Danas već standardna dilema je li pri kadroviranju za neku značajnu poziciju trijumfirao HDZ-ov ili Mostov pulen u mnogim će se situacijama ipak pokazati kao zavaravajuća, ukrivo postavljena. Drugim riječima, radilo bi se u većoj mjeri o trećem izvoru utjecaja, dovoljno jakom da svom interesu podvrgne oba koalicijska partnera na vlasti. Tako je bilo na primjer i u slučaju donekle neočekivanog imenovanja Kazimira Bačića za novoga glavnog ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, prije nekoliko dana. S tim da odmah moramo dodati kako taj presudni faktor ipak nije bila njegova punica Ksenija Urličić, što bi se lako dalo pomisliti.
Nije to bila ona, bez obzira na to što je umirovljena voditeljica i urednica HRT-a o Bačićevu postavljanju na dužnost javno progovorila i prije svog zeta, dakle. I bez obzira na to što joj na Prisavlju radi još jedan zet, plus jedan nećak, a ranije su i njih bila dvojica – ta pouzdana desničarka, iz klasične faze RH, već duže vremena tamo ne odlučuje ništa. ‘Smatram da je njegovo imenovanje jako dobra vijest za HRT jer je Kazo iznimno vrijedan, pošten i dobar čovjek’, izjavila je, doduše, Urličić. No pozabavit ćemo se ovdje jednom bitno drugačijom perspektivom, uz tezu da Bačić ipak nije sve to što o njemu tvrdi njegova punica.
Prije toga dometnimo kako proteklih stotinjak dana ravnanja Blaga Markote HRT-om nije ostavilo bogzna kakvih efekata: poneki su dijelovi pogona zadovoljni nekim njegovim poslovnim potezima i to je sve. Program se više nekako sam od sebe i od Crkve nastavio srozavati u kloaku najvulgarnijeg nacionalizma i diletantizma, onamo kamo ga je lani sa svojim plačidruzima uvalio također kratkotrajni – polugodišnji – ali po nesposobnosti upečatljivi v.d. ravnatelj Siniša Kovačić. S druge strane, one stranačko-političke, u tom se intervalu formirao zahtjev nad zahtjevima, tobože reformski, da pristojba za HRT osjetno pojeftini. Iza te demagoške, inače posve nesadržajne ideje, bez prethodne razrade poslovanja i daljnjih planova, stoji dakako Most, a ispred nje će se zateći navodno HDZ-ov Kazimir Bačić. Zašto baš on, nije sasvim jasno ni svima onima koji su ga namjestili na položaj, pa su neki među njima s tim ovlastima – Zlatko Hasanbegović, recimo – zbog toga i podigli svoj glas.
Ali ostavimo sad Hasanbegovića, vratimo se Bačiću i vremenima njegova uspona hijerarhijom Prisavlja, tako ćemo lakše uočiti ključne silnice procesa. Tamo je naš junak došao 1984. godine, kao inženjer koji će polagano ispraćati analognu tehniku u povijest, a usput se obučavati i u menadžerskim vještinama. No veoma polagano ispraćati: tehnološka obnova HRT-a, u skladu s potrebama digitalizacije, započeta je u prvim godinama prošlog desetljeća i još nije završena. Bačić je u tom razdoblju od već desetljeća i pol bio najviše od svih na vodećim funkcijama za tehnički sektor, pri čemu su na obnovu potrošene stotine milijuna kuna.
Ustvari, tehnološka obnova HRT-a je najskuplje i najdubioznije poglavlje novije, četvrtstoljetne prošlosti tog javnog servisa. O njoj u biografskim crticama novog ravnatelja HRT-a ne piše ništa, sve su zauzeli pothvati kao što je organiziranje tehnike za praćenje posjeta dvaju papa. Ali piše da je u međuvremenu bio na funkcijama rukovoditelja jedinice Tehnika i pomoćnika glavnog ravnatelja HRT-a za razvoj i tehnologiju, a saznajemo da se radi upravo o prvoj polovini prošlog desetljeća. U to vrijeme i tablice s investicijama na Prisavlju bilježe nagli skok – 2004. godine probija se rekord od 250 milijuna kuna godišnjeg uloga i tad ujedno počinje osjetno kreditno zaduživanje kuće. Ono neće jenjavati nakon izbijanja globalne krize 2008. godine, naprotiv, jer je HRT kroz obnovu uveden u ciklus iz kojeg nema tako lakog povratka. A najmanje se problem može riješiti pomoću jednostranog smanjivanja pristojbe, iako mnogi to pozdravljaju uslijed iritacije sve češćim programskim gadostima.
I lako da je novac uložen racionalno i sistematično, u pogledu tehničkog unapređenja, no dogodilo se najgore. Postrojenja nisu iskorištena, dalje se radilo po istom, a oprema će kroz desetljeće zastarjeti, bez regularne amortizacije. Blok s dva televizijska i dva radijska studija, sustav za digitalnu proizvodnju vijesti, najskuplja reportažna vozila, kamere, pultovi – gotovo sve je propalo, s tim da dio čak nije nikad ni raspakiran, dok se nužnu aparaturu zatim iznajmljivalo od privatnika. Svjedoci s Prisavlja, ne samo nama, opisali su to kao ‘veliki šoping opreme’, a slično je sve okarakterizirala i jedna međunarodna revizija.
Dan-danas šuška se po HRT-u o milijunskim provizijama za glavne igrače koji su sudjelovali u nabavci, bilo da su davali stručno mišljenje ili odlučivali i provodili. Nemamo podatke o konkretnoj upetljanosti Kazimira Bačića niti se o tome u ovom času priča, ali je već formacijski – logična je pretpostavka – trebao biti tu negdje. Tu gdje se kuhaju rekordni troškovi bez prethodne uvjerljive ekspertize, baš kao što će se ponoviti s internim Planom restrukturiranja HRT-a 2013. godine, kad je predviđeno novih par stotina milijuna kuna za tehnološku obnovu, i to uz napomenu da stara – nije uspjela; upravo tako, bez neugodnijih propitivanja.
S drugom, postkriznom i gubitaškom obnovom, međutim, došlo je i smanjenje broja zaposlenih na Prisavlju za oko 600 ljudi, od oko 3.400, koliko ih je bilo 2011. godine. Sad se pak spominje da bi nakon smanjenja pristojbe sa 80 na 65 kuna po kućanstvu otkaz moglo dobiti još do 1.000 radnika, a svakako ih neće dobivati istaknutiji politikanti. Povrh svega, ni tzv. racionalizacije kadra ne provode se uz nužnu studiju rada po sektorima, već sve biva odmjereno paušalnim metrom dežurnih reformista koji su nekoć napučivali redove HDZ-a, potom SDP-ove, a danas je tu Most sa svojom pozom koja sugerira ozbiljnu političku dinamiku, i Kazimir Dobar-Sa-Svima Bačić. Pored obaveznih davanja iz pristojbe za razne kulturne i malomedijske potrebe u RH, od filmske industrije do lokalnih radija, stradat će i zakonska funkcija HRT-a prema ukupnoj zajednici, ona koja štiti nekomercijalne vrijednosti, socijalne prioritete, svrhu informativnu i edukativnu, manjinske interese, te ostale slabije monete.
To se već uklapa u opći HDZ-Mostov kulturni udar na ustavne vrednote, no Kazo Bačić, neka nam oprosti punica mu Ksenija, ukazuje na fakat da Crkva nije jedini vanjski subjekt koji ostvaruje presudan utjecaj na HRT. Posrijedi su naime veliki distributeri digitalne televizijske i radijske opreme, čija je Bačić – po mnogočemu sudeći – bio rezervna akvizicija i zalog za unosnije sutra pred licima nadležnih političkih kompradora. A teško je previdjeti zajednički njihov cinizam dok za novoga glavnog izvođača radova na rezanju troškova nameću lika koji je bio jedan od glavnih kad su nam troškovi u njihovu interesu poskakivali do najviših antena.
