Priča o fabrici Dita iz Tuzle našim je čitaocima manje-više poznata. Ovoga smo puta tamo otišli da provjerimo živi li duh rudara iz Husinske bune i dalje među radnicima. Nekad ih je bilo nekoliko stotina, a danas ih je svega nekoliko desetina, ali kakvih! Među njima posebno se izdvaja Emina Busuladžić, koja u Diti radi 39 godina i dugo je vodila štrajkače, a danas radnice i radnike vodi u moguću svjetliju budućnost – jer Dita ponovno radi, Dita ponovno proizvodi…

Koliko je radnika trenutno uposleno u proizvodnji?

Proizvodnja radi, ali ne punim kapacitetom. Kad je pokrenut stečaj, bilo je deset radnika, a sad nas je 40, jer lagano pokrećemo pogone. Zašto kažem lagano? Fabrika dugo nije radila, pa se moraju pripremiti postrojenja, trebaju se pokupovati rezervni dijelovi, a mi nemamo gotovih finansija da bismo to pokrenuli. Dosta improvizujemo, koristimo pamet i iskustvo, i polako smo pokrenuli proizvodnju. Dok sve to ne razradimo, ne možemo raditi punim kapacitetom.

Hajmo kupovati Ditino

Koji su najveći problemi u samom procesu proizvodnje: remont, nedostatak sirovina, ambalaža…?

Trebaju nam rezervni dijelovi, ali sirovine su prioritet. Imamo dosta sirovina, no to su sirovine koje ne zadovoljavaju kvalitet koji želimo. Treba nam daleko više. Pojedini trgovački centri su već uplatili novac, što smo iskoristili za kupovinu sirovina. Treba nam dosta ambalaže i rezervnih dijelova. To materijalno nema neku veliku vrijednost, daleko veću vrijednost imaju solidarnost i humanost. Solidarnost sa radnicima. Javili su se veliki centri i puno manjih kuća za distribuciju koje isto tako avansno uplaćuju novac. Mene je najviše strah da li ćemo moći baš toliko proizvesti, ali bože moj. A šta znači kad kažemo hajmo kupovati Ditino? Svaka kila više koju proizvedemo i prodamo znači novo radno mjesto. Automatski, to je jedna penzija više. Automatski, sa time idu doprinosi. Osim penzionog jačamo i zdravstveni fond, socijalna davanja, školstvo… Od te kile čitavo društvo ima korist, a ne samo Ditini radnici i zato kažem kupujte naše da bismo zapošljavali mlade. Ali nije samo to. Garantujem vam da je svaki naš proizvod daleko kvalitetniji od ovih koji se uvoze.

Što je na listi prioriteta kad dobijete nešto novca?

On mora ići paralelno u sirovine i remont. Jedno bez drugoga ne može, a ljudima dajemo minimalno, za kartu. To je opet više nego što su imali prethodnih godina. Dolaze svaki dan, plaćaju autobus i moraju nešto jesti. Taj naš topli obrok je marku-dvije, ali oni su zadovoljni. Kupe paštetu i hljeba, a još su više zadovoljni što rade i što očekuju da će i sutra normalno raditi.

Jedna od bitnih stavki su skladišta koja imate, a koja vam za sadašnji nivo planirane proizvodnje nisu potrebna. Njihovo izdavanje je još jedan način pribavljanja sredstava?

Dita ima oko 85.000 kvadratnih metara zemljišta, a skladišnog prostora 15.000 kvadrata. Raspisan je tender za skladišni i kancelarijski prostor. Već smo izdali najveći skladišni prostor od 4.000 kvadratnih metara za 7,5 maraka po kvadratu. Za sada imamo blizu 50.000 maraka mjesečno, ali nećemo te pare dati za plate, što svakome treba da bude jasno, nego za obrtna sredstva.

Koliko je jedan od važnijih motiva pokretanja proizvodnje bila činjenica da će se krajem juna održati skupština povjerilaca? Pretpostavljamo da ste zbog toga baš sad krenuli u ovu avanturu kako bi dokazali da Dita može raditi?

To je jedan od motiva. Ali nije to jedini motiv zašto se borimo. Znam kakve su mogućnosti Dite. Njen najveći kapital su radnici. Ovi koji ne misle dobro Diti su plasirali priču da se proizvodnja ne može pokrenuti, da Dita nema tržište, da Dita nema kvalitet. To su sve dezinformacije. Dita je bila broj jedan u kvaliteti. Nekad smo proizvodili 55.000 tona deterdženta godišnje. Imali smo svoje tržište. I sad imamo tržište, ali za pravi kvalitet. A koji je još motiv što se borimo? Hoću da dokažem da pravda mora jednom da pobijedi, da svi ti koji su bili umiješani u kriminal moraju odgovarati, a želim da znaju i oni budući, koji su mislili da će krasti i da neće odgovarati, da im to neće proći. Morat će se barem tri puta upitati da li će krenuti u lopovluk.

U jedinstvu je snaga

Protesti su lanjskog februara krenuli upravo iz Tuzle. Vjerujete li da bi se ovo što se sad događa u Diti moglo proširiti i na druge fabrike, ne samo u Tuzli i BiH, već i u čitavoj bivšoj Jugoslaviji?

Kažu da je to krenulo u Tuzli i stalo. Nije, ba, u Tuzli stalo. Svakom treba da bude jasno da su radnici Dite i drugih firmi svake srijede protestovali. Mi i dalje protestujemo. Cilj je da dokažemo ljudima da nećemo odustat, da ćemo se boriti. To što smo pokrenuli fabriku je samo dokaz da ako se boriš, možeš nešto izganjati. Svim tim drugim fabrikama, bez obzira na to gdje se nalaze, kažem da ne smiju odustati i da se isto moraju boriti. Niko, apsolutno niko se neće za nas boriti ni izboriti ako nećemo mi sami. De da uzmemo svi sudbinu u svoje ruke. Često sam govorila da su nas usitnili, rascjepkali, a samim tim i oslabili. Karta na koju su igrali jeste da nas usitne i oslabe. Sad težim povezivanju svih radnika, ne samo bivše Jugoslavije nego radničkog pokreta cijele Evrope. Ako treba pomoć u Grčkoj, idemo svi u Grčku, ako treba Rumuniji, idemo svi, ako treba u Sisak, idemo svi u Sisak. U jedinstvu je snaga.

Što je za vas trenutno najveće zadovoljstvo?

Srce mi je prepuno. Jeste oštećeno, ali je prepuno. Dokazala sam svima da sam u pravu, da moja borba nije bila uzaludna. Nagrada mi je to što je pokrenuta moja fabrika. Ta fabrika je iškolovala moju djecu, ali ima još djece koja se moraju iškolovati. Kažem da je moja generacija odgovorna za ovu situaciju na čitavom prostoru bivše Jugoslavije. Šutjeli smo i dozvolili da se ovo dogodi. Nismo odmah reagovali. E, sad moramo reagovati i reći da je dosta. Danas se vidi da smo prevareni. Bacili su nam nacionalizam da bi nas opljačkali. Ljudi nigdje nisu zadovoljni, ni u Srbiji, ni u Hrvatskoj, ni u Sloveniji… Svi ti naši političari se fantastično slažu. Imaju jedan cilj: dosad je bio da opljačkaju, a sad da taj kriminal sakriju. Nas ogorčenih ima kamara, ali svako ima svoju želju. Da imamo jednu želju, onu da se ujedinimo i kaznimo kriminalce, daleko bi lakše bilo.