Prva godina Ursule von der Leyen na čelu Europske komisije prošla je u znaku koronavirusa. Dotadašnja njemačka ministrica obrane i njena Komisija potvrđene su 27. studenoga 2019. u Europskom parlamentu tankom većinom glasova. Nekoliko mjeseci kasnije izbila je pandemija od koje trenutno umire približno 3000 građana Europske unije tjedno. Početkom 2020. utvrđena je bolna činjenica da još uvijek većina kompetencija što se tiče zdravstva, a i niza ostalih sektora, leži u rukama zemalja-članica, pa je EU tjedne provela nesposobna za koordinirani odgovor. Von der Leyen je, međutim, zahvaljujući povjerenju Angele Merkel i Emmanuela Macrona uspjela progurati fond za ekonomsku obnovu, koji je zajedno s novim sedmogodišnjim proračunom težak rekordnih 1,8 bilijuna eura. Taj program uključuje i "Zeleni sporazum" usmjeren ka zaštiti klime i sveobuhvatnu digitalizaciju. Međutim, iako su prve milijarde trebale poteći u proljeće 2021., za sada sve stoji zbog mađarsko-poljske blokade uzrokovane namjerom Komisije da dostupnost tih sredstava veže uz poštivanje kriterija vladavine prava.
To ni približno nije jedini problem EU-a. Osim Brexita, tu je i takozvana izbjeglička kriza, koja se odavno razotkrila kao kriza same Unije. EU nije u stanju natjerati antimigrantske vlade u Mađarskoj, Poljskoj, Češkoj i Slovačkoj da pristanu na minimum pravedne raspodjele i solidarnosti s Grčkom i Italijom. Bez obzira na to ima li u rujnu predložen Pakt o migracijama i azilu ikakve šanse ili je "unaprijed mrtav", kao što brojni ističu, izvjesno je da će se sustavno nasilje prema izbjeglicama i migrantima na vanjskim granicama Unije nastaviti.
Nadalje, unatoč optimizmu kojim je fond za oporavak popraćen, kritičari poput Janisa Varufakisa ističu neoliberalnu prirodu EU-a i upozoravaju da nije riječ o stvarnoj fiskalnoj uniji. U samoj se Njemačkoj nejednakost povećava: prema nedavnom istraživanju, polovica njemačkih građana posjeduje svega 1,5 posto nacionalnog bogatstva, dok gornjih 0,1 posto posjeduje 20 posto. Kada se fond aktivira, piše bivši grčki ministar financija, njemačke elite će imati pravo da pretresaju proračune i račune Španjolske i Grčke. "To će sigurno pomoći da se gnjev njemačkih radnika izazvan mjerama štednje preusmjeri na radnike u Italiji, Španjolskoj i Grčkoj. A oni će, naravno, uzvratiti istom mjerom. To nije recept za ujedinjenje Europe, već za dalje produbljivanje podjela između ljudi koji u osnovi imaju iste interese", ističe Varufakis. Puna fiskalna unija bi značila redistribuciju bogatstva, "ali ne iz Njemačke u Grčku ili iz Nizozemske u Italiju, već iz Hamburga, Lombardije i Sjeverne Atene u Tiringiju, Kalabriju i Trakiju".
Unutar EU-a traje i sukob Berlina i Pariza oko geopolitičke orijentacije, odnosno rasprava o takozvanoj strateškoj autonomiji. Macron smatra da EU u svjetlu nepouzdanosti Sjedinjenih Država kao partnera, što je pokazao predsjednički mandat Donalda Trumpa – a teško se kladiti da će Joe Biden vratiti idilu, ako je ona ikada postojala – i novih izazova poput sve agresivnije Turske, treba postati moćnija te biti u stanju nezavisno operirati na vojnom, diplomatskom i industrijskom polju. Ratovi u Siriji, Libiji i na Kavkazu pokazali su nesposobnost EU-a da bitnije utječe i na vlastito neposredno okruženje. Njemačka ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer, međutim, nedavno je ustvrdila da "iluzije o europskoj strateškoj autonomiji moraju doći kraju: Europljani neće biti u stanju zamijeniti ključnu ulogu Amerike kao osiguravatelja sigurnosti", napisala je na portalu Politico. Pritom se sama Njemačka nalazi u diplomatskom, ali zapravo i geopolitičkom sukobu sa Sjedinjenim Državama oko plinovoda Sjeverni tok 2.
Talijanska Repubblica piše kako bi, ukoliko Von der Leyen uspije zadržati jedinstvo francusko-njemačke osovine, ona "čak mogla postati drugi Jacques Delors" – Delors je, inače, bio najuspješniji predsjednik Europske komisije za čijeg su mandata ostvareni značajni uspjesi u integraciji. S druge strane, njemački Süddeutsche Zeitung upozorava da je njena pristojnost spram Mađarske iritantna te da se "Von der Leyen suočava s četiri godine sukoba. Mora ih prihvatiti i boriti se, zato što će cijena promašaja biti visoka".
