Novosti

Politika

Sve se dimi oko Lule

Presuda protiv Lule prva je sudska presuda protiv jednog brazilskog predsjednika. Je li ona bar dijelom motivirana time što Lula dolazi s lijevoga krila, nije moguće utvrditi. No činjenica jeste da ljevica ima dobroga kandidata za naredne predsjedničke izbore, a desnica ga nema

Politički je potres zatresao Brazil: bivši predsjednik, karizmatski Luís Inácio Lula da Silva (71), proglašen je krivim i osuđen na devet godina i šest mjeseci zatvora zbog pasivne korupcije i pranja novca, u okviru postupka u kojem je okrivljen da se okoristio s 3,7 milijuna reala (nešto više od milijun eura) koje je građevinarsko poduzeće OAS, podizvođač gigantske naftne kompanije Petrobrás, utrošilo u obnovu njegova trokatnoga stana na obali Atlantika, u poznatom ljetovalištu Guarujá.

Prema presudi, Lula se zalagao, dok je bio predsjednik, da Petrobrás, poduzeće u javnom vlasništvu, dakle pod kontrolom države, dobiva ugovore s državom, pa je stan dobio kao nagradu. Presuda sadrži i konfiskaciju stana, plaćanje troškova postupka te zabranu obavljanja javnih dužnost u dvostrukom vremenu trajanja kazne (tj. do osuđenikove 90. godine života).

Petrobrás je naručivao poslove od građevinarskih kompanija. Ti su ugovori bili precijenjeni, a razlika između stvarne i napuhane cijene punila je vreću novcem za nezakonita financiranja i podmićivanje

Lula, kako ga tamo zovu, ipak ostaje na slobodi, jer, navodi presuda, ‘premda su svi pred zakonom jednaki’, ‘zatvoriti bivšega predsjednika ipak bi značilo stvoriti određene traume’.

No ‘određene traume’ stvorene su i ovako, iz raznih razloga. Presuda se naime temelji na ‘zatvorenom krugu indicija’, bez materijalnih dokaza koji bi jednoznačno upućivali na okrivljenikovu krivnju, a donio ju je kontroverzni savezni sudac Sérgio Moro, koji je svojedobno, još u toku istražnoga dijela postupka, izjavio da presudu može donijeti ‘samo uz pomoć javnoga mnijenja’ te je stoga i nezakonito objavio tonske zapise prisluškivanja Lulinih telefonskih razgovora koji upućuju, prema sučevu mišljenju, na Lulinu krivnju, a puštao je u medije i druge dokumente iz spisa.

Lula energično negira bilo kakvu krivnju. I njegova Radnička partija (PT, Partido dos Trabalhadores) drži da je riječ o eminentno političkoj presudi kojoj je cilj da spriječi Lulinu kandidaturu na predsjedničkim izborima koji će se održati u listopadu 2018. godine.

Sudska operacija Lava Jato (‘ekspresna praonica automobila’) započela je u ožujku 2014. godine, običnom istragom o nekim benzinskim stanicama s praonicama automobila, da bi proširenjem istrage nastao najveći korupcijski skandal, koji je zahvatio gotovo sve pore parlamentarne i izvršne vlasti. Petrobrás je očito služio kao neka vrst bankomata za potrebe financiranja političkih kampanja, neovisno o ideološkoj ili političkoj orijentaciji stranaka. I Lulina je stranka (kao i sve ostale) financirala svoje kampanje (i) na taj način i njezini su odgovorni ljudi već suđeni i osuđeni za korupciju, financijske prekršaje, pranje novca i zločinačko udruživanje. Do sada su desetine političara, posrednika i direktora poduzeća osuđene na višegodišnje kazne zatvora: suci su, u okviru postupka Lava Jato, dosudili ukupno više od tri tisuće i sto godina zatvora.

U travnju je Vrhovni savezni sud najavio pokretanje (još jedne) velike istrage protiv osam ministara (uključujući ministra vanjskih poslova), predsjednika Zastupničkoga doma, predsjednika Senata, 29 zastupnika, 42 senatora i tri bivša predsjednika (Fernando Henrique Cardoso, Lula, Dilma Roussef). Sumnjiči ih da su upleteni u široku koruptivnu mrežu koja je otuđila dvije milijarde eura. Razmjeri skandala zaista su dakle golemi i značajno su oslabili vladu koja pokušava izvući zemlju iz krize neoliberalnim receptima štednje, prvenstveno na račun socijalnih politika i privatizacijama uspješnih i velikih javnih poduzeća.

I aktualni predsjednik Michel Temer je pod optužnicom za primanje mita u okviru operacije Lava Jato, no još ima mogućnosti da izbjegne sudski postupak, pomoću raznih manevara u Kongresu

Kako je otuđivan javni novac? Petrobrás je naručivao poslove od građevinarskih kompanija. Ti su ugovori bili precijenjeni i koštali su državu više no što su vrijedili. Razlika između stvarne i napuhane cijene punila je vreću novcem za nezakonita financiranja i podmićivanje. Policija procjenjuje da je riječ o ukupno 12,7 milijardi eura javnoga novca koji se na taj način odlio iz brazilske državne blagajne.

Do presude dolazi u trenutku kad dužnost predsjednika Savezne Republike Brazil obnaša Michel Temer. Temer dolazi iz Stranke brazilskoga demokratskoga pokreta (PMDB, Partido do Movimento Democrático Brasileiro), prema broju članova najveće brazilske stranke, stranke fluidnoga, uglavnom desnoga političkoga spektra, koja okuplja široku lepezu političara raznih profila, od liberala i konzervativaca do nacionalista. I sam je pod optužnicom za primanje mita u okviru operacije Lava Jato, no još ima mogućnosti da izbjegne sudski postupak, s pomoću raznih proceduralnih manevara u Kongresu: riječ je više o političkom, a manje o pravnom postupku, baš kao što je to bio slučaj i kod prethodne predsjednice države. Temer se brani optužujući državnoga javnoga tužioca da su mu namjere ‘perverzne’, da se zalaže za ‘destrukciju i osvetu’ i da želi ‘oslabiti vladu’, insinuirajući usput da je tužilac Rodrigo Janot i sam korumpiran, pa da je stoga i pokrenuo taj postupak protiv njega.

Temer nije izabran na izborima, nego je u predsjedničku palaču Planalto u Braziliji zasjeo nakon prošlogodišnje dvojbene smjene (impeachment) Dilme Rouseff, iz Radničke partije, koja ga je, na početku svoga mandata 2011. godine imenovala potpredsjednikom iz pragmatičnih razloga, na zahtjev poslijeizbornih koalicijskih partnera.

Značajan dio javnosti smatra da do njezine smjene nije trebalo ni doći te da je bila riječ o zloupotrebi demokratskih prava u nedemokratske svrhe, tj. o postizanju ciljeva koje nije bilo moguće postići na izborima. Postupak impeachmenta pokrenut je, formalno, zbog računovodstvenih akrobacija radi financiranja prije svega socijalnih politika koje je uveo Lula za vrijeme svoja dva mandata (2003.-2010.), a potom ih zadržala Dilma. Takvoj su, posve uobičajenoj praksi pribjegavali i prethodni brazilski predsjednici. Nije riječ o kaznenom djelu ni po brazilskom zakonu, premda može implicirati političku odgovornost. Bez obzira na proceduralne razloge, postupak smjene pokrenut je u trenutku kad je Brazil već bio u krizi i uspio je, jer je u Kongresu bilo moguće okupiti političku većinu za njezinu smjenu.

Sam Temer, paradoksalno, obavlja dužnost predsjednika republike premda nema pasivnoga biračkoga prava: sud mu ga je oduzeo nakon izbora 2014., na razdoblje od osam godina, zbog teških financijskih nepravilnosti u izbornoj kampanji na izborima koje je izgubio. Neće dakle moći biti kandidat na predsjedničkim izborima 2018. godine.

Lula je pak odmah po objavi presude najavio svoju kandidaturu za predsjednika republike. Hoće li ona biti moguća? Ovisi o tome kada će i kako će žalbeni sud odlučiti o njegovoj žalbi. Ako presuda bude potvrđena do rokova za kandidaturu 2018., on će, naravno, morati izdržati kaznu i gubitak pasivnoga biračkoga prava i neće moći biti kandidat na izborima. No ako do tada žalbeni sud ne donese nikakvu odluku (a tom sudu u prosjeku treba godina i deset mjeseci za takve odluke), prvostupanjska presuda neće postati pravomoćna i Lula će se moći kandidirati na izborima, s dobrim šansama da i pobijedi: prema prošlomjesečnom istraživanju javnoga mnijenja, bivši je predsjednik favorit s 30 posto glasova, idući potencijalni kandidati dobivaju 16 i 15 posto, a Lula ih pobjeđuje u drugom krugu. Zanimljivo, u hipotetskom scenariju koji je postavila agencija za istraživanje javnoga mnijenja, pobijedio bi ga jedino sudac Sérgio Moro, no on nije, bar zasad, iskazao namjeru da bude kandidat na izborima.

Lula je nesumnjivo karizmatski lider, prvenstveno brazilskih donjih socioekonomskih slojeva. Za vrijeme svoja dva mandata uspio je izvući četrdesetak milijuna Brazilaca iz bijede, zahvaljujući inovativnim socijalnim politikama u područjima stanovanja, zdravstva i obrazovanja, a naročito programom bolsa-família, ‘obiteljska stipendija’, koji socijalnim transferom u siromašne obitelji omogućuje djeci da ne moraju raditi i da mogu ići u školu.

Temerova se vlada odmah po preuzimanju vlasti orijentirala na što je veće moguće smanjivanje ili ukidanje tih programa, pokušavajući smanjiti socijalne transfere iz saveznoga budžeta i iz budžeta saveznih država. Reformom radnoga zakonodavstva ograničila je nedavno, i inače ne prevelika, radnička prava i umanjila obaveze poslodavaca, a u pripremi je i restriktivna reforma sistema mirovinskoga osiguranja.

Lulina je presuda samo posljednja u nizu. S obzirom na brojnost predistražnih radnji, istraga, potvrđenih optužnica, započetih sudskih postupaka i nepravomoćnih presuda, nema sumnje da će ih uslijediti još mnogo. Brazil je očito zemlja u kojoj je politika ugušena korupcijom, s naznakama neobjavljenoga rata između korumpirane političke vlasti i, bar zasad, neuobičajeno nekorumpiranoga sudstva ili barem sudstva koje se još i samo nije našlo, osim pojedinaca, pod lupom javnosti i nezavisne istrage.

Lula i Temer ne mogu biti politički udaljeniji nego što jesu, no oba su na svoje sudske probleme reagirali jednako, optužujući magistrate da su igrači političkih aktera iz pozadine. Dok Lula izjavljuje da ‘samo brazilski narod može odlučiti o mom kraju’, aludirajući na predsjedničku kandidaturu, Temer tvrdi da je, kad je o njemu riječ, riječ zapravo ‘o atentatu protiv naše zemlje. Neću dopustiti da se propituje niti moja čast niti moje dostojanstvo. Neću bježati od bitaka.’

Od prve bitke zaista nije pobjegao: sadašnjem saveznom tužiocu Rodrigu Janotu, koji Temera optužuje, istječe mandat u rujnu. Prema brazilskim običajima, predsjednik poštuje izbor kandidata koji dobije najviše glasova unutar samoga saveznog tužilaštva, kao iskaz poštovanja prema nezavisnosti javnotužilačke institucije. Temer je pak izabrao drugoga kandidata s liste. Ta gesta ne mijenja mnogo, ali predstavlja upozorenje onima koji bi mogli pomisliti da je zemlja u rukama prava i magistrata.

Drugo, Temer na taj način pokušava oslabiti optužbu koju je Janot podnio, koja će biti na glasanju u Kongresu 2. kolovoza. Ako Zastupnički dom odobri nastavak postupka, optužba će otići u Savezni vrhovni sud koji će Temera privremeno smijeniti. A ako na koncu bude proglašen krivim, smijenit će ga zauvijek. Osim toga, izgubit će imunitet i moći će odgovarati i za druga kaznena djela. Prema tome, Temeru je jedino rješenje slomiti optužbu na političkom planu, koliko to god koštalo.

No današnja panorama ne može biti različitija od one koja je stoljećima bila u Brazilu, kad su vlast i novac vladali jače od pravosuđa, kad je geslo rouba mas faz, ‘on krade, ali i učini’ bilo kompliment koji su neki imali i kao neformalan moto kampanje (npr. Ademar de Barros, na izborima 1950. godine u Saveznoj državi São Paulo).

Ironično, ta se slika dobrim dijelom promijenila ne 1984., obaranjem diktature i redemokratizacijom Brazila, nego tek 2003. godine, upravo dolaskom Lule na čelo zemlje. Reformom represivnoga aparata udvostručio je proračun i broj policajaca i omogućio policiji da postane institucija spremna za velike operacije. Omogućio je da tužilaštvo imenuje saveznoga državnoga tužioca. Organizacijski je ujedinio sudsku vlast. Malo-pomalo narasli su ponos i samopouzdanje magistratske vlasti, koja je zaista najvećim dijelom nezavisna, kako to svjedoče upravo ti silni postupci protiv političara.

Presuda protiv Lule prva je sudska presuda protiv jednoga bivšega ili sadašnjega predsjednika. Je li ona bar dijelom motivirana time što Lula dolazi s lijevoga krila političkoga spektra, nije moguće utvrditi. No činjenica jeste da ljevica ima dobroga kandidata za naredne predsjedničke izbore, a desnica ga nema.

Kako bilo da bilo, burzovni su indeksi na brazilskim burzama skočili odmah nakon objave presude. A kapital valjda zna što je za nj dobro, bio Lula kriv ili ne.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više