Jutro u Kistanjama, dan nakon velikog požara koji je zaprijetio selu i dan nakon hapšenja šestorice dječaka i mladića, od kojih je jedan podmetnuo požar pored svog sela Donji Radići, udaljenog nekoliko kilometara od Kistanja. Kistanjani su uspjeli obraniti selo, vatra je nošena jakom vjerom došla do prvih kuća, pokucala na vrata osnovne škole, napala restoran na izlazu iz sela, ali su vatrogasci, kojima su pomagali i brojni mještani, još jednom odnijeli pobjedu na domaćem terenu. Vijest o hapšenju klinaca iz Donjih Radića izazvala je požar i u medijima i pogotovo na društvenim mrežama. Iako policija nije otvoreno otkrila nacionalnost uhapšenih, dovoljno je bilo napisati da su dvojica državljani Srbije, a da su im ostali rođaci, da bi se zaključilo kako se radi o Srbima.

Nije mi jasno da se za svaki problem moraju optužiti Srbi i da su krivi što je Dalmacija u plamenu. Radi se o neodgovornoj djeci, a sada se piše o njima kao o teroristima i četnicima, kaže zamjenica šibensko-kninskog župana Anja Šimpraga

- Treba osuditi svakoga koji pali, to je sramota, bez obzira koje nacionalnosti bio - govori jedan od trojice starijih Srba iz Kistanja, dok sjedi u kafiću na glavnom trgu ispred pravoslavne crkve, komentirajući jučerašnje hapšenje.

Požari su tema koja se ne može zaobići. Brojnost i učestalost ovoljetnih požara plodno su tlo za teorije zavjere. Svi sugovornici Novosti željeli su da im se ime ne spominje, ne žele probleme, kažu. Pričaju kako je tajming požara, koji je buknuo prošlog vikenda neobičan.

- U subotu smo ovdje organizirali veliku proslavu Preobraženja, radili smo čuvenu Bukovačku svadbu, došlo je više hiljada ljudi i onda, sat vremena prije, bukne požar! Nema struje, kanaderi lete iznad glave, ali mi smo priredbu održali i to prvi put nakon 27 godina. Ovo ljeto gori za sve pravoslavne praznike – kaže jedan od stanovnika.

Zamjenica župana Šibensko-kninske županije i potpredsjednica SDSS-a Anja Šimpraga jedina je lokalna političarka iz redova srpskog naroda koja se usudila o požarima i hapšenjima progovoriti za Novosti.

- Ovo nam je treći veliki požar ovaj mjesec. Mislim da nema nikakve veze to što je gorilo baš na Preobraženje, gori i na katoličke blagdane, gorilo je i za svetog Roka. Ljudi su stalno na terenu. Iznemogli su. Brane nas vatrogasci iz DVD-ova Kistanje i Ervenik, u kojima su većina vatrogasaca Srbi, a njima su priključeni i vatrogasci iz okolnih mjesta naše županije, ali i iz unutrašnjosti Hrvatske. Svima smo im zahvalni – kaže Anje Šimpraga.

Logistiku gasiteljima pruža Općina Kistanje, kojoj je na čelu Goran Reljić. Šimpraga je u kontaktu s policijom oko zadržavanja dvojice mladića koji su podmetnuli požar kod Donjih Radića.

- Djeca su se vozila na biciklima i došla do nadvožnjaka s kojeg se pruža pogled ka Promini. Došli su gledati požar. Meni nije jasno da se za svaki problem moraju optužiti Srbi i da su krivi što je Dalmacija u plamenu. Naravno da se s time ne mogu složiti, situacija je izmakla kontroli. Ovo je bio splet nesretnih okolnosti. Radi se o neodgovornoj djeci, a sada se piše o njima kao o teroristima i četnicima, kojima treba zabraniti ulazak u Hrvatsku. Međutim, danas čitam na stranici o vatrogascima herojima komentar u kojem piše kako postoji gomila uzročnika požara i kako je najlakše okriviti Srbe. Puno Srba pomaže na terenu, nitko sigurno ne bi palio vlastitu zemlji i okoliš svoje kuće – kaže Anja Šimpraga.

Očekivano, na vijest o hapšenju klinaca koji su potpalili požar kod Donjih Radića, a koji je brzo ugašen, podivljale su društvene mreže i desni portali. Na portalu Direktno.hr oglasio se zamjenik načelnika Općine Kistanje Roko Antić, kojem očito nije dovoljan stvarni požar, pa je odučio zapaliti i onaj međunacionalni: ‘Svi požari koji su gorili u kolovozu u Kistanjama su podmetnuti. Podmetali su ih Srbi. Prije tjedan dana u Bezbradicama kod Kistanja je uhićen čovjek koji je s papirima palio požare po šumi. Ima 68 godina i proglašen je neuračunljivim i neće se protiv njega voditi nikakav postupak. Naravno, Srbin je.’

Prolazimo kroz Đevrske, gdje nas napušta vodič Božidar, a samo dva kilometra dalje, nailazimo na apokaliptične prizore. Vatrogasci, mještani, novinari, auta po cesti, sirene…

Požari u Kistanjama, za Antića su ‘klasični terorizam i treba to otvoreno reći’. Lucidnom Antiću zasmetala je i naslovnica Novosti za ovogodišnju obljetnicu operacije ‘Oluja’, koja je naslovom ‘Lijepa naša lijepo gori’ evocirala uspomenu na ratne paljevine iz 1995. Antiću je to bilo previše: ‘Ne razumijem zašto hrvatska država financira nešto poput Novosti, što može podjarivati situaciju još više i praktički rušiti samu državu.’ Drugim riječima, Roko Antić uopće ne bi bio šoven koji Srbe optužuje za podmetanje požara da nije bilo naslovnice Novosti koja se odnosi na događaje od prije 22 godine.

Informacija da su neki Srbi uhapšeni zbog podmetanja požara nije mogla proći bez Velimira Bujanca, koji putem Facebooka traži da vijest o hapšenju mladića bude udarna u svim medijima i zaključuje: ‘Nisu ovo piromani – to su teroristi’. Ispod huškačkog komentara dodaje: ‘Možda mladi četnici piromani čitaju Pupovčeve Novosti, pa ih je inspirirala naslovnica Lijepa naša lijepo gori’.

Ispod Bujančevog mrzilačkog komentara uslijedila je bujica teško probavljivih izljeva mržnje prema Novostima, Miloradu Pupovcu i Srbima općenito. U gomili prijetnji izdvaja se ona izvjesnog Berislava Grilla: ‘Imali itko muda da im bombu baci u redakciju’.

Poseban obol hajci daje portal Narod.hr udruge U ime obitelji. I oni napadaju Novosti zbog naslovnice ‘Lijepa naša lijepo gori’. Kažu da bi se ona ‘mogla protumačiti kao naslađivanje i veselje zbog nezapamćenih požara koji su već uništili brojne kuće, površine i gospodarstva ovoga ljeta. Možda i na poticanje podmetanja novih požara?’

Ne treba nimalo sumnjati da su autori ovih budalaština svjesni da se naslovnica Novosti odnosi na paljenje Krajine do Knina tokom i nakon akcije ‘Oluja’, kada je zapaljeno na tisuće kuća i gospodarskih objekata. Činjenice s njihovom tezom nemaju nikakve veze, a publika koja tu dozu ludila konzumira na dnevnoj bazi, ionako za njih ne mari.

Ljudi u Kistanjama gledaju televiziju, slušaju radio, čitaju novine i portale i aktivni su na društvenim mrežama. Sve ovo vide i čuju i nije čudo da o osjetljivim temama ne žele pričati.

Božidar je stariji čovjek s karakterističnim bukovačkim brkom. Molimo ga da nam pokaže put do Gošića i đevrskog zaseoka Nožice, tamo je navodno buknuo novi požar. Sjeda u auto i pokazuje nam put. U penziji je i ima volje i vremena.

- Ovdje čovjek treba biti mentalno jak da bi opstao. Meni je važna naša tradicija. Vratio sam se iz Srbije čim sam mogao. Ne idem nikud odavde - priča dok se vozimo.

U Nožicama nas dočekuje njemački umirovljenik Momčilo Mandić. Kuća mu je ispod brda Divić, na čijem se vrhu vidi stidljiv požar, koji se polako spušta. Iza brda je veliki dim. Slutimo da je tamo ozbiljnije.

- Ne bojim se. Počelo je jutros gorjeti. Moji svi pobjegli, ja otišao leći. Neće to do naših kuća, puše u kontra-smjeru - priča Momčilo, kojemu od vatre veći problem rade jazavci.

Pored njegove kuće žive Mandići. Odnosno, živi samo jedan, ostali su došli u goste. Ima i mladih i starih. Neki žive u Inđiji, a neki su došli iz Njemačke. Preplašeni su zbog vatre. Smiruje ih iskusni policajac iz Knina, koji je i inače na ovom terenu. Svi ga zovu Dele, a društvo mu pravi kolega Dragan, porijeklom iz Dervente. Iskusni i vrlo ljubazni prema uplašenim ljudima, uskoro smiruju situaciju. Umjesto panike, slijedi razgovor uz kavu i domaće smokve.

Božidar nas vozi dalje do Gošića, kojem također prijeti vatra. Ulazimo u dvorište familije Borak, dočekuju nas Dušan i njegova supruga Sava. Oni vikendom dođu na djedovinu. Žive u Šibeniku.

- Preselili bi se mi ovdje za stalno, ali ne možemo zbog unuka - govori Dušan, dok u daljini plamti na brdu Divič.

Požar je još daleko, tako da dominiraju vinogradarske teme, ali iza Diviča ozbiljno dimi. Odlazimo pogledati kakva je tamo situacija, jer domaćini kažu da je tamo na hiljade maslina i da ima kuća. Prolazimo kroz Đevrske, gdje nas napušta vodič Božidar, a samo dva kilometra dalje, nailazimo na apokaliptične prizore. Vatrogasci, mještani, novinari, auta po cesti, sirene… Uzvisina iznad Đevrska, s pogledom na polje Otres. Požar, koji je jutros buknuo kod zaseoka Ležajići, spušta se južnom stranom brda koje smo u Mandićima i Gošićima promatrali sa sjeverne strane. Ovdje je riječ o širokoj vatrenoj fronti, koja se približava jako brzo.

Radomir Mandić, nekadašnji ugostitelj iz Zadra, koji je postao žrtvom zadarske ‘Kristalne noći’, kada su organizirano uništavani lokali u vlasništvu Srba, danas živi u rodnim Đevrskama. Nemoćno gleda kako mu vatra uništava maslinik.

- Sa mnom živi majka, koja je stara i bolesna. Stalno me pita za masline, nemam srca da joj kažem da ih više nema – priča nam.

Pored njega je čovjek iz Zagreba. Porijeklom je iz Đevrsaka. I njegove masline gore. Ulazi u raspravu s vatrogascima, koji nemoćno promatraju požar.

‘Zašto ne gasite? Ovo se penje prema cesti, ako prebaci cestu, ugrozit će Đevrske! Vi samo tu stojite’, napada ih. Promatra ga skupina vatrogasaca iz DVD-ova u okolici. Ima ih iz Skradina, Pirovca… Jedan stariji mu odbrusi: ‘A tko pali, što ne pitaš tko pali?‘ ‘Što želiš time reći?’ ulazi u raspravu čovjek čije masline nestaju u plamenu. Jasno mu je da se aludira na Srbe. Vatrogasca ušutkavaju kolege, a mi se na licu mjesta uvjeravamo kako trud desničarskih portala nije uzaludan.

‘Gdje su kanaderi? Zašto ih nije bilo satima, dok se požar spušta prema maslinama, nego su sad došli? Može li netko javiti njihovom zapovjedniku da gase na pogrešnom mjestu?’ dolijeva ulje na vatru još jedan vlasnik maslinika. Jedan od vatrogasaca sada urla na njega: ‘Sjedi ti, pa vozi kanader! Bježi s požarišta! Ajmo svi, ajte ća!’ Uskoro stiže policija i pomiče civile. Radi to smireno. Red održavaju Dele i Dragan, koji djeluju poput sredstva za smirenje u trenutku kada su strasti potpuno uzavrele.

Zaobilazimo policiju s kolegom Hrvojem Krešićem s N1 televizije. Približavamo se vatri koja guta maslinik sto metara dalje. Vrućina i dim se pojačavaju. Krešić završava javljanje uživo. Uočavamo kako je vatra prešla cestu i da se policija povukla. Odlazimo u zadnjem trenutku i radimo prilično glup potez. Pokušavamo proći cestom koju je vatra prebacila. Zaustavlja nas oblak dima. Dalje je neizvjesno. Gledamo kako se dimi iz guma koleginog vozila, asfalt je očito previše vruć. Okrećemo se i bježimo na sigurno, taman u naručje drame ljudi koje svemogući policajac Dragan evakuira iz zaseoka Pavići. Spašeni civili uskoro odlaze na sigurno u Skradin, gdje im je organiziran prihvat, a mi se vraćamo u Đevrske. Tamo je iščekivanje, policajci Dele i Dragan na punktu ponovo smiruju ljude koji nemoćno gledaju kako se vatra približava. Nekoliko stotina metara dalje, pored crkve, slavi se krštenje. Odjekuje pjesma ‘Mile voli disko’. Između vatre i imitacije Lepe Brene, zaseok Nožice tone u noć. Noćas nitko neće spavati.