Građanska kritika stranačkog života i političkih partija prošla je, ugrubo govoreći, kroz tri faze. U prvoj su stranke promatrane kao oruđe razdora koje narušava društvenu harmoniju, u drugoj se kritiziraju enormna faktična moć koju su stranke zadobile u društvu i negativne tendencije u samim partijama poput korupcije i oligarhije, dok se u trećoj naglašava njihov neuspjeh u ostvarivanju društvenih funkcija