Sredinom prošlog mjeseca u Bratislavi je održan sastanak Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (IHRA) na kojem je spomen-područje Jasenovca stavljeno u skupinu ‘ugroženih odručja’ komemoracije žrtava nacističkih i kvislinških režima. Odluka je donesena jer je IHRA, koja okuplja 30 zemalja, utvrdila da se Republika Hrvatska financijski i sadržajno ne odnosi adekvatno prema bivšem ustaškom logoru. Preporučena je, između ostalog, izmjena postava, kao i adekvatno ulaganje u druge lokacije, poput Stare Gradiške. Ti zaključci i sugestije samo su dio problematičnog odnosa Hrvatske prema događajima iz Drugog svjetskog rata. Zbog političkih okolnosti u posljednjih godinu dana Hrvatska je na sastancima IHRA-e podvrgnuta najvećim kritikama, pored Mađarske, Srbije i Poljske. To pokazuju i radne verzije izvještaja, koji je za Hrvatsku rađen tijekom ove godine. Tamo su, naime, francuski i američki recenzenti upućivali neugodna pitanja zbog događaja koji su u hrvatskoj javnosti za vrijeme Tomislava Karamarka okarakterizirani kao doprinos povijesnom revizionizmu i fašizaciji društva.
Iako je za Slavka Goldsteina ovaj slučaj prvorazredni skandal i sramota za Republiku Hrvatsku, on inzistira na tome da su najave zabrane svih ‘totalitarnih’ simbola najopasniji aspekt priče
Tako su, između ostalog, u svibnju i tijekom ljeta hrvatskoj vladi postavljali ovakva pitanja: Zašto se Jasenovac financijski i komemorativno tretira na isti način kao i Bleiburg? Zašto 2015. Kolinda Grabar Kitarović nije bila na službenoj komemoraciji u Jasenovcu nego privatno, a iste je godine bila službeno na Bleiburgu? Koje će mjere biti poduzete da se ne ponovi bojkot srpskih i židovskih udruženja u Jasenovcu, odnosno da se buduće komemoracije obilježavaju na razuman način? Koje su mjere poduzete u borbi protiv revidiranje zločina ustaškog režima, poput uzvikivanja ‘Za dom spremni’, kao što se desilo na proslavi Oluje u Kninu? Zašto je Zlatko Hasanbegović rekao za (revizionistički) film Jakova Sedlara o Jasenovcu da je ‘vrlo koristan’ za javnu raspravu?
Riječ je o samo nekima od niza upita na koje je hrvatska strana odgovarala u posljednjih pola godine, argumentirajući podacima, kao što su oni o procesuiranja pozdrava ‘Za dom spremni’, svoju spremnost da se obračuna s regresivnim pojavama u društvu. Iako su prve radne verzije izvještaja bile izrazito kritične, konačni dokument bit će znatno ublaženiji i diplomatski ‘primjereniji’, kao što to obično biva u slučaju ove organizacije.
- Jedan od razloga je i činjenica što je bivša vlada završila svoj kratki mandat prije vremena. Drugi je pak optimizam koji su iskazali dolaskom Andreja Plenkovića, nazvavši to ‘novim pozitivnim vjetrom’ po pitanju ovih tema - kaže nam jedan od članova hrvatske delegacije pri IHRA-i.
Od 2014. na čelu Ministarstva uprave izmijenili su se ministri sdp-a, Mosta i hdz-a, no na tadašnje upite iz Grada Zagreba može li se ovjeravati statut s ustaškim pozdravom do današnjeg dana nikakav odgovor nije stigao
Iako se njen rad odnosi prvenstveno na pažnju prema komemoriranju žrtava nacizma, riječ je o organizaciji koja posredstvom najutjecajnijih članica raznim diplomatskim kanalima itekako ima utjecaj na politike vlada. Tako je, sluti naš sugovornik, moguće da su upravo sugestije iz IHRA-e mogle doprinijeti dolasku američkog delegata ove godine u Ured predsjednice, koja je nakon toga prvi put oštro osudila ustaški pozdrav. Sada, u prijevodu, očekuju i odmak Plenkovićeve vlade od ekstremizma.
Dva tjedna prije sastanka IHRA-e u Bratislavi u Jasenovcu je podignuta spomen-ploča poginulim pripadnicima HOS-a s ustaškom krilaticom ‘Za dom spremni’, što su ‘Novosti’ prošle subote objavile na svojem internetskom portalu. Nakon višednevne šutnje naspram upita ovog lista i ostatka medija, premijer Plenković nazvao je problem ‘delikatnim’. Sve izjave koje su uslijedile iz HDZ-a sugeriraju da ploča neće biti maknuta, unatoč nezapamćenom konsenzusu javnosti po tom pitanju. Štoviše, Plenković, Davor Ivo Stier i drugi istureni HDZ-ovci najavili su rješenje problema putem zakonskog prijedloga koji bi ciljao na zabranu svih ‘totalitarnih’ simbola, pa moguće i crvene petokrake.
Iako je za Slavka Goldsteina ovaj slučaj prvorazredni skandal i sramota za Republiku Hrvatsku, on inzistira na tome da su najave o navedenim zakonskim rješenjima najopasniji aspekt priče.
- To je ne samo promašeno nego se radi i o rehabilitaciji zločina. Nitko ne spori da su i pod petokrakom te srpom i čekićem počinjeni zločini, kao i pod svim drugim ideologijama u povijesti čovječanstva. Ali ne mogu se izjednačavati znakovi pod kojima je spašeno čovječanstvo u Drugom svjetskom ratu sa simbolima pod kojima je svijetom pronesen zločin - kaže Goldstein, dodajući da je skup u Jasenovcu, zajedno s postavljanjem ploče, bio lice te ideologije, ekstremnog nacionalizma koji mrzi i upropaštava sve oko sebe.
Službeni odnos Vlade, bez jasnog djelovanja naspram skandala i uz najavu navedenih zakonskih odredbi, od početka relativizira događaj, ističući da je nedopustivo da se HOS poistovjećuje s ustaškim režimom. No uzmu li se u obzir okolnosti i ključni protagonisti, jasno je da postavljanje ploče ima najmanje veze s odavanjem počasti poginulim pripadnicima HOS-a. Skup na kojem je otkrivena ploča bio je ništa drugo nego profašistički dernek. Između ostalog, dio službenog protokola bio je i govor Marka Skeje, otvorenog profašističkog provokatora, ratnog zapovjednika IX. bojne HOS-a, nazvane po ustaškom zločincu Rafaelu Vitezu Bobanu. Kao jedan od terenskih ideologa HOS-a, Skejo je još devedesetih u urbanim hrvatskim sredinama postrojavao svoje podređene s ustaškim kapama, jasno se pozivajući na naslijeđe Ante Pavelića. Ove je godine prijavljen jer je s dvadesetak veterana HOS-a u Kninu na obljetnici Oluje predvodio pjevanje ustaških pjesama. Na komemorativni skup u Jasenovac došao je s brkovima u stilu Adolfa Hitlera. Govornik je bio i Boro Barišić, predsjednik Saveza udruženja dragovoljaca HOS-a, koji u javnim nastupima negira genocidnu i fašističku narav NDH, ističući da neće dopustiti njeno blaćenje. Na skupu je bio i Pero Ćorić iz HSP-a AS, koji se slikao s fotografijom Ante Pavelića, baš kao i Ante Prkačin, koji otvoreno veliča ustašku vojsku, te Anto Đapić, nekadašnji ljubitelj NDH i jedan od promotora fašistoidne naravi HOS-a tijekom devedesetih, koji kritičare pozdrava ‘Za dom spremni’ odnedavno naziva ‘štakorima i gmizavcima’.
Hrvatske obrambene snage (HOS) u miru, prvotno paravojno krilo otvoreno ustaškog HSP-a, tako su ove godine dobile novi ideološki zamah od ljudi koji su se u prošlosti zbog političkog oportunizma znali ograđivati od ustaškog naslijeđa. Svi su oni prije nekoliko mjeseci održali veliki skup u Zagrebu, na kojem su najavili odmazdu zbog ‘fašizacije svetog pozdrava Za dom spremni’, a bila je pokrenuta i peticija da se rečena krilatica uvrsti kao službeni pozdrav Oružanih snaga RH. Barišić će nedugo poslije u emisiji ‘Bujica’ komentirati noćno policijsko uklanjanje pozdrava ‘Za dom spremni’ sa splitskog spomenika IX. bojni HOS-a sljedećim riječima: ‘Zamislite da se nešto slično dogodilo Kamenom cvijetu u Jasenovcu?’ Ta je dilema, na simboličkoj razini, odstranjena upravo dolaskom filoustaške povorke u Jasenovac, gdje je pod ravnanjem njihovih ideoloških uzora u smrt poslano najmanje 80 tisuća ljudi, uz pozdrav ‘Za dom spremni’.
Od objave informacije o postojanju natpisa predstavnici SDP-a najoštrije su od svih političkih opcija osudili ovu gestu, tražeći od Vlade hitno micanje ploče. Arsen Bauk je putem saborskog Odbora za Ustav pokrenuo službeni zahtjev da se makne postojeća spomen-ploča i stavi nova, bez sporne krilatice. No dio kritika iz HDZ-a, stranke najodgovornije za toleriranje profašističkog uzvika, upućenih na račun SDP-a više je nego opravdan. Da nije bilo SDP-ove šutnje izvjesno je da se ova konkretna priča nikada ne bi dogodila. Osim što je SDP-ovo Ministarstvo uprave 2015. potpuno prešutjelo više upita novinara Svena Milekića da se očituje oko ustaškog pokliča u statutu zagrebačkog HOS-a, koji je postavio ovu ploču, ono je zanemarivalo i slične zahtjeve nadležnih gradskih tijela. To je razvidno iz odgovora zagrebačkog Gradskog ureda za opću upravu, koji već godinama potvrđuje statute za razne udruge HOS-a. Još je 2014. godine, zbog usuglašavanja s novim Zakonom o udrugama, rečeni ured tražio od Ministarstva uprave, tada pod Baukovim ravnanjem, odgovor na pitanje može li se ovjeravati statut koji u sebi ima ‘Za dom spremni’. Od tada su se na čelu Ministarstva izmijenili ministri Mosta i HDZ-a, ali ni na prvi upit iz Grada Zagreba, kao ni na ponovljeni upit ove godine, do današnjeg dana nikakav odgovor nije stigao. Posljedica je da zagrebački HOS ima ustaški pozdrav u statutu, koji nije potvrđen ni odbačen, jer zagrebačke vlasti još nisu riješile njegov zahtjev za usklađivanjem statuta s novim Zakonom o udrugama. Za razliku od zagrebačkog, varaždinski ured za opću upravu odbio je jednak zahtjev tamošnje HOS-ove filijale, pod obrazloženjem da je ustaški pozdrav protuustavan i protuzakonit.
Sve to pokazuje kako su obje vodeće stranke radile na legalizaciji i prešutnom potvrđivanju fašističke krilatice. Posljednjih dana SDP je na prozivke Plenkovića, Stiera i Kolinde Grabar Kitarović demantirao zasluge za uvođenje ustaškog pozdrava u statut UDHOS-a Zagreb, istinito tvrdeći da je prvotni statut dobio državni pečat još za vrijeme Franje Tuđmana. To, međutim, ne demantira činjenicu da se sporna odredba potvrđivala i za vladavine Ivice Račana, naknadno, kako smo utvrdili, prolazeći i prešutno odobravanje vlade Zorana Milanovića. Štoviše, Račanova vlada na najvišoj je političkoj razini amenovala ‘Za dom spremni’. ‘Novosti’ su u posjedu odluke koju je 3. travnja 2001. potpisao Slobodan Ljubišić, tadašnji pomoćnik ministra pravosuđa, uprave i lokalne samouprave Stjepana Ivaniševića. U njoj se ovjerava da je status Udruge bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga s pozdravom ‘Za dom spremni’ u skladu sa Zakonom o udrugama. Od kraja devedesetih pa sve do 2014. veći dio od 26 raznih udruga HOS-a na sličan će način bez suvišnih propitivanja države dobivati blagoslov za korištenje ustaškog pozdrava. Krajnja konzekvenca tih postupaka, da se u raspravi oko fašističkih obilježja poziva na ‘delikatnost’ situacije zbog nesređenih zakonskih odredbi, dovela je dakle ustaški pozdrav sve do Jasenovca. Tamo je ploču, sukladno Odluci o komunalnom redu, mogla odobriti isključivo HDZ-ova načelnica Marija Mačković, koja je to i učinila.
Na naše traženje da se očituju oko ustaškog pozdrava na spomen-ploči u Jasenovcu, iz Ministarstva unutarnjih poslova su odgovorili jednom rečenicom: ‘Policija nije postupala u slučaju postavljanja spomenika jer za to nije bilo osnova.’ To je komentar MUP-a na događaj na kojem se ustaški pozdrav nalazio i na odjevnim predmetima najmanje pet sudionika, na dvije zastave i na jednom transparentu. Riječ je inače o obliku kaznenog i prekršajnog djela zbog kojeg je, prema evidenciji policije, od 2010. na 57 događaja prijavljeno 87 osoba. U 11 takvih slučajeva policija je prijavljivala osobe koje su ‘Za dom spremni’ imale na ‘odjevnim i drugim predmetima’. Da ustaški pozdrav u Jasenovcu nije bio unutar HOS-ovog grba, policija bi, u prijevodu, imala više osnova za sankcioniranje dobrog dijela sudionika skupa.
Iako tek treba vidjeti kako će se priča dalje razvijati, ostaje činjenica da je riječ o trendu radikalizacije iz Karamarkovog vremena, kada je, tvrdi to i Goldstein, došlo do poticanja revizionizma i relativizacije ustaškog kvislinškog režima, pod krinkom ‘osude svih totalitarizama’. Štoviše, trend se na političkoj razini nije zaustavio, jer je potpredsjednik HDZ-a i Sabora Milijan Brkić ustaške vojnike nedavno nazvao herojima, a predsjednica Grabar Kitarović se slikala s ustaškom verzijom hrvatske zastave.
- Izvjesno je da je izvješće IHRA-e završeno, pa neće biti mjesta za nova propitivanja. Ali nema sumnje da će se dogodine krenuti s novim žestokim kritikama, s obzirom na poruke aktualne Vlade - kaže nam naš sugovornik s početka priče.
