Novosti

Stogodnjak

Obmanut veličinom svoje dinastije

26. 2. – 5. 3. 1921.: Crnogorski knjaz i kralj Nikola I. umro je u izgnanstvu u Francuskoj, u 80. godini. Crnu Goru je 1910. proglasio kraljevinom, a sebe kraljem. Bio je zapovjednik crnogorske vojske u oba Balkanska rata i u Prvom svjetskom ratu

Large stogodnjak

Nikola I. Petrović Njegoš (foto Wikipedia)

Crnogorski knjaz i kralj Nikola I. umro je u izgnanstvu u Francuskoj, u 80. godini života. Smrt ga je zatekla u Antibesu, na francuskoj rivijeri. Novine podsjećaju da je već na početku svoje vladavine "bio pod jakim utjecajem oca Mirka Petrovića - Njegoša, zbog čega se sukobio s Portom jer je poticao i pomagao ustanak hercegovačkih plemena pod vodstvom Luke Vukalovića. Godine 1910. Crnu Goru je proglasio kraljevinom, a sebe kraljem. Bio je zapovjednik crnogorske vojske u oba Balkanska rata i u Prvom svjetskom ratu. U siječnju 1916. nakon neuspjelog pokušaja da sklopi separatni mir s Austro-Ugarskom, Nikola je s dijelom svoje vlade emigrirao u Francusku. U studenom 1918. detronizirala ga je Velika narodna skupština u Podgorici…" Navodi se također da se pokojni kralj bavio i književnim radom, a spominju se i neka njegova literarna ostvarenja, među kojima i dramu "Balkanska carica", te pjesma "Onamo, onamo" koja se pjevala kao crnogorska himna. Ipak, u većini nekrologa prevladavaju negativna mišljenja o njegovoj ličnosti, pa se tako na jednom mjestu kaže: "Bio je obmanut svojom veličinom i veličinom svoje dinastije i ona mu je postala preča od interesa njegove zemlje i njegova naroda. Radeći za se i za svoju dinastiju on je postao bezobziran… Došao je u sukob sa svim naprednim idejama, koje je duh vremena donio u Crnu Goru. Tako je jaz između naroda i Nikole postao sve širi, a on – osjećajući da mu je dinastija uzdrmana – postajao je sve sebičniji i beskrupulozniji, pa se nije ustručavao da se zbog osobnih interesa prikloni tuđinu i neprijatelju protiv svoga vlastitoga naroda…"

 

Pravoslavac Milić Martinović, solunski dobrovoljac i povratnik iz Amerike, rođen u Krnjaku, na Kordunu, osuđen je na zagrebačkom sudu na sedam godina teške tamnice i 11.600 kruna novčane globe zbog ubojstva uličnog prodavača Martina Sporiša iz Zagreba. Zločin se dogodio godinu dana ranije, 5. ožujka 1920, u zagrebačkoj Bakačevoj ulici nakon što je Sporiš od Martinovića odbio primiti dinarsku novčanicu za kupljeni cigaretni papir, rekavši mu da ne voli ni tu novčanicu, ni današnju politiku, ni vojnike-dobrovoljce, psujući mu pritom oca i majku. Martinović, odjeven u vojničku uniformu i još uvijek aktivan u vojnoj službi, na to je iz džepa potegao pištolj i Sporiša usmrtio s tri metka. Neki preslušani svjedoci, među kojima i Martinovićev bliski prijatelj Ilija Radaković, potvrdili su da je Martinović bio izazvan, kao i Martinovićev iskaz o Sporiševu vrijeđanju, pa mu je to sudac Hiršl, prilikom izricanja presude, uzeo kao olakotnu okolnost.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Kronika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više