Navodni radni posjet predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović SAD-u mogao bi ostati zabilježen kao jedna od najvećih misterija u povijesti naše domovine, jer osim s debelim zakašnjenjem sklepane, a zatim i Jutarnjem i Večernjem listu doturene depeše, javnosti nisu predočeni nikakvi dokazi o tome gdje je predsjednica bila i što je tamo radila.
Dok se čeka očitovanje povjerenstva za sukob interesa o tome je li putovala privatno o državnom trošku, vrijedi pogledati s kime se sve predsjednica navodno sastala kako bi se dobio uvid u profil ljudi koje ona smatra poželjnim sukreatorima hrvatske politike. Iz Ureda predsjednice portalu Index poručili su da je brigu o detaljima radnog posjeta ‘vodila američka strana’, pa Ured zato ne može predočiti program njezinog putovanja. Portal Balkan Insight objavio je, međutim, tekst iz kojeg je evidentno da je ‘američka strana’ koja je organizirala predsjedničin posjet zapravo teksaški developer Jeff Blackard. Njega je ‘hrvatski konzul u Los Angelesu Sinisa Grgic u prosincu zamolio da mu pomogne organizirati sastanke s ljudima bliskima izabranom predsjedniku Donaldu Trumpu’.
Novinari su otkrili da je Rubio u kampanji lagao da su mu roditelji pobjegli s Kube kao politički disidenti; ispostavilo se da su emigrirali tri godine prije dolaska na vlast Fidela Castra
Blackard, koji trenutno sa splitskim poduzetnikom Vicencom Blagaićem pokušava podignuti golemi resort na Pelješcu, utanačio je, kaže, sastanke s ljudima ‘od kojih su mu neki prijatelji’. To bi mogao biti jedan od rijetkih slučajeva da radni posjet predsjednice jedne države organizira opskurni lobist i građevinski poduzetnik. Blackard je, naime, poznat po projektima u kojima ‘rekreira kulturu starog svijeta’, pa je prije desetak godina započeo izgradnju replike bračkog Supetra u Texasu, gdje gradi i replike jednog španjolskog i jednog talijanskog sela. U slučaju ovog posljednjeg tužili su ga stanovnici gradića Pharaon Valley tvrdeći da se koristio utjecajem koji ima kod teksaškog guvernera i glavnog državnog odvjetnika kako bi se izmijenio urbanistički plan naselja.
Blackard je i pobožni evangelički kršćanin koji po Latinskoj Americi financira humanitarne projekte u cilju širenja vjere, a voli se pohvaliti prijateljstvom s ultrakonzervativnim radijskim voditeljem Glennom Beckom, koji propagira teorije urote, antisemitizam i islamofobiju. Prijatelj mu je i senator Rick Santorum, jedan od dužnosnika s kojima se Grabar-Kitarović navodno sastala.
Pravnik Rick Santorum bio je unutarstranački predsjednički kandidat 2012. i 2016. godine, a diči se uobičajenom lepezom ultrakonzervativnih stavova: turbokatolik, protivnik istospolnih zajednica, prava na pobačaj, kontracepcije i Obamine zdravstvene reforme, vanjskopolitički jastreb koji je podržao sve američke intervencije kao i tehnike ispitivanja uz pomoć torture. Ne vjeruje u klimatske promjene, ali je zato sponzorirao inicijativu kojom je 2001. godine za dlaku uveden federalni zakon kojim bi se u škole uvelo podučavanje ‘inteligentnog dizajna’, pseudoznanstvene teorije kojom se pokušava osporiti Darwinova teorija evolucije.
Lou Barletta primao je donacije od naoružane milicije Minuteman, čiji je jedan od utemeljitelja lani osuđen na 19,5 godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja petogodišnjakinje
Santorum je napisao četiri knjige, pri čemu se u jednoj ostrvio na ‘radikalni feminizam’, a pedofiliju katoličke crkve u Bostonu objasnio tvrdnjom da je taj grad ‘jedan od najliberalnijih’ u Americi. Njegova druga knjiga, koja se bavi ‘plavim ovratnicima’, zapela je pak za oko Donaldu Trumpu jer se bavi potencijalnim biračima iz redova radničke klase Srednjeg zapada. U rujnu prošle godine Trump ga je imenovao u novoosnovano Katoličko savjetodavno vijeće, no 17. siječnja televizija CNN objavila je da Santorum postaje njihov ‘viši politički komentator’, pa kao takav teško da će biti od naročite koristi hrvatskoj predsjednici.
Grabar Kitarović susrela se, piše u depeši, s još dvojicom senatora, Ronom Johnsonom i Marcom Rubiom. Rubio je o svom sastanku s predsjednicom javnost izvijestio putem Twittera, gdje je naznačio da su razgovarali o tome kako ‘produbiti veze bliskih NATO saveznica’. Senator s Floride svoj je politički uzlet realizirao uz podršku krajnje desnog pokreta Tea Party, pa spada među najkonzervativnije republikanske političare. To znači da propagira uobičajeni set nazadnih vrijednosti i politika, no unatoč tome naknadno je izgubio podršku te moćne desničarske klike jer su mu stavovi o imigraciji bili odveć liberalni. Rubio je, naime, porijeklom Kubanac i podržao je Obaminu reformu imigracijskog sustava. No godinu dana nakon što je 2010. postao senator novinari su otkrili da je u kampanji lagao da su mu roditelji pobjegli s Kube kao politički disidenti; ispostavilo se da su emigrirali tri godine prije dolaska na vlast Fidela Castra, u vrijeme diktature Fulgencija Batiste. Tijekom kampanje više je puta kritizirao Trumpa i ne spada u krug njegovih bliskih suradnika, kako nas je putem depeše pokušala uvjeriti Grabar Kitarović.
Senator Ron Johnson iz Wisconsina također je 2010. bio kandidat Tea Partyja, no unatoč protivljenju Obamacareu, klimatskom skepticizmu, protivljenju pravu žena na izbor i zalaganju za slobodu posjedovanja oružja, ne smatra ga se najtvrđim konzervativcem jer je kritizirao Trumpov plan o zabrani ulaska u zemlju svim muslimanima. I njega su nakon kampanje za senatora novinari uhvatili u laži. Kandidat je, naime, svoju kampanju temeljio na tvrdnji da je on kao utemeljitelj kompanije PACUR za proizvodnju medicinske ambalaže uspješan biznismen koji zna kako se stvaraju nova radna mjesta. Ispostavilo se, međutim, da Johnson svoju kompaniju nije sam stvorio, već se 1979. u njoj zaposlio kod punca, koji je u međuvremenu preminuo. Također ga se sumnjičilo da je od vlastite kompanije primio deset milijuna dolara tešku kompenzaciju koju je iskoristio za financiranje senatorske kampanje, što nije dozvoljeno. Doticaj s Hrvatskom mogao bi imati kao predsjednik senatskog pododbora za Evropu i regionalnu sigurnosnu suradnju.
Još jedan predsjedničin domaćin, kongresmen iz Pennsylvanije Lou Barletta, u depeši je predstavljen kao ‘jedan od prvih koji je podržao kandidaturu izabranog predsjednika’. No unatoč tome što se jedno vrijeme spominjao kao mogući državni tajnik za rad, morat će se zadovoljiti tek mjestom u kongresnom pododboru za granice i pomorsku sigurnost, te u raznim tijelima koja se bave transportom i infrastrukturom.
Kongresmen je karijeru rigidnog desničara započeo kao gradonačelnik Hazeltona, gdje je uvodio drakonske antiimigrantske mjere, primjerice globe i ukidanje licenci za rad poslodavcima koji zaposle ilegalne imigrante, ali i stanodavcima koji im iznajme stan. Iako je federalni sud njegove mjere ukinuo kao protuustavne, Barletta je postao svojevrsna ikona antiimigrantskog pokreta. Primao je donacije od naoružane milicije Minuteman, koja patrolira granicom prema Meksiku i čiji je jedan od utemeljitelja Chris Simcox lani osuđen na 19,5 godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja petogodišnjakinje.
Kolinda Grabar-Kitarović susrela se i s trojicom ljudi koji nisu zaposleni u američkoj vladi, a to su Damon Wilson, izvršni potpredsjednik Atlantskog vijeća, Edward Joseph iz Centra za transatlantske studije Sveučilišta Johns Hopkins i Zalmay Khalilzad iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS). Dvije od tri institucije su think-tankovi, tijela koja služe za rotiranje isluženih političkih kadrova koji kroz njih neformalno nastavljaju utjecati na formuliranje službenih politika. Financiraju ih strane vlade, ali i banke, naftne korporacije i različite fondacije, te obrambene kompanije poput Boeinga i Lockheed Martina. Aktivno se bave promoviranjem doktrine NATO saveza, koja uključuje smjene režima u zemljama u kojima nakon toga spomenute korporacije započinju svoje operacije.
Prije odlaska u Atlantsko vijeće Damon Wilson bio je zadužen za evropska i sigurnosna pitanja u administraciji Georgea W. Busha, a radio je i u uredu glavnog tajnika NATO saveza lorda Georgea Robertsona i u američkoj ambasadi u Bagdadu. Na svim funkcijama bavio se jačanjem i širenjem utjecaja NATO saveza. Edward Joseph iskusni je diplomat koji je služio u Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Haitiju, te u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji i Kosovu. Dvaput je svjedočio na Haškom tribunalu, a preklani je uznemirio balkansku javnost člankom u magazinu Foreign Affairs u kojemu prognozira nove vojne sukobe na poluotoku. Na Sveučilištu Johns Hopkins predaje upravljanje konfliktima, a zagovarao je podjelu Iraka i Sirije po uzoru na Daytonski sporazum.
Zalmay Khalilzad jastreb je većeg kalibra, a i skloniji sukobu interesa. Osim što radi kao savjetnik u CSIS-u, ovaj rođeni Afganistanac ima i vlastitu konzultantsku firmu Gryphon Partners, pa sada žanje plodove perioda u kojima je u vladama Ronalda Reagana i Georgea W. Busha servisirao njihove ekspanzionističke politike. Khalilzad je, naime, kao poslovni konzultant sudjelovao u brojnim projektima naftnih korporacija u Iraku i Afganistanu, gdje je prethodno bio američki ambasador. Godine 2014. istraživan je zbog pranja novca, nezakonitog prebacivanja 1,4 milijuna dolara na suprugin račun u Beču, no slučaj je odbačen.
Posljednja, ali ne manje važna imena s predsjedničine liste sugovornika dva su prekaljena vojnika. Mornarički admiral James Stavridis služio je u Bosni i u svim važnim američkim intervencijama, a danas je dekan Fakulteta prava i diplomacije Fletcher. U depeši objavljenoj u hrvatskim dnevnim listovima 17. siječnja predstavljen je kao jedan od kandidata za državnog tajnika, iako je on sam 14. prosinca na televiziji NBC rekao da ne namjerava ulaziti u Trumpovu vladu. Najviše ga zanimaju ‘strateške komunikacije’ kao sredstvo za ostvarivanje globalne sigurnosti. Veliki ljubitelj medijskih nastupa, dekan je krajem 2015. na fakultetu instalirao televizijski studio, putem kojega medijima i studentima odašilje svoje geostrateške vizije.
Najviše rangirani dužnosnik na predsjedničinoj listi bio je pak general James Mattis. On je imenovan ministrom obrane, no predsjednica je, piše u depeši, uspjela samo ‘ostvariti kontakte’ s generalom. Budući da se s njime nije susrela, podsjetit ćemo samo da je Mattisov nadimak Mad Dog (Bijesni Pas) i navesti da je bio zapovjednik marinaca u vrijeme invazije na Irak, tijekom koje su počinjeni vjerojatni ratni zločini u gradovima Hadita i Faludža. Internetom cirkulira mnoštvo Mattisovih flambojantnih izjava, a izdvajamo ovu iz San Diega 2005. godine: ‘Dođete u Afganistan i susretnete tipove koji godinama mlate žene jer neće da nose velove. Znate, takvi tipovi ionako nemaju ništa muškosti. Zato je strašno zabavno pucati u njih.’
