Kako je kada vam kuća u kojoj živite ili polje koje su obrađivale generacije vaših predaka postanu predmetom od državnog interesa, najbolje znaju mještani Drežnice i zaseoka Mirići u Hreljinu Ogulinskom. Oba naselja su pod teritorijalnim ustrojstvom grada Ogulina i u njima se dešavaju masovna izvlaštenja vlasnika i trgovanja daleko od očiju javnosti, ali i bez znanja onih o čijoj se imovini radi.

Radi odbrane od poplave grada Ogulina, prije deceniju-dvije rodila se ideja o gradnji retencije na rijeci Dobri u Hreljinu Ogulinskom. Pregovori su počeli tek 2017. i još nisu završeni, iako je u javnost pušten spin o jedinstvenom, navodno uspješnom modelu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa za potrebe projekta odbrane od poplava. Da u pitanju nije toliko uspješan model, nedavno je na gradskom vijeću ustvrdio i sam gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović iz redova SDP-a, koji nije nadležan za rješavanje navedenih imovinsko-pravnih poslova.

Naša imovina je od državnog interesa, a nama daju mrvice – tvrdi Snježana Renko iz zaseoka Mirići

Da bismo se uvjerili kako izgleda svakodnevica onih koji će se uskoro morati iseli sa svojih vjekovnih ognjišta, posjetili smo obitelj Miloša Kosanovića u mirnom zaseoku Mirići, nadomak rijeke Dobre, gdje se treba izvlastiti sedam kuća.

- Nismo još ništa potpisali, nezadovoljni smo metodologijom izračuna i cijenom. Proces je spor, iscrpljujući i na štetu nas vlasnika. Na kraju smo pristali na prodaju poljoprivrednog zemljišta za 14 kuna po kvadratu. Još se nismo dogovorili oko vrijednosti građevinskog zemljišta i kuće. Na iznos procjene koju su Hrvatske vode naručile 2017. nismo mogli pristati jer za taj novac nigdje ne možemo kupiti kuću, a kamoli još neki vrt, zemlju… Naime, kuća ukupne površine 222 kvadratnih metara procijenjena je na 790.000 kuna. Druga procjena stigla je 2019. godine i iznosila je milion i 180.000 kuna, ali su cijenu izračunali samo za 137 kvadrata. Hrvatske vode na tu procjenu nisu pristale, tražile su prigovor, a mi smo išli na nagodbu. Po dopuni druge procjene uračunata nam je puna površina kuće, ali je vrijednosti pala na 759.000 kuna - žali nam se Miloš Kosanović, koji na svaku procjenu čeka po nekoliko mjeseci.

- Čekamo treću procjenu, koja bi, kao, trebala biti neovisna. Ali kako procjenitelje plaćaju Hrvatske vode, više nikome ne vjerujem - dodaje Kosanović, koji zajedno sa sestrom Snježanom Renko dijeli vlasništvo nad očevinom. Nedavno ih je šokirala obavijest iz gruntovnice da je na svaku njihovu parcelu zabilježen teret.

- Svjesni smo da u svojoj kući ne možemo dugo ostati. Ali prvo nam stave teret u gruntovnicu i onda idu pregovarati s nama. Mi još ništa nismo potpisali, nikakav novac nismo dobili, a u gruntovnici više nismo vlasnici. U neravnopravnom smo položaju već na samom startu. Ponašaju se kao da smo nekom nešto dužni, kao da smo pod ovrhom. Naša imovina je od državnog interesa, a nama daju mrvice - navodi Snježana Renko, koja je kao i ostali suvlasnici zacrtanih kuća za rušenje u zaseoku Mirići očekivala da će im Hrvatske vode sagraditi nove kuće s kvadraturom starih. Ali Hrvatske vode na tu opciju nisu pristale.

- Hrvatske vode samo na saniranje šteta od poplava svake godine potroše oko dva milijuna kuna. Za taj novac već su dva puta mogli isplatiti naše selo. Nitko nas nije pitao za mišljenje, a mi uopće ne želimo ići iz svojih kuća. Apsolutno se brišemo s ovog prostora i zato dobivamo oko 700.000 kuna - ističe Snježana Renko, a njen brat Miloš Kosanović ukazuje na činjenicu da su mještani isključeni iz procesa koji se tiču njihovog vlasništva i budućnosti.

- Oteže se, kida ljudima živce. Baš u vrijeme kada se počelo pričati da će se na našoj zemlji graditi retencija, počela je prodaja privatne zemlje za izgradnju autoputa. Tada su ljudi dobivali dobre cijene za svoju imovinu, očekivali smo da će takav slučaj biti i s nama i da ćemo za dobiveni novac moći kupiti solidan krov nad glavom. Ali izgleda da smo mi po nečemu drugačiji i da mogu s nama raditi što god hoće. Pod stare dane dočekali smo neizvjesnost. Imaš sve, nemaš ništa, s ničim ne možeš upravljati, gospodariti. Dočekujemo starost bez ikakve sigurnosti, skoro kao prosjeci, beskućnici. Ne znamo ni kuda ćemo, ni kako ćemo, ni kada ćemo. Čovjek sam bez ikakvog plana. Želje su jedno, mogućnosti drugo. Ovo se sve moglo brzo završiti, ali je u nečijem interesu da traje - zaključuje Kosanović.

Hrvatske vode u odgovoru Novostima ističu da je transparentnost procesa rješavanja imovinsko-pravnih odnosa u postupku izvlaštenja vidljiva u javnoj objavi popisa katastarskih čestica s imenima vlasnika parcela, kao i istaknutom ponuđenom cijenom. ‘Planirana obeštećenja lokalnog stanovništva su već obavljena na način da su Hrvatske vode sklopile ugovore o kupoprodaji nekretnina s vlasnicima pet objekata koji su se nalazili u zoni obuhvata retencije Ogulin. Svi vlasnici su dobili adekvatne naknade. Također, svim vlasnicima je ostavljen rok preseljenja u periodu od šest do deset mjeseci, ovisno o stvarnim potrebama samog preseljenja. Za 2020. godinu Hrvatske vode su osigurale dostatna sredstva koja će pokriti preostalih sedam objekata koji se nalaze u zoni obuhvata retencije Ogulin’, ističu u Hrvatskim vodama.

Nakon Rješenja o prihvatljivosti planiranog zahvata Ministarstva zaštite okoliša iz 2014. godine, Hrvatska elektroprivreda krenula je ozbiljnije u operaciju zvanu Retencija Drežničkog polja. To područje inače je poznato po prirodnoj retenciji, koja ovisno o vremenskim prilikama traje za vrijeme kišnog i snježnog perioda, a bogato je podzemnim vodama, sustavom ponora i izvora, rijetkim endemskim životinjskim i biološkim vrstama te samoniklom šumom hrasta lužnjaka koji nije karakterističan za gorske predjele. Kao takvo, Drežničko polje zaštitila je Natura 2000, ekološka mreža koja se temelji na EU direktivama, a sastavljena je od područja važnih za očuvanje ugroženih vrsta i staništa Europske unije. No to područje našlo se na meti velikih planova, odnosno razvojnih projekata, pa su se prve lopate i strojevi HEP-a na drežničkom tlu našli ove zime.

U određenoj mjeri nestat će divlje svinje i jeleni, sve će to poremetiti biološku ravnotežu. Što snađe životinje, uskoro će i ljude – ističe Nedjeljko Maravić, šumski inženjer u penziji

Protiv izgradnje projekta retencije Drežničkog polja među prvima je bila udruga Eko Pan iz Karlovca, koja je 2014. podigla tužbu protiv Ministarstva zaštite okoliša. Tužba je naravno odbačena, ali još se uvijek čeka odgovor na žalbu ove ekološke udruge. Denis Frančišković iz Eko Pana ističe da su sporni brojni postupci u dosadašnjoj proceduri donošenja odluke o izgradnji retencije na spomenutom području i da njena opravdanost nije znanstveno dokazana.

- Mnogo je upitnika u zraku što se tiče ovog megalomanskog projekta. To možemo zaključiti samo iz predviđenih dimenzija 800 metara duge i 50 metara široke buduće podzemne betonske zavjese, brane koja bi upumpavala, regulirala i kontrolirala vodu u kršu Drežničkog polja, pri čemu ne znamo što će se događati jer podzemni sustav nije dovoljno istražen. Kada se počne manipulirati prirodnim procesom, ne znamo što se može događati, i takve igre u prirodi su vrlo opasne - govori Frančišković.

- Sam zahvat prilično je neshvatljiv s obzirom da se gradi na Drežničkom polju gdje postoji prirodna retencija. Suludi su navodni ciljevi dodatnog zadržavanja vode u polju do 15. travnja, što je negdje u prosjeku dva tjedna duže od njenog prirodnog zadržavanja, ili da bi se eventualno pojačao rad hidroelektrane Gojak, jer nova hidroelektrana ne bi proizvodila toliku količinu dodatne energije. Upitana je i ekonomska računica ovog megalomanskog zahvata - objašnjava Frančišković i ističe brojne nepravilnosti u postupku koji je prethodio donošenju odluke o gradnji retencije.

- Ako se napravi podzemna brana koja će vodu začepiti na jednom mjestu, ona će probiti negdje drugdje. Vrlo je nezahvalno išta prognozirati, ali sasvim sigurno će se promijeniti vodni putevi jer voda uvijek nađe svoj put, a dokaz tome su i negativne posljedice izgradnje hidroelektrane Lešće. Tamo je stanovnicima koji žive iznad hidroelektrane voda počela izbijati na mjestima gdje nikad ranije nije, a ispod hidroelektrane su počeli presušivati izvori. Ovo nije prvi slučaj da se naše velike hrvatske tvrtke, kao što su HEP ili Hrvatske vode, igraju s takvim stvarima u područjima gdje živi mali broj stanovnika. Po pravilu, uvijek je riječ o megalomanskim projektima oko kojih se vrti veliki novac i kad god ih treba opravdati, puste se priče o zaštiti od poplava. Nažalost, kod nas prevladava arhaično poimanje tehničkog, građevinskog savladavanja voda megalomanskim projektima koji zahtijevaju dugotrajna održavanja, pri čemu se okreće jako puno novca. Takvi koncepti su u Europi odavno odbačeni i primjenjuje se politika ‘dajmo rijeci prostora, ne pokušavajmo kontrolirati rijeku’ - navodi ekološki aktivist.

Nedjeljko Maravić, šumarski inženjer u penziji, profesionalno i privatno je vezan za Drežničko polje i samoniklu šumu hrasta lužnjaka. Poznavalac je brojnih drežničkih specifičnosti, pa teško može odagnati misli od misterioznog projekta.

- Priče da će Drežnica biti potopljena ovdje kolaju već decenijama. Cijela drežnička kotlina, sva tri naša polja, bit će jedno veliko jezero. Sasvim sigurno će se izgradnjom hidroelektrane promijenit životna sredina i mikroklimatološki uvjeti. Temperatura će narasti za nekoliko stupnjeva, nastupit će najezda komaraca, zadržavat će se magla, a mještani strahuju da će zbog intervencije u podzemnom sustavu doći do onečišćenja izvora pitke vode. U određenoj mjeri nestat će divlje svinje i jeleni, sve će to poremetiti biološku ravnotežu. Što snađe životinje, uskoro će i ljude - ističe Nedjeljko Maravić, inače iz zaseoka Krakara gdje se nalaze izvori pitke vode i koje bi prvo moglo biti pogođeno poplavom.

Proces otkupa i izvlaštenja zemljišta na Drežničkom polju je pri kraju. Jedna od rijetkih vlasnica parcela koja još uvijek nije pristala na otkup jeste Branka Radulović, ali kako kaže, nema izbora.

- Sve je politički obojano, ponižavajuće i razočaravajuće. Stavili su zemljišne knjige van pravne snage, svjesno i namjerno koriste nepismenost, nezainteresiranost stanovništva i mrtvilo. Izvlastili su vlasnike koji nisu reagirali na obavijest na oglasnoj ploči. Pravno su se pokrili sa argumentacijom da je retencija Drežničkog polja javni interes. Pokušavali smo ići u proceduru proglašenja parka prirode, ali smo zaustavljeni. Ovdje sam rođena. Ta naša zemlja skupo je plaćena. Naši prađedovi su za tu zemlju prodali par volova, a današnji je vlasnici daju državi za džaba - govori Branka Radulović, koja također ukazuje na neupućenost građana u procese koji se tiču njihove imovine, ali i budućnosti Drežnice.

- Zašto nam nitko ne objasni kako će funkcionirati ta retencija, na što će to ličiti? Imali smo jedan sastanak vezan uz prodaju zemlje gdje su govorili samo o cijeni. Mi smo za njih već otpisani, ništa ne dobivamo i ništa ne znamo. Ceste su nam u katastrofalnom stanju, u kraju okruženom šumom radi samo jedna pilana, najbliža benzinska pumpa nam je udaljena 25 kilometara, jedva smo dobili jedan bankomat, a sada nam hoće stvoriti akumulacijsko jezero. Vlasnici parcela su uglavnom ljudi koji ne žive u Drežnici. Kažu da je vrijednost projekta 800 milijuna kuna, a ljude se isplaćuje po nekoj bijednoj cijeni od devet kuna po kvadratnom metru. Od tih 800 milijuna Drežnica neće dobiti ništa: ni jedne jedine lipe, ni jedno otvoreno radno mjesto, a naša će priroda biti uništena - zaključuje Branka Radulović.