Nakon zadnjih izbora u rujnu 2016., u Hrvatski sabor ušlo je svega 19 zastupnica, što je od 2000. godine bio najmanji broj žena u našem parlamentu. Od 20 ministarstava, tek pet njih danas vode žene. Prema podacima iz publikacije ‘Žene i muškarci u Hrvatskoj 2018.’ Državnog zavoda za statistiku (DZS), podzastupljenost žena u političkom odlučivanju vidljiva je i na nižim razinama vlasti: od 904 člana županijskih skupština u 2017. žena je bilo tek 243, dok je u gradskim vijećima od ukupno 2.518 članova vijećnica bilo 682 ili malih 27,1 posto. Simptomatično je također da niti jedna žena ne obnaša funkciju županice, a od 127 gradova samo njih 13 ili 10,2 posto, kako je utvrdio DSZ, nakon lokalnih izbora 2017. na svom čelu ima gradonačelnice. Iako je u Hrvatskoj čak 428 općina, žene su načelnice tek u njih 37.

Nakon lokalnih izbora 2017. niti jedna žena ne obnaša funkciju županice, a od 127 gradova samo njih 13 na svom čelu ima gradonačelnice. Iako je u Hrvatskoj čak 428 općina, žene su načelnice tek u njih 37

Navedeni podaci Hrvatsku svrstavaju na europsko dno po sudjelovanju žena u politici. Malo tome pomaže činjenica da na čelu države imamo predsjednicu, tim više što je Kolinda Grabar-Kitarović zastupnica konzervativne politike koju je nabolje opisala sama, riječima da je ona ‘prije svega majka. Majka, Hrvatica, vjernica, građanka Republike Hrvatske i, naravno, građanka Europske unije’.

Predsjednica Foruma žena SDP-a Maja Sporiš za Novosti kaže da mali broj saborskih zastupnica pokazuje koliko se sporo feminiziraju političke elite i kako se pojedine političke stranke trude ostati netaknuti, zatvoreni muški klubovi. Premda se broj zastupnica u Saboru u odnosu na rujan 2016. povećao – sada ih je 31, odnosno 20 posto – naša sugovornica kaže da je to stoga što su muškarci koji su zauzimali vrhove izbornih lista otišli na neke druge dužnosti, primjerice u izvršnu vlast, pa su žene ušle u Sabor isključivo zbog pomicanja liste.

- Možemo reći da je izvornih mandata žena samo 12,6 posto, a ostatak su zamjene za muškarce. To je zato što političke stranke kada kreiraju izbornu listu, u želji da poštuju odredbu o zadovoljavanju kvote od 40 posto udjela podzastupljenog spola, to rade na način da žene stavljaju u donju polovicu liste, na mjesta koja nisu ulazna, osim u slučaju ako se mjesta pomaknu. Rješenje problema je uvođenje kvota po tzv. zip-sistemu, tj. u naizmjeničnom poretku žena i muškaraca na kandidacijskoj listi - ističe Maja Sporiš.

Domeće da bi onu listu koja ne poštuje žensku kvotu, a ne može je poštovati ako nije sastavljena po zip-sistemu, sankcionirala na način da bi je proglasila nevažećom. Stranke su, dodaje, spremnije platiti kaznu nego žene uvrstiti na liste. Naša sugovornica ističe da su posljednjim izmjenama u odredbe Statuta SDP-a uvrstili obavezan zip-sistem na razini lista za Europski parlament, Sabor i županijske skupštine. Lista koja ne poštuje taj sistem izlaže se riziku da je ne izglasa Glavni odbor stranke, u kojem žene imaju značajan udio.

- Želim istaknuti da smo trenutno jedina aktivna stranka u Hrvatskoj koja primjenjuje ovaj model, čemu svjedoči i naš izbor kandidatkinja i kandidata za EU parlament koji poštuje kvotu od 50 posto uz primjenu zipa. SDP je tu otišao daleko iznad onoga što propisuje Zakon o ravnopravnosti spolova i što pokazuje trenutna praksa drugih stranaka. Tako da bi se ipak na kraju moglo konstatirati da je pitanje rodne ravnopravnosti primarno pitanje socijaldemokrata i socijaldemokratkinja i da ćemo ostati perjanica pozitivnih promjena u društvu kada je rodna ravnopravnost u pitanju - zaključuje Maja Sporiš.

Podzastupljenost žena u politici samo je dio problema u današnjem hrvatskom društvu. Indeks ravnopravnosti spolova Europskog instituta za ravnopravnost spolova, koji promatra šest područja, a to su posao, novac, obrazovanje, raspodjela vremena, moć i zdravlje, Hrvatsku svrstava na samo začelje EU-a – na 24. mjesto od 28 zemalja članica, s time da je situacija lošija jedino u Slovačkoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Grčkoj.

U posljednjih pet godina, otkad je fleksibiliziran Zakon o radu, vidimo ozbiljnu podzastupljenost žena u ugovorima na neodređeno – dotad takve razlike nije bilo. Od 90.000 korisnika sor-a, 70 posto su bile žene – ističe Sunčica Brnardić

Obiteljsko i rodno uvjetovano nasilje, koje često prolazi nekažnjeno, tretman žena u bolnicama, rodilištima i ginekološkim ordinacijama, o čemu su brojne žene nedavno javno progovorile inspirirane ‘slučajem kiretaža’, odnosno saborskim istupom Mostove zastupnice Ivane Ninčević Lesandrić, ograničavanje prava na pobačaj, potplaćenost ženskog rada…, samo su neki od razloga za Noćni marš koji će se u povodu Međunarodnog dana žena održati 8. marta, a koji pod sloganom ‘Glasne i borbene’ organizira feministički kolektiv fAKTIV.

Prema istraživanjima organizacija koje se bave spolnim i rodnim manjinama, čak 74 posto osoba iz te društvene skupine doživjelo je neki oblik zlostavljanja. Izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić govori pak da je 2017. za obiteljsko nasilje prijavljeno 77 posto muškaraca i 23 posto žena. Prema tom izvješću, muškarci su stopostotni počinitelji kaznenih djela protiv spolnih sloboda: spolnog odnošaja bez pristanka, silovanja i spolnog uznemiravanja. A prema podacima MUP-a, od 2012. do 2017. u Hrvatskoj su 90 žena ubili njihovi supruzi, partneri, bivši supruzi ili bliske osobe. Posebno zabrinjava podatak da femicid u Hrvatskoj čini čak 25 do 30 posto svih ubojstava.

Ivana Radačić, doktorica pravnih znanosti iz područja međunarodnih ljudskih prava i znanstvena suradnica Instituta Ivo Pilar, upozorava na porast nasilja nad ženama i na to da se tijekom rasprava o ratifikaciji Istanbulske konvencije legitimizirao (također uz medijsku pomoć) diskurs o ‘rodnoj ideologiji’, što je dovelo i do legitimizacije otpora samoj ideji rodne ravnopravnosti. Navedeni podaci o počiniteljima govore da je obiteljsko nasilje rodno uvjetovano, odnosno da nerazmjerno pogađa žene. Dodajmo ovome ideju pravobraniteljice Višnje Ljubičić da se ubuduće svi slučajevi nasilja nad ženama progone po službenoj dužnosti, a ne po privatnoj tužbi ili prijedlogu oštećene.

- U svakom slučaju, postavlja se pitanje o (ne)učinkovitosti sustava zaštite od nasilja u obitelji. Kao što možemo vidjeti na recentnim slučajevima, naš sustav zaštite od rodno uvjetovanog nasilja zaista ima problema i nije usklađen sa svim standardima koje postavlja Istanbulska konvencija. No o konvenciji se uopće više ne govori, dok su glavne diskusije i ranije bile irelevantne, na primjer rasprave o muškarcima u ženskim zahodima. Ono što se pokazalo jest da određene osobe iz javnog života smatraju da borba protiv rodnih stereotipa ugrožava hrvatsku tradiciju i hrvatsko društvo - kaže Ivana Radačić.

Dakle, provedba Istanbulske konvencije zapala je u ćorsokak, a borba se nastavlja i na polju reproduktivnih prava, s naglaskom na davno izboreno pravo na pobačaj koje je već duže vrijeme na udaru Crkve i konzervativno-klerikalnih udruga poput U ime obitelji, Zaklade Vigilare i građanske inicijative Prolife. Od 2016. organiziraju se povorke pod nazivom Hod za život, s porukama da ‘sva ljudska prava počinju začećem’, dok molitvene grupe opsjedaju bolnice pokušavajući izvršiti pritisak na žene da odustanu od pobačaja. Ustavni je sud u ožujku 2017. odbio zahtjev za zabranu pobačaja i naložio Saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon. Rok je upravo istekao, no zakon nije donesen, niti je poznato kad će točno biti. U medijima se dosta pisalo o sastavu povjerenstva koje je trebalo istražiti iskustva drugih zemalja kao preduvjet za donošenje novog zakona, a u kojem su većinom bile osobe konzervativnih stavova. To je jedan od razloga zašto su predstavnici Inicijative liječnika i liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini na nedavnom okruglom stolu zaključili da je moguće kako će novi prijedlog zakona ići u smjeru da se, protivno međunarodnim standardima, ograniči dostupnost pobačaja i stigmatizira žene. Podsjetili su na izjavu ministra zdravstva Milana Kujundžića da će, protivno sadašnjem zakonu i međunarodnim standardima, najvjerojatnije dozvoliti ovlaštenim medicinskim ustanovama da odbijaju vršenje prekida trudnoće pa će žene morati naći ‘zamjenske ustanove’. Inicijativa je predstavila i svoj Prijedlog zakona o sprječavanju i prekidu trudnoće, kojim se utvrđuje pravo žene na samoodređenje, što uključuje slobodno odlučivanje o rađanju djece, odnosno pobačaju na zahtjev. Na kršenje reproduktivnih prava žena u Hrvatskoj nedavno je upozorio i UN koji traži da se usvoje mjere za sprečavanje kršenja seksualnih i reproduktivnih prava žena, a da se odgovorne kazni.

Članice Ženske mreže Hrvatske među prvima su provele istraživanje u bolnicama gdje su se predstavljale kao trudnice koje traže pobačaj. Koordinatorica Ženske mreže Bojana Genov kaže da je riječ o jedinoj zdravstvenoj usluzi čija se cijena formira na slobodnom tržištu, od bolnice do bolnice, iako za to ne postoji niti jedan argument. Pitamo je za generalni komentar o položaju žena danas.

- Socijalna odnosno radna prava generator su svih drugih nejednakosti. Žene su egzistencijalno ucijenjene i upravo je to jedan od najsnažnijih generatora svake druge nejednakosti. Budući da su žene doživjele repatrijarhalizaciju upravo kroz povratak u kapitalizam, desila se strahovita retradicionalizacija. Iako su aktualnije teme reproduktivnih prava, nasilja i izostanka bilo kakve djelotvorne primjene Istanbulske konvencije, mislim da nikada ne smijemo zaboraviti na promjenu društvenih odnosa koja je ženu dramatičnim zamahom gurnula značajno unatrag - ističe Bojana Genov.

Dodaje da su se u Ženskoj mreži puno bavile radnim pravima žena, koja su sve lošija. Najgore je na lokalnoj razini, podsjeća Bojana Genov, posebno se to vidi u uslužnim djelatnostima, gdje radnice često nemaju slobodan dan, rade bez fiksnog radnog vremena i bez da se ikome imaju potužiti. Sretne su zapravo da uopće rade.

A podaci pokazuju da su žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca: tako su 2016./2017. od upisanih na fakultete žene činile 59 posto, studentica poslijediplomskog specijalističkog studija te je školske godine bilo 66,8 posto, doktorica znanosti u 2017. godini bilo je 55,4 posto i čak 60,4 posto magistra znanosti i sveučilišnih specijalistica. No što se zaposlenosti i plaća tiče, žene su u 2016. činile 48,1 posto svih zaposlenih, a njihova je prosječna bruto plaća iznosila 7.444 kune naspram 8.575 za muškarce. Udio veći od 78 posto žene su u 2016. godini imale u djelatnostima obrazovanja te zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, no zato je njihova prosječna bruto plaća u obrazovanju iznosila 7.417 kuna naprema 8.970 za muškarce, a u djelatnosti zdravstvene zaštite i socijalne skrbi 8.157, dok je za muškarce iznosila 11.328 kuna. U registru nezaposlenih najviše je pak žena od 25 do 29 i od 50 do 54 godine.

- Što se tiče plaća žena i muškaraca, vidljiv je sve veći jaz. Žene su vrlo nepoželjna radna snaga bez obzira na glorifikaciju materinstva, patetične priče o demografskoj obnovi itd. Žene su izrazito nepoželjna radna snaga baš zbog svoje sposobnosti materinstva. I to one koje su na vrhuncu fertilne dobi. Država bi morala poduzeti neke mjere da se to promijeni - kaže Bojana Genov.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) lani je objavio istraživanje pod nazivom ‘Rad po mjeri čovjeka’ koje se odnosi na zadovoljstvo radnim mjestom. Iako u istraživanju, provedenom na uzorku od 500 ispitanika, žene generalno iskazuju nešto veće zadovoljstvo radnim mjestom od muškarca, bitno se manje slažu da im ono omogućava planiranje budućnosti i prihoda. Istraživanje pokazuje očitu nadzastupljenost žena u najnižim razredima primanja do 3.500 kuna, a podzastupljenost u primanjima iznad gornje granice prosjeka – od osam tisuća kuna naviše. Žene u prosjeku ostvaruju manje materijalnih prava od muškaraca: plaćene prekovremene sate, profesionalna usavršavanja, subvencionirani obrok, božićnicu, uskrsnicu ili regres za godišnji odmor. Kod žena je vidljiv i veći udio tzv. SOR-a, tj. stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Sunčica Brnardić, savjetnica za radno i socijalno pravo pri SSSH-u, podsjeća da je SOR i inače cinična mjera, prema kojoj osoba nema pravo na plaćeno bolovanje, pa tako ni na čuvanje trudnoće.

- Prema podacima Eurofounda, zadovoljstvo radnim mjestom u Hrvatskoj je drugo najniže u EU-u, samo su grčki radnici manje zadovoljni. Postoci iz istraživanja više govore o nedostatku svijesti i znanja o radničkim pravima, a u ovom slučaju i nedostatku percepcije o tome koliko fleksibilizacija i promjene na tržištu rada doista neproporcionalno negativno utječu na žene. Naime, u posljednjih pet godina, otkad je fleksibiliziran Zakon o radu, vidimo ozbiljnu podzastupljenost žena u ugovorima na neodređeno – dotad takve razlike nije bilo. Tome sigurno kumuju i razni oblici zapošljavanja i kvazizapošljavanja, kao što je SOR. Od 90.000 korisnika ove mjere zapošljavanja, kod koje ste za prvo radno iskustvo osuđeni na minimalac i nesigurni oblik rada, 70 posto su bile žene - ističe Sunčica Brnardić.