Anastas Vangeli se posljednjih deset godina bavio aktivizmom na terenu i u teoriji, a trenutno je član Pokreta Solidarnost, organizacije koja zdušno podržava antirežimske prosvjede širom Makedonije, koji su eskalirali 5. svibnja u Skoplju, rezultirajući masovnim sukobima demonstranata i policije. Trenutno radi doktorat na Graduate School for Social Research pri Akademiji nauka u Varšavi.

Kumanovo je tijekom minulog vikenda podsjećalo na ratnu zonu, gubici ljudskih života su tragični, razaranja katastrofalna. Ipak, čini se da je eskalacija nasilja u Kumanovu zapravo kulminacija i odraz dugogodišnjih problema koji potresaju Makedoniju. Slažete li se?

Slučaj Kumanova je zasad velika tragedija za sve nas, i još uvijek ga tretiramo kao misterij. Makedonska javnost tijekom tog 9. svibnja nije imala zvanične informacije o tome što se točno događa. Institucije su bile nijeme, predsjednik je bio otputovao u Moskvu, pa se nakon toga brzo vratio natrag. U ovih nekoliko dana izašlo je puno problematičnih i kontradiktornih informacija. Veliki problem je i to što su institucije, a naročito Ministarstvo unutrašnjih poslova, već duže vrijeme u središtu, blago rečeno, kontroverznih događaja. U posljednjih nekoliko mjeseci došli smo do čvrstih dokaza o neprofesionalnosti, neodgovornosti, zlouporabe službenog položaja i dužnosti, te kriminala ministarke Gordane Jankuloske i direktora Uprave za kontra-obavještavanje Saše Mijalkova, inače rođaka premijera Nikole Gruevskog. Stoga mogu reći da se Makedonija nalazi u sigurnosnoj krizi, ali prije svega zato što kriminalci kontroliraju vladu i snage sigurnosti.

Veliki problem je što su institucije, a naročito MUP, već duže vrijeme u središtu kontroverznih događaja. Makedonija se nalazi u sigurnosnoj krizi, ali prije svega zato što kriminalci kontroliraju vladu i snage sigurnosti

Jezivi režimski megafoni

Kome, u političkom smislu, odgovara kreiranje krize sa nasilnim incidentima?

Ne bih mogao tvrditi kome bi odgovaralo krvoproliće i da li bi netko stvarno pokušao to da kreira, ali očigledno je tko je to probao iskoristiti. Za Gruevskog, incident u Kumanovu i sve ono što se desilo nakon bio je povod da pojača svoju nacionalističku retoriku, da delegitimira proteste, i da se predstavi kao zaštitnik nacije pod naletom stranih službi, terorista i ostalih dušmana. Na konferenciji za novinare, neposredno nakon incidenta, on je poručio da će ‘svi koji žele nanijeti zlo Makedoniji završiti kao ovi teroristi’. Njegova propagandna mašinerija objašnjava kako između Makedonije i Gruevskog stoji znak jednakosti, te kako su svi koji su protiv Gruevskog istodobno i državni neprijatelji. Oštrica te retorike je okrenuta prema prosvjednicima – na socijalnim mrežama režimski agitprop je širio priču kako su ‘teroristi u Kumanovu i demonstranti u Skoplju krenuli na policiju’, i tome slično.

Mogu li ovakvi incidenti dodatno usložiti međunacionalne odnose u Makedoniji, koji ni prije nisu bili dobri, ako se prisjetimo sporadičnih erupcija nasilja u posljednjih nekoliko godina?

Naravno da je opasnost tu. Ono što mene ipak raduje je to što se formirala neka svijest i kod Makedonaca i kod Albanaca o tome da se rat ne smije desiti. Bilo je puno govora na socijalnim mrežama i onoj šačici nezavisnih TV kanala, kao što su Alsat, 24 Vesti i Telma, o tome kako su u Kumanovu Makedonci i Albanci zajedno protiv nasilja, zavjere i korumpiranih političara. Bila je i akcija na socijalnim mrežama ‘nađi svog prijatelja iz druge etničke zajednice i zajedno potražite odgovornost i ostavku’. Protesti koji će se nastaviti su nadetnički.

Da li su točne ocjene pojedinih analitičara da se cijeli niz incidenata – bombe na vladu, upad u pograničnu karaulu, napad u Kumanovu – zapravo koristi kako bi se skrenula pozornost javnosti sa tzv. ‘bombi’ koje objavljuje lider oporbe Zoran Zaev?

Propaganda koristi sve to da prikaže Gruevskog kao žrtvu globalne zavjere i domaćih plaćenika. Neke stvari koje režimski megafoni govore su zaista jezive, oni vrijeđaju, kleveću, pa čak i pozivaju na likvidacije ‘izdajnika’, a uz to glume kako su oni žrtve nasilne oporbe i demonstranata. Najavljuju se ‘patriotski’ kontraprotesti podrške policiji, organizirani od strane prorežimskih medija i organizacija.

Za Gruevskog, incident u Kumanovu bio je povod da pojača svoju nacionalističku retoriku, da delegitimira proteste, i da se predstavi kao zaštitnik nacije

Strani ambasadori vrše pritisak

Da li je moguće da se kriza iz Makedonije prelije preko njenih granica, te da zahvati cijelu regiju? Ukrajinski scenarij pokazuje da Europa neće i ne može adekvatno reagirati u kriznim zonama, naročito u onima u kojima se prepliću interesi velikih sila.

Ono što je bilo podjednako iznenađujuće je to što je i u Srbiji, i u Albaniji, i na Kosovu podignuta velika uzbuna zbog Kumanova. Svi smo bili zatečeni. Naravno, počele su i špekulacije o geopolitičkim interesima Amerikanaca i Rusa, čak i ISIL-a. Međutim, u svim tim pričama, za sada, nedostaje logike, kao i čvrstih dokaza. Stoga se ne bih usudio smjestiti situaciju u okvir nekog šireg regionalnog ili geopolitičkog konflikta. Pored svega, nemamo dovoljno informacija, institucije su nepouzdane, tako da sada neovisno i temeljito prikupljanje podataka treba da nam bude prioritet.

Europska unija na neki način i dalje prihvata aktualnu vlast u Makedoniji, iako ta vlast već godinama praktično nelegalno funkcionira, počevši od Sobranja?

Europska unija ima veliku odgovornosti u legitimiranju režima Gruevskog, u periodu od 2009. godine do danas. U globalu, stav Unije je bio da sve dok ima neke stabilnosti u Makedoniji - oni su sretni. Nakon 2009. i grčkog veta na početak pregovora Makedonije za članstvo u EU-u, unatoč preporuci Europske komisije, Gruevski je dobio savršeni izgovor: ‘Evo, vidite, mi smo proeuropski reformisti, ali Grci nas blokiraju’. I, kako je Makedonija padala u sve dublju krizu, EU diplomate su se ponašali kao da je sve to privremeno i da će se srediti samo od sebe. Međutim, u posljednjih nekoliko tjedana stvari se mijenjaju, malo-pomalo se zaoštrava retorika EU-a prema Makedoniji, ali sve je to nedovoljno da bi se nešto promijenilo. Što se tiče veleposlanika pojedinih EU zemalja, na prvom mjestu Njemačke, oni su puno direktniji i vrše veliki pritisak.

Kakva je alternativa? Postoji li ona, kao politička snaga?

Formirala se neka svijest i kod Makedonaca i kod Albanaca o tome da se rat ne smije desiti. Bilo je puno govora na socijalnim mrežama i onoj šačici nezavisnih TV kanala o tome kako su u Kumanovu oni zajedno protiv nasilja, zavjere i korumpiranih političara

Najveća oporbena partija u makedonskom bloku je SDSM. Oni su imali jako loš period od 2006. godine, a naročito nakon 2012., kad su bili izbačeni, uz asistenciju policije, iz Parlamenta. Borili su se u stvarno nedemokratskoj sredini i bili su izloženi velikom pritisku. Međutim, oni su demonstrirali nedostatak vizije i unutarnju koheziju, a i bagaž prošlosti je bio pretežak, tako da je podrška njima bila limitirana. U 2015. oni su počeli objavljivati ove kompromitirajuće snimke, i to je vjerojatno doprinijelo dodatnom demaskiranju pravog lica Gruevskog, te donijelo neki poen za SDSM i njihovog lidera Zaeva. Pored svega, čini se da ljudi koji podržavaju SDSM to rade prije svega zbog toga što nema druge velike partije. Kod albanskih partija situacija je gora: snimke su zapravo pokazale da su obje partije – i DUI koji je u vladajućoj koaliciji, i DPA koja je u opoziciji – u klijentelističkoj vezi sa Sašom Mijalkovim. Ono što mnogim ljudima ulijeva nadu nisu partije, već novi društveni pokreti. U posljednjih nekoliko godina pojavili su se autentični oblici građanske svijesti, direktne demokracije i samoorganiziranosti. Velika je lista pokreta: oni koju su se protivili uzurpaciji javnog prostora i projektu Skoplje 2014, pokret protiv policijske brutalnosti, pokret protiv hapšenja novinara, pobuna studenata, učenika, nastavnika i profesora protiv suludih reformi obrazovnog sistema, protest ljudi zbog raspada sistema javnog zdravstva… Makedonija je vidjela i rast snažnih ljevičarskih pokreta, poput Pokreta Solidarnost, koji je i nadetnički pokret, ali i nekoliko ne-žutih sindikata, kao i Pokreta Lenka, koji se odlučno suprotstavljaju siromaštvu, nejednakosti i poniženju makedonskih radnika i građana. Međutim, da bi sve ove inicijative i pokreti postali nekakav politički subjekt, ili eventualno nova stranka, morali bi najprije imati demokraciju i slobodne medije. A, to nemamo.

Ustanak je autentičan

Protesti nezadovoljnih građana sve su masovniji, agresivniji, kao što i vlasti sve agresivnije uzvraćaju, što smo vidjeli prošloga tjedna. Do kada će trajati prosvjedi, i kojem se ishodu nadate?

Protesti su, prije svega, konzistentni. Rekli su aktivisti – svaki dan u 6 sati mi smo ispred vlade, sve do ostavke – i za sad su u tome istrajni. Pritisak je veliki. Zvanično, demonstranti imaju tri zahtjeva: ostavku i odgovornost ove vlade, oslobađanje svih aktivista pritvorenih od 5. svibnja naovamo, i formiranje nove vlade koja će prije svega demokratizirati institucije i pripremiti teren za fer izbore. Većina pokreta i inicijativa koje sam ranije spomenuo su se objedinili u ustanak 5. svibnja, a njima su se priključili i drugi aktivisti. Zasad, pokret se polako ujedinjuje, ali pritisak i opasnosti su veliki. Bitno je da je ustanak počeo, i neće se prekinuti. Najvažnije je da je počeo samoorganizirano, nezavisno i autentično, što je narativ koji režim želi potisnuti. Zaev i SDSM već dugo najavljuju da će održati veliki protest 17. svibnja, ali sada njihov protest pomalo podsjeća na konjicu koja se pojavljuje na kraju bitke. SDSM je dugo pozivao društvene pokrete i građane da mu se priključe, ali razvoj događaja je upravo obrnut – aktivisti, pokreti i građani su već na ulici. Svakako, kad se oporba priključi prosvjednicima, onda će i pritisak biti puno veći. Osobno, nadam se korjenitim promjenama. Da ne bude da smo jednu elitu zamijenili drugom, nego da postavimo osnov za novo, pravedno društvo jednakih građana. Pobijedit ćemo!