Pošto je prije godinu dana, zbog banalnih razloga, računovodstvenih proračunskih operacija kojima su pribjegavali i svi njezini prethodnici, smijenjena predsjednica Dilma Rousseff, Brazil je uspio preokrenuti silaznu liniju pada ekonomije: privreda doduše ne raste, ali više niti ne pada. No politička se turbulencija nastavlja, a korupcijski skandali i dalje onemogućuju toliko potrebnu političku obnovu.
Povjerenje u predsjednika i njegovu vladu bilo je prvo što je postavljeni, a ne izabrani predsjednik Michel Temer obećao Brazilcima kad je formalno preuzeo dužnost koju bi trebao obnašati do listopada 2018., do idućih izbora. A upravo je povjerenje ono čega nedostaje, kako povjerenje opće i političke javnosti u njega samoga, tako i u njegovu vladu i u Kongres koji ga podržava te povjerenje u politički sistem, obilno natopljen korupcijom, kako to dokazuju nova i nova poglavlja skandala Lava Jato (‘ekspresna praonica automobila’) i njezinih brojnih odvjetaka.
Udaljavanje Dilme Rousseff u političkom procesu koji ona sama, a i dobar dio zemlje, naziva parlamentarnim udarom (u Kongresu je proveden impeachment, a njezin potpredsjednik Temer postavljen za predsjednika), nije zaustavio političku krizu koja se sada iskazuje u rekordnim stopama nepovjerenja u sve predstavnike i institucije političkoga sistema. Prema istraživanjima javnoga mnijenja, savezna vlada i Kongres, kao i političke stranke, bilježe najviše stope nepovjerenja otkako se takva istraživanja uopće provode (od početnih Temerovih 30 posto, pali su na 14 posto).
Krajem kolovoza i sam je Temer započeo borbu za svoje političko preživljavanje. Optužen za ‘pasivnu korupciju’, uz materijalne dokaze, uspio je zaustaviti napredovanje kaznenoga postupka prema Saveznom vrhovnom sudu: mnogo vještiji od svoje prethodnice u kuloarskim igrama i postupovnim manevrima u Kongresu, uspio je pribaviti podršku trećine zastupnika, u zamjenu za proračunske amandmane. Zastupnici su naime – a 40 posto zastupnika je i samo osumnjičeno ili optuženo za korupciju – u donjem domu Kongresa zaustavili njegovu optužnicu za korupciju u zamjenu za dodjelu lijepih proračunskih svota namijenjenih poimenično zastupnicima, da ih upotrebljavaju za svoje projekte u saveznim državama iz kojih dolaze. Riječ je o astronomskim svotama. Preživljavanje Temera do sada je koštalo brazilske porezne obveznike oko 1,07 milijardi eura dodijeljenih zastupnicima, uz još 2,67 milijardi eura namijenjenih refinanciranju dugova, pod darežljivim uvjetima, danih poljoprivredno-prehrambenim magnatima, velikim donatorima njegove predizborne kampanje u kojoj se natjecao za potpredsjednika Dilmi.
Temer, čija se podrška u javnosti, prema posljednjim istraživanjima, kreće oko stope od pet posto, vjeruje da će ga tako stvorena baza u Kongresu i dalje štititi od sudskoga progona, sve do kraja mandata, premda ga sada podupire jedva 51 posto zastupnika (od početnih 80 posto). Zbog proračunskih sredstava koje je utrošio da spriječi istraživanje svoje kaznene odgovornosti, neće moći provesti potrebnu reformu mirovinskoga sustava, koji je u toj velikoj zemlji ‘težak’ oko 15 posto BDP-a, te neće moći smanjiti visinu javnih rashoda niti primarni deficit.
Kako je ekonomija doduše prestala padati, ali joj je rast još uvijek na nultoj stopi, okrenuo se privatizacijama i najavio rasprodaju krunskih dragulja javne imovine. Na transferu su npr. Electrobras, najveća latinskoamerička elektroenergetska kompanija i deseta u svijetu, koja proizvodi 40 posto brazilske struje i prenosi 69 posto električne energije, u kojoj je savezna država vlasnik 52 posto dionica, ili čak i Casa da Moeda, državna štamparija novca u kojoj se proizvode reali, brazilske kovanice i novčanice, osnovana krajem XVII. stoljeća, jedan od simbola brazilskoga nacionalnoga identiteta.
Također pokušava provesti naplatu zaostalih poreza poduzećima, uz oprost čak do devet desetina poreznih dugovanja. Računicu je postavio tako da bi brazilski proračun u iduće tri godine takvom rasprodajom prikupio 134 milijarde eura, ali i izgubio nevjerojatnih 146 milijardi eura. Prodaje ručak za večeru, kaže jedna ugledna analitičarka.
Pod velikim pritiskom domaće i međunarodne javnosti morao je i povući, po nalogu suda, već objavljen dekret kojim se jedan prirodni rezervat u Amazoniji, u džungli, veličine 47.000 četvornih kilometara (dakle veći od površine Danske), s neobično bogatim ležištima bakra, zlata i mangana, dodjeljuje privatnim kompanijama za eksploataciju, premda je područje zaštićeno zbog biodiverziteta svoga ekosistema i zbog toga što u njemu žive indijanski narodi Aparai, Wayana i Wajapi.
Pred desetak je dana Temer doživio nov udarac. Nekoliko dana prije no što mu je istekao mandat, savezni državni tužilac Rodrigo Janot, antikorupcijski junak, ispalio je svoju posljednju strelicu i podnio novu kaznenu prijavu, prijavljujući ga za ‘udruženi zločinački pothvat’ i ‘ometanje pravde’. Predstavljen je kao ‘šef bande’, široke mreže za distribuciju mita. Postoji filmska i zvučna snimka u kojoj njegov pouzdanik preuzima kovčeg sa 134.000 eura, iz koje se može zaključiti da je novac namijenjen predsjedniku. A njegov bivši ministar uhapšen je i pritvoren pošto mu je u kući pronađeno skrovište s 51 milijun reala (oko 13,7 milijuna eura), na kojima su pronađena dva otiska Temerovih dugih prstića.
Ako je vjerovati komentatorima i analitičarima, i ovaj drugi postupak završit će kao i prethodni. Temer, koji će uskoro napuniti 77 godina, već je i u prethodnom postupku dokazao da je majstor u politikantskim pregovorima na račun poreznih obveznika, pa se može očekivati da će tako biti i ovaj put. No čak i ako (ili kad) uspije izbjeći i najnoviji kazneni postupak, Michel Temer pretvorit će se u političkoga mrtvaca. Premda famozna financijska tržišta još uvijek u nj vjeruju, naplaćujući visoke kamate, reforme koje je najavljivao, prvenstveno reforma mirovinskoga osiguranja, neće se provesti, ili će ih uspjeti provesti u skromnom opsegu. Postao je simbol dekadencije jednoga zastarjeloga političkoga svijeta, u kojem se i ljevica i desnica guše u prljavim aferama, u kojem njegov glas postaje sve više nečujan, pa i prezren. U javnim istupima glumi žrtvu, tvrdi da ga ‘proganja’ državni odvjetnik zbog ‘smrtnoga neprijateljstva’.
Na lijevoj strani političkoga spektra također postoje golemi problemi. Istovremeno s drugom prijavom protiv Temera, državni je odvjetnik objavio početkom mjeseca i optužbu kojom se bivši predsjednici, karizmatski Luiz Inácio Lula da Silva i Dilma Rousseff optužuju za osnivanje kriminalne organizacije zajedno s drugim članovima Radničke partije (PT, Partido dos Trabalhadores). U debelom dokumentu od 230 stranica optužuje ih – između ostaloga – za korupciju, pranje novca i formiranje kartela, a samoga Lulu za upravljanje tom organizacijom.
Nije dakle ni čudno da je brazilska javnost već zasićena silnim korupcijskim skandalima i aferama koji se sporo ili nikako ne razrješuju. Konačne su sudske presude rijetke, premda su osude drakonske, kada do njih dođe. Nema javnih demonstracija, rezignacija je dominantan ton u javnim debatama. Brazilci su očito začepili nos i čekaju predsjedničke izbore za godinu dana, za koje se nadaju da će im donijeti nove i neopterećene vrhovne političke predstavnike. No gdje će ih pronaći, drugo je pitanje.
