiri ili pet pomoćnika ministara. Što se tiče Sabora, manjine će teško dobiti više od dva parlamentarna odbora ili jedan odbor – onaj za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, rezerviran za Furija Radina – i vodstvo jednog parlamentarnog izaslanstva.
Nepoćudna Jurlina-Alibegović
Potpredsjednik Vlade iz redova Mosta bit će, po svoj prilici, omiški gradonačelnik Ivan Kovačić, koji će ujedno biti i ministar uprave, a preostala trojica Mostovih ministara koji će zadržati svoje resore jesu Vlaho Orepić, Ante Šprlje i Slaven Dobrović. Gotovo neopaženo Most se lišio ministrice uprave Dubravke Jurline-Alibegović. Razlog su, prije svega, njezini stavovi o istospolnim zajednicama koji su bitno liberalniji od stavova Bože Petrova i njegovih klerikalnih savjetnika i mentora.
