Novosti

Politika

Žrtve su zakon

Dodvoravajući se biračima uoči predsjedničkih izbora kongresnici su izglasali zakon koji omogućuje tužbe protiv Saudijske Arabije zbog navodne upletenosti u napad 11. rujna. Zakon bi mogao ugroziti američku ekonomiju, ali i dovesti do tužbi zbog operacija SAD-a u kojima ginu strani civili

Ipjr6gxx1mz4m3ms814b435k482

U tužbi protiv Saudijske Arabije moglo bi sudjelovati oko 9000 preživjelih i obitelji poginulih  (foto AgenceLK/Bestimage/PIXSELL)

Ionako bizarna američka predizborna kampanja ušla je, čini se, u zadnju fazu autodestrukcije, jer jedino se tako može objasniti činjenica da su tamošnji zakonodavci u donjem domu Kongresa unisono donijeli odluku kojom su famozne ‘nacionalne interese’ izložili posvemašnjem riziku, e da bi ušićarili nešto podrške za ovog ili onog kandidata.

Republikanski predsjednik Kongresa Paul D. Ryan odlučio je, naime, da će se na posljednjoj sjednici prije predsjedničkih izbora po ubrzanoj proceduri glasati o Zakonu o pravdi protiv sponzora terorizma (JASTA), aktu kojemu je cilj omogućiti žrtvama terorističkog napada 11. rujna 2001. godine da na američkim sudovima tuže strane države zbog upletenosti u međunarodni terorizam, pa tako i Saudijsku Arabiju zbog koje je zakon zapravo donesen. JASTA-om se umanjuje opseg Zakona o suverenitetu stranih država iz 1976., kojim se drugim zemljama jamči i definira imunitet od sudskog progona na američkim sudovima.

Uz saudijsku vladu, američku vojsku, obavještajnu zajednicu i delegaciju Evropske unije, protiv zakona su lobirali i predstavnici najvećih američkih kompanija kao što su General Electric i Dow Chemical

Uzalud je predsjednik Barack Obama uložio veto na prijedlog zakona, jer su ga zastupnici odlučili ignorirati prvi put u njegova dva mandata, uzalud su ih stručnjaci iz svih oblasti, od ekonomije do nacionalne sigurnosti, upozoravali da će zakonom otvoriti Pandorinu kutiju koja će i drugim zemljama omogućiti da tuže Ameriku. Uzalud su pisma pisali direktori vojnih i obavještajnih institucija, a lobisti Saudijske Arabije i američkih korporacija mahnito lobirali da se zakon ne donese. Zakonodavci, usmjereni na to da se u tijesnoj kampanji dodvore žrtvama 11. rujna i svima onima koji se tako osjećaju nisu se dali razuvjeriti: glasali su za zakon u omjeru 348 naprema 77, pri čemu je samo 59 od 186 zastupnika Demokratske stranke uzelo stranu svoga predsjednika, a republikanaca tek 18 od 247. Zakon je glasanje u također većinski republikanskom Senatu prošao još u svibnju – tamo je za njega glasalo 97 zastupnika, a protiv je bio samo jedan demokratski senator.

Takozvana JASTA trebala bi američkim državljanima omogućiti da tuže Saudijsku Arabiju ako je bila upletena u teroristički napad u kojemu su na američkom tlu ubijeni Amerikanci. Deseci takvih slučajeva već su pokrenuti, a ukupno u njima sudjeluje oko 9000 ljudi, što članova obitelji ubijenih, što onih koji su preživjeli napad. Zbog doktrine državnog imuniteta ti postupci nisu se mogli pokrenuti, već su objedinjeni u jednu tužbu, na sudu na Manhattanu. Ta bi tužba sada mogla biti i pokrenuta, pa se pretvoriti u pravnu bitku koja bi mogla trajati desetljećima i uključivati tisuće stranica različitih dokumenata, istraga i svjedočenja, te na koncu ili konačno oslobađanje Saudijske Arabije od svake sumnje za teroristički napad ili pak odštetu tužiteljima koja bi se mogla mjeriti milijardama dolara.

Eventualna odgovornost Saudijske Arabije za napad jedna je od najvećih misterija u novijoj američkoj povijesti jer nijedna od brojnih istraga nije dala nedvosmislen odgovor

Upravo zbog tih milijardi dolara saudijska vlada dala je nakon donošenja zakona službenu izjavu u kojoj je rekla da će ‘erozija suvereniteta država imati negativan utjecaj na sve države, uključujući i SAD’, pa pozvala Kongres da na sljedećoj sjednici u studenome donese odluku kojom će se poništiti mogući efekti JASTA-e. Sa sličnom izjavom oglasio se i predsjednik Obama, upozorivši da su zastupnici donijeli ‘opasan presedan s implikacijama koje nisu dobro razumjeli niti su o njima diskutirali’, pa dodao da je njemu jasno da ‘nitko prije izbora nije htio da ispadne kako ne stoji uz obitelji žrtava 11. rujna, ali je to ipak trebalo učiniti’.

Saudijska Arabija u Americi ima oko 750 milijardi dolara uloženih u državne obveznice, dionice na burzama i drugu imovinu. Saudijski ministar vanjskih poslova Adel al-Jubeir, koji je bio i ambasador u SAD-u, stoga je izjavio da oni moraju početi razmišljati o prodaji te imovine, kako se ne bi dogodilo da uslijed sudskog procesa bude zamrznuta. Ovo upozorenje evidentno je trebalo poslužiti kao poruka SAD-u da se ne igra s vlastitom ekonomijom, no stručnjaci upozoravaju da bi takav potez išao i na štetu same Saudijske Arabije, čiji je državni proračun opterećen skupim socijalnim programima u uvjetima niske cijene nafte, za što je, doduše, saudijska vlada sama odgovorna, odbijanjem da smanji proizvodnju i time omogući rast cijene.

Osim potencijalnih ekonomskih posljedica, o čijem mogućem dosegu najbolje govori činjenica da su u Kongresu, uz vojsku, obavještajnu zajednicu i delegaciju Evropske unije, lobirali i predstavnici najvećih američkih kompanija kao što su General Electric i Dow Chemical, još veću štetu zakon bi mogao nanijeti velebnom projektu američke nacionalne sigurnosti, koji se mahom sastoji od vojnog teroriziranja Bliskog istoka. Kako već godinama upozorava John Bellinger III., bivši pravni savjetnik Georgea W. Busha, a on je svakako mjerodavan, JASTA će otvoriti mogućnost da i strani državljani tuže Ameriku i njezine dužnosnike zbog, primjerice, napada bespilotnim letjelicama, odnosno bilo kojeg međunarodnog rata ili protuterorističke operacije u kojima su poginuli civili.

Skupina od tridesetak nestašnih američkih kongresnika, koji su i sami priznali da se prije ubrzanog glasanja baš i nisu udubili u potencijalne posljedice JASTA-e, stoga je samo nekoliko sati nakon glasanja napisala pismo u kojemu se ograđuje od zakona, pa se kao moguće slamke spasa uhvatila jedne odredbe zakona, koju su kongresnici također tek naknadno proučili. Taj članak, naime, omogućava državnom odvjetniku da od suca zatraži zaustavljanje procesa ako Ministarstvo unutarnjih poslova procijeni da su u tijeku ‘pregovori u dobroj vjeri’ da se postigne nagodba. Pauza smije trajati 180 dana, ali se i više puta ponavljati, pa bi se, u teoriji, proces mogao unedogled odugovlačiti. No odvjetnici žrtava sasvim sigurno takav scenarij neće dozvoliti, a taj scenarij, pretpostavlja se, ne bi bio mio ni samoj Saudijskoj Arabiji, jer bi svako pristajanje na nagodbu moglo biti tumačeno kao implicitno priznanje odgovornosti za teroristički napad.

A ta eventualna odgovornost jedna je od najvećih misterija u novijoj američkoj povijesti. Brojne su, naime, istrage na tu temu pokretane i zatvarane, no nijedna nije dala nedvosmislen odgovor. Neki autori smatraju da je sumnjičavost prema Saudijskoj Arabiji odavno dosegnula razine teorije urote, pa navode neke nelogičnosti koje toj teoriji proturječe. Primjerice, Juan Cole s lijevo-liberalnog portala Truthdig piše kako se Saudijska Arabija Osame bin Ladena odrekla još početkom 1990-ih, kada se ovaj protivio upletanju američke vojske u iračku okupaciju Kuvajta. Tada su mu oduzeli pasoš, a kasnije i zatražili od vlade Sudana, u koji je bin Laden odselio, da ga se i od tamo izbaci. Coleu je nelogično i da saudijski dužnosnici ne bi zaštitili vrijednost svoje imovine u SAD-u, koja je bila ugrožena terorističkim napadom, te da bi članovi saudijske kraljevske obitelji ostali na odmoru u Americi 11. rujna da su znali da se priprema napad.

Ipak, uz samog Osamu bin Ladena, čak 15 od 19 otmičara aviona kojima su izvedeni napadi 11. rujna državljani su Saudijske Arabije. Budući da su Saudijska Arabija i Amerika tijekom rata u Afganistanu 1980-ih zajednički financirale islamističke pobunjenike protiv sovjetske okupacije, američka sumnjičavost prema saudijskom financiraju terorističkih aktivnosti nije bez utemeljenja, tim više što su američke službe imale dokaze da je Saudijska Arabija prije 11. rujna sabotirala njihove napore da se uništi Al-Kaida. Sumnje oko sudjelovanja u čuvenom napadu prvi su put zapisane u kongresnom izvještaju nazvanom ‘28 stranica’, koji je napisan 2002., ali je bio klasificiran sve do srpnja ove godine. No zaključci toga izvještaja ni izbliza nisu jasni, tim više što u njemu piše da mu zadatak nije bio ‘provesti istragu dovoljno opsežnu da se odredi točno značenje bilo kakvih navodnih povezanosti saudijske vlade’ s terorističkim napadom u Americi. Štoviše, zaključci su mu toliko mutni i podložni različitim interpretacijama da su se u magazinu Foreign Policy u razmaku od tjedan dana pojavila tri različita teksta, pri čemu se u jednome tvrdilo da izvještaj dokazuje upletenost Saudijske Arabije, u drugome da u njemu nema ničega, a u trećemu da nečeg ipak ima, ali nedovoljno.

Jedan od najvažnijih detalja koji se tamo analiziraju odnosi se na pitanje jesu li dvojica saudijskih državljana, navodno obavještajnih dužnosnika, pomogli dvojici otmičara aviona koji se zabio u zgradu Pentagona otvoriti račune u banci, pronaći smještaj i lokalne džamije, te upisati tečaj letenja. Razmatraju se i otkriće FBI-ja prema kojemu je jedan od otmičara, koji sada robija u zatvoru Guantanamo, u svom telefonskom imeniku imao broj kompanije iz Colorada koja je upravljala rezidencijom saudijskog princa i bivšeg dugogodišnjeg ambasadora Bandara bin Sultana, te tragovi koji su pokazivali da su princ i njegova supruga uplaćivali novac na račun jednog od financijera otmičara. Na koncu, sumnjiva je bila i saudijska dobrotvorna organizacija Al Haramain, također zbog navodnog financiranja otmičara aviona, organizacija koju je Saudijska Arabija zatvorila 2004., upravo na zahtjev SAD-a i na temelju američkih obavještajnih saznanja.

Komisija za istraživanje 11. rujna, čiji je izvještaj objavljen 2004., istraživala je upravo navode iz izvještaja ‘28 stranica’, ali nije uspjela pronaći čvrste dokaze ni za jedan od ovih tragova, kao ni zajednička studija FBI-ja i CIA-e, koja je također objavljena u srpnju ove godine. I Bijela kuća i saudijska vlada pozdravile su ove izvještaje, zaključivši da će slučaj napokon biti stavljen ad acta, a sličan komentar imale su i sve druge relevantne obavještajne i političke institucije. No Komisija je ostavila otvorenom mogućnost da su pojedini saudijski dužnosnici upleteni u napade, zbog čega su ostale sumnje da činjenice o tim dužnosnicima nikada nisu do kraja istražene. Isto tako, Sean Carter, jedan od odvjetnika obitelji koje žele tužiti Saudijsku Arabiju, izjavio je da žalba koju su predali američkom sudu sadrži ‘4500 stranica dokaza’ o toj povezanosti pa se, nakon donošenja JASTA-e, nadaju dobiti šansu da neke od tih saudijskih državljana i ispitaju.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više