Novosti

Politika

Zemlja naprednjaka

Vučićevim naprednjacima preostaje da lice svoje stare vlasti mijenjaju novim stranačkim i nestranačkim ljudima kako bi održali privid izborne smjenjivosti. No teško da se Srbija time može još dugo švercati kao višestranačka parlamentarna demokracija na svom putu u EU

0tn6eg6homksn3eiwnl8d1fgiwo

SNS je Šapiću prepustio čelnu funkciju na Novom Beogradu (foto A. K./ATAImages/PIXSELL)

Lokalni i parlamentarni izbori u Srbiji u javnosti već imaju status lanjskog snijega. Iako su održani prije skoro tri mjeseca, tek se ovih dana privodi kraju formiranje općinskih i gradskih vlasti, a predsjednik države i pobjedničke Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić najavio je da će sljedećeg tjedna biti izabrani i svi parlamentarni dužnosnici i nova vlada.

Ako je suditi po onome kako je provedeno formiranje lokalnih vlasti i kakve su se kadrovske promjene u njima dogodile, Vučićev SNS neće sam ekipirati parlament i vladu, iako bi to mogao učiniti jer ima apsolutnu parlamentarnu većinu. U najvećem broju srpskih općina i gradova SNS je također mogao sam formirati vlast, ali to nije učinio, već ju je birao najčešće zajedno s Dačićevim SPS-om i drugim manjim strankama i izbornim listama, pa su u mnogim lokalnim sredinama njihovi čelnici birani glasovima skoro svih vijećnika. Premda je primjerice u skoro svim beogradskim općinama mogao sam formirati vlast, SNS je to učinio zajedno sa SPS-om i Šapićevim SPAS-om. Pritom je bivšem vaterpolskom reprezentativcu Aleksandru Šapiću prepustio čelnu funkciju na Novom Beogradu, iako ju je zbog većeg koalicijskog potencijala mogao preuzeti, ali je naprednjacima izgleda bilo važnije da Šapićevu stranku trajnije vežu uz sebe, pogotovo u Beogradu u kojem je barem do sada imala stabilno biračko tijelo i važan broj općinskih i gradskih mandata.

Zbog bojkota izbora opozicijskih stranaka okupljenih u Savezu za Srbiju i izborne katastrofe ostalih opozicijskih stranaka, Dačićev SPS i Šapićev SPAS jedine su stranke koje uz SNS i manjinske predstavnike imaju zastupnike u Narodnoj skupštini. Formirajući vlast s tim strankama u beogradskim općinama, SNS kao da je poručio da će isto učiniti i na državnoj razini. U tom bi slučaju tek pokoji manjinski zastupnik ostao u opozicijskim parlamentarnim klupama, a Srbija bi dobila tzv. koncentracijsku vladu sastavljenu od predstavnika skoro svih parlamentarnih klubova. Već sada je identična situacija u velikoj većini općina i gradova, pa je Srbija postala zemlja u kojoj naprednjaci uz malu pomoć svojih partnera imaju skoro stopostotnu vlast na svim razinama. Zemlja košarke, kako joj mnogi u Srbiji tepaju, postala je zemlja naprednjaka.

Na proteklim lokalnim izborima SNS je dodatno proširio svoju vlast i tek u pokojoj općini ili manjem gradu ona nije u njegovim rukama. Jedina značajnija promjena koja se dogodila na razini lokalnih vlasti je smjena većine njihovih dosadašnjih naprednjačkih čelnika i izbor novih mlađih kadrova, među kojima ima i veći broj žena nego što ih je do sada bilo. Vučić se pohvalio da je oko 55 posto novih naprednjačkih kadrova izabrano na funkcije u općinama i gradovima. Najavljuje da će se slično dogoditi i u parlamentu i vladi. Staru vlast nastoji osvježiti novim ljudima, vjerujući da će tako barem umanjiti zasićenost birača naprednjačkom vlašću.

Smjena više od polovine naprednjačkih kadrova koji su donedavno vladali većinom srpskih općina i gradova prošla je, barem u javnosti, bez većih trzavica i potresa u SNS-u. Osim u nekoliko slučajeva, nije bilo javnih pobuna i unutarstranačkih sukoba, masovnijeg napuštanje stranke, osnivanja novih stranaka i strančica i prelaska u opozicijske stranke. No sada predstoji završnica tog procesa u kojoj na red dolazi i smjena vodećih ljudi u parlamentu i vladi, i to ne samo iz naprednjačkih redova nego i onih iz SPS-a koji su do sada bili na ministarskim i drugim funkcijama, ali i u javnim i državnim poduzećima.

Parlament će dobiti novo čelništvo, u medijima se licitira s više naprednjačkih kandidata, ali do javnosti ne dopiru vijesti o intenzitetu unutarstranačke kampanje i eventualnim sukobima koji se u svim strankama svijeta neminovno događaju u borbi za osvajanje ministarske ili neke druge funkcije u institucijama vlasti i državnim i javnim institucijama i poduzećima. Dogodilo se tek nekoliko okršaja s pobunjenim funkcionerima SPS-a kojima prijeti silazak s vlasti i koji su nezadovoljni statusom mlađeg partnera koji, otkako je u koaliciji sa SNS-om, malo-pomalo, ali kontinuirano gubi birače i shodno tome dobiva sve manji komad vlasti i funkcija u njoj. No i ti okršaji brzo su primireni jer SNS ovaj put može s lakoćom na skoro svim razinama formirati vlast bez SPS-a, a Dačićevim socijalistima, barem ljudima iz stranačkog vrha, od takvog se scenarija izgleda diže kosa na glavi. I analitičari procjenjuju da bi odlazak u opoziciju izazvao kaos u SPS-u, a možda i raspad stranke i njezinu potpunu marginalizaciju u biračkom tijelu, unatoč dosadašnjoj stabilnoj podršci birača koja se vrti oko desetak posto.

Strah od odlaska u opoziciju drži SPS u krotkoj podaničkoj poziciji prema SNS-u i kako sada stvari stoje, samo o procjeni i odluci Vučićevih naprednjaka ovisi hoće li socijalisti ostati dio vlasti ili će prijeći u opozicijske redove. A u opozicijskom ribnjaku sve vrvi od riba i ribica koje ne znaju što će sa sobom i samo što se nisu počele međusobno proždirati, a već ima i toga. SPS bi u toj opozicijskoj bari barem u prvo vrijeme bio krupnija riba, ali zbog podjela koje je bojkot izbora prouzročio među opozicijskim strankama od toga ne bi imao neke velike koristi jer bi se kao dosadašnji dio vlasti našao na udaru skoro čitave opozicije i u najmanju ruku bio strpan u političku izolaciju iz koje bi se u dogledno vrijeme teško izvukao. Mediji zato spekuliraju da će SPS ostati dio vladajuće većine, ali da će dobiti manje ministarskih i drugih funkcija nego što ih je do sada imao, što će u njegovim redovima u narednom razdoblju izazvati tinjajuće nezadovoljstvo, koje socijaliste može odvući prema opoziciji ili u propast. Opozicijski bojkot izbora zapravo je najviše pogodio SPS jer ga je u parlamentu i drugim predstavničkim tijelima vlasti ostavio samoga sa SNS-om pa više nema ucjenjivački potencijal koji je imao kao stranka koja je u nekoliko postizbornih razdoblja presuđivala koja će od većih stranaka formirati parlamentarnu većinu.

SPS bez SNS-a više ne može doći na vlast, a s opozicijom eventualno može surađivati samo izvan vlasti, na ulici ili na dugom štapu pripremajući se za neke buduće izbore. Pritom bojkot-opozicija ne želi ni čuti za suradnju sa socijalistima, čak i ako ih naprednjaci izbace iz vladajuće koalicije, jer i bez socijalista se počela raspadati u paramparčad zato što je bila sastavljena od nespojivih političkih i ideoloških puzzli koje birači nisu mogli sastaviti u jednu sliku. SNS zbog bojkota izbora ni izbacivanjem SPS-a iz vladajuće koalicije više ni formalno ne može imati opoziciju u parlamentu, jer socijalisti ne žele i ne mogu biti dio opozicije, pa Vučićevim naprednjacima jedino preostaje da lice svoje stare vlasti mijenjaju novim stranačkim i nestranačkim ljudima kako bi održali barem privid izborne smjenjivosti. Vučić je pritom svjestan da i taj manevar s novim kadrovima stoji na staklenim nogama pa već najavljuje održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora za dvije godine, na kojima bi SNS dobio kakvu-takvu parlamentarnu opoziciju jer Srbija kao zemlja naprednjaka teško da se može još dugo švercati kao višestranačka parlamentarna demokracija na svom putu u članstvo Europske unije, bez kojega će ostati posljednja balkanska igračka svjetskih moćnika.

Potražite novi broj tjednika Novosti od petka na kioscima. Informacije o pretplati pronađite ovdje.
Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više