Novosti

Politika

Zorana Baković: Putin je Kini napravio veliku medvjeđu uslugu

U ovom trenutku Kina je između dvije vatre: ne može reći da imaju problem s Rusijom, a ne može ne provoditi sankcije prema Rusiji, koliko god ih neće proglasiti. Tamo gdje su sankcije već zavedene, Kina se mora ponašati u skladu s njima i ona ih je među prvima počela provoditi, primjerice zaustavljanjem ruskih plaćanja preko SWIFT-a, kaže posebna izvjestiteljica ljubljanskog Dela za Aziju

Large zorana bakovic

(foto N1 televizija)

Zorana Baković posebna je izvjestiteljica ljubljanskog Dela za Aziju. Desetljećima je živjela u Kini i bila dopisnica tog slovenskog dnevnika. Briljantna je poznavateljica te države i cijelog Dalekog istoka uopće, zasigurno jedna od najboljih u Europi. S njom smo razgovarali o tome što invazija Rusije na Ukrajinu znači za Kinu i njenu politiku.

Kakva je pozicija Kine prema Rusiji? Dojam je da ne može osuditi Putina, ali ga neće ni podržati jer Tajvan smatra svojim teritorijem.

Rekli ste dvije stvari koje su uzajamno kontradiktorne. Jedna je stvar da je Kina, u posljednje vrijeme Xi Jinping, razvijao snažne odnose s Vladimirom Putinom. Xi Jinping je vjerojatno znao da Putin namjerava pokrenuti nekakvu intervenciju prema Ukrajini. Njih dvojica razgovarala su četiri sata 4. veljače, uoči otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Pekingu. Nakon toga objavljeno je zajedničko priopćenje u kojem se pokušava reći da su odnosi između Kine i Rusije najbolji ikada, ali je iznad svega istaknuto poštivanje teritorijalnog suvereniteta što je sasvim sigurno u priopćenje stavljeno na kineski zahtjev. Sada se pokazuje izvjesnim da je Kina morala znati da Putin priprema intervenciju što nam se prikazuje i kroz zahtjev Xi Jinpinga da intervencija počne nakon završetka Zimskim olimpijskih igara i to na temelju iskustva iz 2008. godine. Tada je Putin došao na otvaranje Ljetnih olimpijskih igara u Pekingu, koje su bile iznimno važne za Kinu, i rekao tadašnjem predsjedniku Hu Jintau da je poslao vojnu pomoć Južnoj Osetiji koju je zajedno s Abhazijom prije toga priznao. a koju je Gruzija napala. Kina nije htjela da se tako nešto ponovi i jasno je da je na sastanku Xi Jinpinga i Putina bilo riječi o tome.

Ono što se vrlo brzo pokazalo nakon početka Putinove agresije na Ukrajinu jest to da se Kina preračunala. Xi je očekivao da će se dogoditi nešto slično gruzijskoj formuli iz 2008. Dakle, da će Putin vjerojatno uzeti Donjeck i Lugansk, da će s Donbasom završiti i vratiti se natrag u Rusiju. Kina ne bi, kao što nije ni 2008. ni u slučaju aneksije Krima 2014. godine, podržala i dala podršku Putinovim teritorijalnim prekrajanjima. Kina to ne može otvoreno podržati, ali bi prešutjela i išla dalje. Kina to ne može upravo zbog ovoga što ste rekli, a to je Tajvan kojega Kina smatra neodvojivim dijelom svojeg teritorija.

Kina očito nije očekivala da će razmjeri rata biti ovoliki. Nije očekivala ovolika razaranja, da će Putin ući u potpuno osvajanje zemlje s kojom Kina ima vrlo dobre odnose. U ovom trenutku Kina je između dvije vatre: ne može reći da imaju problem s Rusijom, a ne može ne provoditi sankcije prema Rusije, ma kako ih neće proglasiti. Tamo gdje su sankcije već zavedene, Kina se mora ponašati u skladu s njima i ona ih je među prvima počela provoditi, primjerice zaustavljanjem ruskih plaćanja preko SWIFT-a. Nije pustila ruske firme unutar svog platnog sustava iz jednostavnog razloga – Kina si ne može priuštiti nikakav bojkot kineskih firmi u SWIFT-u niti neulazak inozemnih kompanija u Kinu. Ona je najveći izvoznik na svijetu, na nju otpada 15 posto.

Ali Kina je pomogla Putinu.

Kina je pomogla Putinu time što je kupila dio nafte i plina koji sada neće ići na zapad. Kupila je i veliku količinu ugljena, iako provodi politiku dekarbonizacije i otvorila je mogućnost kupnje ruske pšenice, sve s namjerom da Putinu olakša preživjeti sankcije. Kako će stvari ići dalje, tako će Kina biti prinuđena sve više poštivati sankcije. Teritorijalni suverenitet i integritet nositelj je kineske vanjske politike, a prekršen je u tolikoj mjeri da Kina ne može ostati u odnosima s Putinom u kakvima je bila. Kina je uvijek naglašavala da ti dobri odnosi s Rusijom nisu savezništvo. Naglašavaju da prijateljstvo nije savez.

Je li u svemu ovome Kina ojačala svoju poziciju prema Rusiji? Čini se da je Rusija još ovisnija o Kini zato što Peking otkupljuje njenu robu, energente i pšenicu, što bi se moglo tumačiti i tako da je Rusija malo više u krilu Kine nego što je bila, a Kina je ionako ekonomski mnogo jača od Rusije.

To ćemo vidjeti. Moramo prvo vidjeti koje su namjere Putina. Ne vidim ih sasvim jasno. Kina je u ovom trenutku na višoj poziciji nego Rusija. Kineska ekonomija je deset puta veća po obimu nego ruska, tehnološki je razvijenija. Ne možemo reći u kakvom je omjeru kineska vojska u odnosu prema ruskoj jer se još nije prikazala na način kako se sada prikazuje ruska u Ukrajini. Problem Kine sada je, iako se možda osjeća superiornijom, to što ni oni ne čitaju što to zapravo Putin hoće i kuda ide. Putin je napravio nešto što je usporedivo s onom što je napravio Staljin 1950. Kina se sprema za intervenciju prema Tajvanu. Povratak Tajvana pod kontrolu i suverenitet Pekinga apsolutno je najvažnije povijesno pitanje koje kinesko rukovodstvo mora riješiti. Predsjednik XI je sebi taj zadatak vidno upisao u svoj plan. Ne znamo da li u kratkoročni, srednjoročni ili dugoročni. Međutim, to bi se trebalo dogoditi prije 2049. kada NR Kina slavi sto godina. U trenutku kada su se pojavili veliki znaci da se Kina sprema na moguće pritiske, uključivo i vojne, prema Tajvanu, Putin kreće u rat koji onemogućava Kinu da krene prema Tajvanu u bilo kom obliku. Kina je shvatila do koje mjere Zapad može biti ujedinjen kada je riječ o nečemu što je iz njegove percepcije nedopustivo. Shvatila je da je sve što su Putin i Xi jedan drugome govorili: da je Zapad u opadanju, Amerika u velikoj krizi, da se pojavljuje početak azijskog stoljeća nije točno. Xi mora odgoditi sve planove u odnosu na Tajvan baš kao što je Mao morao odgoditi napad na Tajvan nakon što je Staljin ušao u Sjevernu Koreju 1950.

Kina je u jako dobrim odnosima s Ukrajinom. U njoj ima zakupljene velike poljoprivredne površine, investirali su mnogo u toj zemlji, ona im je važno tržište. Da li ta pozicija u perspektivi može Kini omogućiti da bude posrednica u pregovorima Ukrajine i Rusije?

To je već bilo spomenuto. Od Kine se tražilo da se angažira kao mirovni pregovarač. Teško je zamisliti da će Kina biti u stanju biti pregovarač između Zelenskog i Putina ili bilo koga. Da biste bili mirovni pregovarač obje strane moraju u vas imati apsolutno povjerenje. Jako je teško zamisliti da će Ukrajina nakon svega imati dovoljno povjerenja u Kinu kao nekoga tko može bez ikakve pristranosti posredovati u pregovorima. Kina se ni u jednom sukobu nije pokazala kao dobar posrednik, pa čak ni u slučaju Sjeverne Koreje koja je njeno prednje dvorište. Oni nemaju pregovaračku reputaciju.

Koliko rat ugrožava kineski projekt Pojas i put koji je trebao dijelom prolaziti i kroz Ukrajinu?

Snažno. To je nešto čime će se zasjedanje kineske Narodne skupštine koje je započelo u subotu, 5. ožujka, baviti intenzivno, a to su teme s kojima nisu mislili da će se baviti. Ono je trebalo biti posvećeno postpandemijskom oporavku. No, sada se moraju baviti time kakav utjecaj će imati ovo što se događa na kinesko gospodarstvo, pa i na inicijativu Pojasa i puta koji prolazi kroz Ukrajinu i tom trasom ide prema Europi. Kina će morati jako dobro razmisliti što i kako dalje. Blokirala je sve ruske kredite u Azijskoj investicijskoj banci koja treba financijski pratiti inicijativu Pojasa i puta. Očito se u Pekingu razmišlja što napraviti kako bi tu megalomansku zamisao održali bez velikih gubitaka. Svi kineski proračuni, svih ministarstava, morat će biti redefinirani. Kina je sigurno postigla dobru cijenu nafte s Putinom, ali kupuje i od drugih, a nafta, kao što vidimo, poskupljuje. Blokada platnog sustava će također stvoriti probleme i Kini i njenoj ekonomiji. Problem transporta već postoji. Ovaj rat im ni na koji način ne paše. Mnoge zemlje koje su uključene u Pojas i put su stale, čekaju da vide što će biti, a to isto dovodi do paralize inicijative.

Osim toga, velik dio Azije, posebno nuklearne Azije ovo je diglo na visoku razinu opreza. Svi čekaju, gledaju što će biti. Azija je kontinent s najviše država koje imaju nuklearno oružje (Kina, dijelom Rusija, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja). Svi čekaju što će biti s gospodarskim koridorom koji je Kina već izgradila s Pakistanom, što će biti s Kazahstanom koji je nedavno ovisio o ruskoj intervenciji ne bi li smirio svoje unutarnje tenzije. Sve je neizvjesno, toliko u zraku da se Kina mora osjećati iznimno potresenom tim prije što je glavna osobina kineske politike predvidljivost i kontinuitet.

Rekla bih da Kina ima mnogo više prostora za ublažavanje iritantnih momenata sa SAD-om. Bit će teže s EU koja se sada pojavljuje kao daleko više transformirana nego SAD. Kina će imati puno veći problem uvjeriti EU da ona nije isti faktor nestabilnosti i razaranja, dovođenja svijeta pred rub trećeg svjetskog rata kao što je to Putin.

Iz kineskih službenih priopćenja posljednjih dana jasno je da su kao uzrok rata navodili i širenje vojnih blokova, što je jasna aluzija na NATO iako ga nisu spomenuli. Kakve posljedice mogu biti po kinesko-američke odnose i što će značiti da će globalno Rusija biti manje važna jer ju se istiskuje iz svega.

Predsjednik Biden je govorio da neće braniti Ukrajinu napadne li ju Rusija, ali će braniti Tajvan napadne li ga Kina, a povratak Tajvana, milom ili silom, je nešto najvažnije Kini. Kako stvari stoje, oružje je jedini put za to. Kini je Putin napravio veliku medvjeđu uslugu. Način na koji je krenuo na Ukrajinu je doveo do toga da se Japan vrlo eksplicitno, iako kroz glas bivšeg premijera Shinzo Abea, zapitao odnosno pozvao sve da se razmisli o tome da Japan mora biti taj koji će zaštiti Tajvan i da se nešto nalik ovome što se događa u Ukrajini ne smije dogoditi na dalekom istoku. Tajvan spaja Tihi ocean s Južnokineskim morem. Njegova strateška pozicija je silno bitna. Kina bi najviše željela dobiti Tajvan, a da ne pokvari bitno odnose sa Sjedinjenim Državama, ali i osigurati sebi neprikosnovenu poziciju dominantne sile u široj regiji i ravnopravne na globalnoj razini. Ovo što se sada događa izbija joj to tlo pod nogama i pokazuje da bi takva opcija bila nemoguća. Japan daje do znanja da će biti spreman braniti Tajvan. Ne toliko zbog Tajvana, nego zato što bi takva dominacija Kine ugrozila Japan i ugušila njegovu političku renesansu, buđenje iz pasivnosti koja traje od završetka Drugog svjetskog rata.

Kinesko-američki odnosi vjerojatno će biti određeni time kako će se Kina ponašati u svojoj regiji. I prema Tajvanu i u Južnokineskom moru gdje sa svakom zemljom s kojom ima morsku granicu ima i teritorijalni, odnosno granični sukob. Kina je događaje u Ukrajini počela objašnjavati tako što je optuživala Ameriku za sve. Rekla bih da je to bio refleks, nisu imali bolje retorike. To će se polako stišavati. Ne može se kriviti SAD zato što je znao što će se događati i, dapače, davao informacije Kini, a ona u njih nije htjela vjerovati ili ih uzimati u obzir. Pretpostavljam da će se Kina potruditi poboljšati odnose s Amerikom da bi se preispitala dosadašnja događanja. Jer, sada se sve mora preispitati, pa čak i vojne taktike. Pokazalo se da daleko jednostavnije operacije, kao što je kopnena u Ukrajini, ne ide nimalo lako jednoj od najmoćnijih vojski na svijetu. Kako bi izgledao amfibijski napad na otok, Tajvan, koji nije daleko, ali ga dijeli more? Sve se mora preispitati – od toga da je Zapad u opadanju do toga da je Kina u ovom trenutku za nešto spremna.

Ova godina bi trebala biti važna za Xija. Najesen bi trebao biti održan partijski kongres.

O. Xi Jinping je u godini koja je za njega ključna. U listopadu će biti 20. kongres koji bi trebao odobriti da on ostane na čelu partije, a to znači i države i vojske. I to bi mu trebalo odobriti usprkos isteku oba mandata, a trebao bi ostati na čelu neograničeno. I to zato što Kina ulazi u razdoblje bitnih koraka i odluka za koje je nužna apsolutna stabilnost i čvrsto rukovodstvo. Također smatraju da je potrebno na ćelu bude netko tko se pokazao kao čvrst vođa. Međutim, frakcijske borbe i sukobi u jednopartijskom sustavu su gori nego bilo koji stranački u demokraciji. Xi unutar partije ima ogroman otpor i snažne unutarpartijske oponente. Čija će odgovornost biti za ovako veliku pogrešnu kalkulaciju kakva je napravljena s Putinom tek ćemo vidjeti. Cijeli koncept velikog zbližavanja s Putinom - čak simetrije da će Putin stiskati Ukrajinu, a Xi Tajvan kako bi vidjeli koliko su SAD i NATO u stanju imati dva otvorena sukoba na dva kraja svijeta - Xijeva je ideja. Pitanje je kako će se izvući iz toga bez velike kritike o kojoj u kineskim medijima ništa nećemo čuti, ali koja se već usmjerava ka njemu.

Xi je otvoreno i oštro zaigrao s Trumpom. Mogle su se čak i čitati primjedbe da Kini nije u interesu ići politikom "sankcije na snkcije", "tarifa na tarifu" nego da sve to treba opustiti i produžiti provođenje Deng Xiaopinogove doktrine "prikrij snagu i kupi vrijeme". Xi je išao otvoreno, zaključio je da je trenutak da se otvoreno suprotstavi Zapadu i Sjedinjenim Državama. Rekla bih da Kina ima mnogo više prostora za ublažavanje iritantnih momenata sa Sjedinjenim Državama. Mnogo teže će biti s Europskom unijom jer ona se sada pojavljuje kao daleko više transformirana nego SAD. Kina će imati puno veći problem uvjeriti EU da ona nije isti faktor nestabilnosti, razaranja i dovođenja svijeta pred rub trećeg svjetskog rata kao što je to Putin.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više