Boris Lalovac preuzeo je Ministarstvo financija nakon ostavke Slavka Linića, u trenutku kada se to zbog brojnih zaostalih dubioza mnogi nisu usudili učiniti. Oformio je nove timove PNUSKOK-a i dao im vjetar u leđa, nakon čega su otvorene mnoge istrage o poreznim prevarama; ušao je u rat s bankama koje su kreditima u švicarskim francima doslovce uništavale živote tisućama obitelji u Hrvatskoj. Živio je pod policijskom zaštitom, ali nije odustao, a da je bio u pravu potvrdio je nedavno i Ustavni sud.

Zašto se SDP protivi lex Agrokoru i mislite li da bi Stečajni zakon, uz određene izmjene, bio primjereniji?

Moji kolege iz SDP-a, Orsat Miljenić, Peđa Grbin i ostali pravne struke, predlagali su izmjene Stečajnog zakona upravo zato da se ne bi, kao lex Agrokorom, pogodovalo jednoj firmi. Tvrdi se da se Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja odnosi i na druge, ali riječ je ipak uglavnom o državnim tvrtkama u kojima ministri sjede u skupštinama i nadzornim odborima ili u njih postavljaju ljude. A onda će taj isti ministar postavljati izvanrednu upravu primjerice u Hrvatske šume i slične… SDP je za to da se Zakon ne odnosi samo na Agrokor nego da se stvarno primjenjuje i na druge firme.

Dobavljači i banke ostaju stvarni vlasnici Agrokora i oni se moraju dogovarati kako će upravljati kompanijom. Znam da dobavljači ne vole slušati o pretvaranju duga u kapital i da s pravom žele samo novac, ali tog novca jednostavno nema za sve

Kako vi osobno ocjenjujete Zakon o postupku izvanredne uprave?

Moja je primjedba bila da se njime ne rješava krucijalni problem, a to je lanac dobavljača. Konzum, kao najbitniju kompaniju koncerna, drže dobavljači: njega nema bez dobavljača i tu ne pomažu banke – ako nema robe na policama, nema kompanije. Kada je Zakon o postupku izvanredne uprave donesen, bile su deblokirane 24 kompanije Agrokora, ali ne i dobavljači. Sada se apsurd nastavlja, pa se ide na plaćanje onim dobavljačima koji su u blokadi. Drugi vam zakoni ne dopuštaju da birate kome ćete plaćati, a kome nećete. Idemo iz pogreške u pogrešku i neki se vjerovnici koji, naravno, gledaju svoj interes, mogu zapitati zašto se jednima plaća, ali ne i drugima. S druge strane država donosi zakon o deblokadi i standstillu samo za jednu kompaniju, i to onu koja je generirala nelikvidnost. No glavni je problem u tome što Zakon ne tangira dobavljački lanac i ne ulazi u srž problema.

Što su radili revizori?

Koje bi po vama bilo rješenje?

Jedan bi se dio mogao riješiti kroz Stečajni zakon, ali ovo je presložena situacija da bi se rješavala samo jednim aktom. Više sam puta predlagao da se, za sve one koji su zarobljeni sa stajališta plaćanja poreza, ide sa zakonom o reprogramu poreznog duga. Zatim se mora ići s dogovorom banaka i dobavljača kroz njihov standstill, zamrzavanje kreditnih obveza. Problem je sistemski: ako Agrokor zastane u plaćanju poreza, kreditnih obveza i obveza prema dobavljačima, ne mogu ni dobavljači generirati plaćanja prema istim tim sustavima i vrlo brzo nastaje lanac nelikvidnosti. Treća je stvar da bi HNB trebao osigurati dodatnu likvidnost u sustavu plaćanja. Percepcija javnosti je da nema novca i da likvidnost počinje padati; HNB mora reagirati da se ne dogodi slom platnog prometa, najgore je kada sve stane i blokira se. Četvrto, apsolutno se moraju zaustaviti ove mjenice, bez obzira na to što imaju regresni dio prema dobavljačima, one su izvorni dug Agrokora. Neovisno o tome što su izdavane tako da će dug platiti dobavljači ako ga ne bude mogao platiti Agrokor, treba ih zaustaviti i izdati novi instrument, koji bi morao ići na teret Agrokoru. Peto, bilo bi potrebno zaustaviti trgovanje dionicama, jer je nekim tvrtkama koncerna na burzi vrijednost pala za 60-70 posto. Nitko ne reagira i sutra, ako bi se išlo na prodaju tih kompanija, a govori se da će se neke od njih prodati, one će vrijediti puno manje, iz njih će se naplatiti dobavljači. HANFA i regulatori su tu svakako trebali reagirati, jer će nakraju zaraditi špekulanti koji nešto kupuju za desetak posto vrijednosti, pa će duplo profitirati i ako prodaju za dvadesetak.

Prvotno financiranje, kako biste to riješili?

Moji kolege pravnici imaju jednu filozofiju rješavanja problema, a ja kao ekonomist drugu. Oni cijelo vrijeme gledaju pravo vlasništva i pravni dio izuzetno složene situacije, no ovo su izvanredne situacije. I kada smo rješavali švicarski franak, bilo je mnogo upita oko ustavnosti zakona. Međutim, problemu smo pristupili sustavno, nastojeći pritom da ima pozitivan i pravedan učinak za sve. Tako je i s ovim, trebalo se ići sa suštinskim i sustavnim rješenjem kako bi se spasila radna mjesta kod nekoliko tisuća dobavljača, jer tako spašavate i glavnog dužnika. Idete li kroz postojeći Stečajni zakon, idete na prodaju imovine i dijelite mrvice kada se obveze oduzmu od imovine. Tko je vlasnik Agrokora? Pustimo pravno tko je vlasnik, važno je tko je to u ekonomskom smislu: 14 posto u kapitalu bio je vlasnik Todorić, koji je imao 7,6 milijardi kuna kapitala, a onda su tu dobavljači sa 16 milijardi ili 30 posto realnog vlasništva. Kada izbacite Todorića koji mora otpisivati svoj kapital pa on dolazi na nulu, povećava se udio dobavljača, oni idu na 40 posto, a bankari na preostalih 60. Kada u konačnici očistite bilancu, svi gubici idu na račun vlasnika i njegovih 7,6 milijardi. Tako dobavljači i banke ostaju stvarni vlasnici Agrokora i oni se moraju dogovarati kako će upravljati kompanijom. Znam da dobavljači ne vole slušati o pretvaranju duga u kapital i da s pravom žele samo novac, ali tog novca jednostavno nema toliko, nema ga za sve. Ako je rečeno da će se sada dati 150 milijuna eura – iz čega morate isplatiti plaće, PDV i ostale poreze – a dugovi su 16 milijardi, pitanje je koliko će iz te prve tranše uopće ostati za dobavljače. Postavlja se i pitanje hoće li ih netko drugi tužiti: kako će netko u Agrokoru znati tko je blokiran, a tko nije? To zna samo FINA. I što to znači mali dobavljač za Agrokor? Ima ih minimalno šest tisuća…

Jesu li HANFA i HNB trebali reagirati na mjenice bez pokrića?

Postoji Zakon o mjenici i tako se posluje godinama. Zlouporaba je sustava ako se mjenica izdaje bez pokrića. Međutim, ako je imala pokriće u robi i ako je postojao transfer robe i onaj koji je dobio tu mjenicu je mogao čekati, naplaćivati se i reskontirati, to je druga priča. Ali ako izdajete mjenice bez pokrića, ulazite u sferu monetarnog sustava. Kada imate fiktivne mjenice, to je isto kao da imate fiktivne račune i novac. Ako se u HANFA-i i HNB-u imalo saznanja da su izdavane takve mjenice, to je onda zahtijevalo djelovanje – bez obzira na zakon, oni mogu djelovati zato što je riječ o kaznenom djelu. Tu se nije trebalo čekati nikakve zakonske regulative, to je kazneno djelo i to se lako može utvrditi: uzmu se mjenice i provjeri se je li bilo transfera roba. Postavlja se pitanje kako su na to reagirali revizori, koji su svake godine češljali financijska izvješća Agrokora. Gledajte, ako izdajete mjenice bez pokrića, nema šanse da to revizori ne vide. Međutim, tu su i bankari koji su davali kredite na temelju financijskih izvještaja.

Prenapuhani proračun

Premijer Andrej Plenković kaže da će se nastojati sva dugovanja naplatiti iz Agrokora, no doima se da su bankari suzdržaniji po tom pitanju?

Zakon o mjenicama je jasan, onaj koji je potpisivao mjenicu ima obvezu. Mjenicu je potpisivao Agrokor i onaj koji ju je dalje prenosio, pa su sada dužni svi koji su sudjelovali u mjeničnom poslovanju. Oni su izdavali tzv. regresne mjenice, pretpostavljajući da se mogu regresno naplatiti od dobavljača ne plati li im izvorni dužnik. Zato i predlažem da se zaustavi takvo poslovanje, jer je bjelodano da je sustav nelikvidan i da se neće ništa napraviti. Treba izdati nove instrumente i teretiti Agrokor zato što jer je izravno sudjelovao u tom izdavanju mjenica. Postavlja se pitanje je li tu bilo i osobnih mjenica vlasnika Agrokora ili su to bile samo mjenice kompanije; to je važno kada govorima o jamstvima. Imate jamstva, mjenice, faktoring, leasing društva, investicijska društva, pozajmice, a mi ovdje govorima samo o jednom instrumentu, faktoringu. Nitko ne priča o brojnima drugima koji su financirali Agrokor. Stotine kompanija je davalo pozajmice, tu nije prisutan samo problem mjenica i faktoringa, Agrokor su financirala i leasing društva, mirovinski fondovi su kupovali njegove vrijednosnice i korporativne obveznice, investicijska društva dionice, a ima i dobavljača koji su mu posuđivali novac. Dakle osim bankarskih kredita i obveznica, tu je još nekoliko načina financiranja.

Ako se u HANFA-i i HNB-u imalo saznanja da su izdavane mjenice bez pokrića, to je onda zahtijevalo djelovanje – bez obzira na zakon, oni mogu djelovati zato što je riječ o kaznenom djelu koje se lako može utvrditi

Godinama nam ekonomski eksperti i političari drže predavanja o tome da je država loš vlasnik i upravljač, a danas ti isti vape za državnim intervencionizmom. Kako to komentirate?

Posebno je zanimljiva uloga gospođe Martine Dalić, koja je došla iz MMF-a. Ona je poznata po neoliberalnom pristupu, a sada je za ovakav način razvlaštenja Todorića i prinudnu upravu. Neobično je tvrditi da sve treba prepustiti slobodnom tržištu koje će se samo regulirati, a nakraju se odlučiti za oblik državnog intervencionizma ne znajući kako će on završiti.

Lex Agrokor se ne može primjenjivati u inozemstvu. Kako će se postaviti Slovenija, BiH i Srbija? Samo u Srbiji koncern ima 12.000 radnih mjesta…

Tu je puno problema, jer se ne zna tko za koga jamči. Otkrilo se da je sarajevski Kiseljak jamčio za neke firme. Mnoge kompanije unutar Agrokora su jamčile jedna za drugu i sada se postavlja pitanje kako uopće prodati imovinu da bi se namirili dobavljači. Mene čudi da su svi na temelju te isprepletenosti vlasničkih odnosa odobravali kredite, čude me bankari koji su davali milijardu eura kredita a znali su kakav je kolateral s druge strane, da imaju jamstvo povezano s drugim jamstvom, a to drugo je povezano s trećim… i onda oni ignoriraju tu nesigurnost i odobre milijarde eura kredita. Samo je Deutsche Bank dao pola milijarde eura, dakle banka u vlasništvu njemačke države, a ne mislim baš da bi Angela Merkel bilo kome olako dala taj novac. Isto je i s ruskim bankama. Vlasnici tih banaka sigurno će zapitati svoje bankare zašto su davali te kredite, kako su se zaštitili i kolika im je bila procjena rizika.

Istodobno s Agrokorom propadaju Borovo, Brodarski institut, Vijadukt…, a kupnju Ine više nitko ne spominje. Ovisi li sudbina Plenkovićeve vlade o uspjehu priče oko Agrokora?

Sudbina Plenkovićeve vlade ovisi i o uspjehu te priče i o gospodarskom rastu i o proračunu. Mi smo upozoravali da ne treba raditi prenapuhani proračun. Pokazali su se određeni elementi gospodarskog rasta, ali to nije stabilno. To potvrđuju rejting-agencije, koje nam unatoč dobrim makroekonomskim pokazateljima, manjem deficitu i javnom dugu nisu odmah povećale rejting, nego su rekle da će pričekati i vidjeti što će se dalje događati s ekonomijom.

Ustavni sud nedavno je odlučio da konverzija švicarskog franka nije neustavna, što je velika pobjeda SDP-a. Osjećate li i osobnu satisfakciju?

Gledajte, s obzirom na to da sam morao imati policijsku zaštitu i trpjeti pritisak HNB-a, nije bilo lako donijeti takvu odluku. S druge strane na umu sam imao građane kojima se rata kredita povećala za 60-70 posto. Taj pakao je gori od ovoga što Agrokor sada prolazi: kada vraćate kredit a nakon deset godina budete dužni više od iznosa koji ste uzeli, raspadaju se obitelji, zdravlje odlazi. Sada se sve zaboravilo, doima se da je rješenje te situacije bila normalna stvar, ali sve je to bilo daleko od normalnosti i jednostavnosti. To je proces u koji je malo tko vjerovao kada smo ušli u njega. Zamislite da smo donijeli suprotne odluke u trenutku kada je HNB plašio hrvatske građane da će se dogoditi potpuni potop i da će porasti kamate u eurima. Koliki je to bio pritisak na Vladu… I što se na kraju dogodilo bankama? Ništa! Bankari u devet mjeseci ove godine imaju šest milijardi kuna neto dobiti. Postavlja se pitanje kako je to moguće kada su cijelo vrijeme govorili da će zakon o švicarcima utjecati negativno na njihovo poslovanje. Njima je pravi problem Agrokor, a ne švicarci.

Što će biti s imovinom bivšeg vlasnika Agrokora?

Ne zna se još kolika su bila njegova osobna jamstva, vjerojatno je bilo i toga. Bilo bi čudno da bankari uzimaju imovinu drugim dužnicima, ali ne i tako velikom. Kada bi bilo tako, onda bi se postavilo pitanje zašto imaju dvostruka mjerila, zašto malom poduzetniku uzmu i kuću i njivu i sve, a velikima ništa.