Novosti

Politika

Skupa u skupštini

Srbija opet ima višestranački parlament u kojem će sjediti zastupnici izabrani s 12 stranačkih i koalicijskih izbornih lista. U pregovorima s opozicijom o raspodjeli skupštinskih funkcija naprednjaci nisu škrtarili, prepustivši opoziciji i više nego što je očekivala

Large 1skupstina srbije a.k.  ataimages

Narodna skupština Srbije (foto A. K./ATAImages/PIXSELL)

Najnoviji srpsko-albanski sukobi i tenzije na Kosovu zasjenili su održavanje konstituirajuće sjednice Narodne skupštine Srbije. Povratak opozicije u skupštinske klupe i njezin uglavnom konsenzualni dogovor s vladajućom većinom o raspodjeli funkcija u parlamentu i njegovim radnim tijelima rutinski je predstavljen u medijima, iako je rad dosadašnjeg saziva praćen domaćom i stranom kuknjavom zbog toga što u njemu nije bilo zastupnika većeg dijela opozicije koja je prije dvije godine bojkotirala izbore, a time i rad vrhovnog srpskog zakonodavca.

I premda su se pojedini oporbenjaci već prvoga radnog dana trinaestog višestranačkog skupštinskog saziva junačili da opozicija nije ni malobrojna ni nemoćna, nešto više medijske pažnje privukao je tek najstariji zastupnik Vladeta Janković koji je predsjedavao konstituirajućom sjednicom. Janković je iskoristio priliku koja mu se ukazala pa je opleo po deset godina naprednjačke vlasti i doveo u pitanje legitimitet svih njezinih institucija u tom razdoblju, ali i legitimitet tek konstituiranog saziva Narodne skupštine Srbije. Iskočivši iz protokolarne rutine ovakvih parlamentarnih sjednica, Janković je srpskim narodnim poslanicima, između ostalog, poručio: "U bilo kojoj zemlji u kojoj deset godina ne bi bilo ravnopravnih i poštenih izbora, neminovno bi morao biti doveden u pitanje legitimitet svakog u tom razdoblju izabranog tela. To istovremeno znači da bi pod opravdanom sumnjom bile i skupštinske odluke kao i validnost institucija koje iz parlamenta proističu. Bilo koja zemlja u svetu bi dospela, kao i mi što smo dospeli, u takav oblik jednopartijskog sistema u kojem jedna politička stranka sa svojim neprikosnovenim liderom velikom delu društva, svesno, uskraćuje osnovne slobode i prava."

Ponovivši opozicijsku svakodnevnu jadikovku o predsjedniku Aleksandru Vučiću kao glavnom krivcu za deset nelegitimnih godina vlasti, Janković je zastupnicima kao lijek ponudio sljedeće rješenje: "Ne zaboravimo, poštovani narodni poslanici, i to je važnije od svega, što u ovoj prilici želim da kažem: da ćemo dobijeno poverenje opravdati jedino ako srce ove države bude stvarno kucalo ovde, pod skupštinskom kupolom, a ne sa druge strane parka." S druge strane parka, naravno, smjestio se Vučićev predsjednički ured. Ni Janković rješenje ne traži u redefiniranju pitijskih ustavnih rješenja mjesta i uloge predsjednika države, po kojima s jedne strane može biti član političke stranke i kao svaki drugi član biran za njezina predsjednika, a s druge ne može istovremeno s predsjedničkom obavljati i neku drugu javnu dužnost. I najstariji srpski parlamentarac zapravo traži od zastupnika Srpske napredne stranke da okrenu leđa svom stranačkom predsjedniku i budu brana njegovom utjecaju u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, zaboravljajući pritom da su političke stranke po definiciji borbene organizacije kojima je glavni cilj osvajanje i obrana vlasti kada im ona na izborima dopadne šaka.

Opleo po deset godina naprednjačke vlasti – Vladeta Janković (Foto: Miloš Tešić/ATAImages/PIXSELL)

Opleo po deset godina naprednjačke vlasti – Vladeta Janković (Foto: Miloš Tešić/ATAImages/PIXSELL)

I ostatak Jankovićevog govora bio je prožet papagajskim ponavljanjem ustaljene opozicijske priče o tome kako ih Vučićevi naprednjaci na izborima pobjeđuju jer su monopolizirali medije, iako im mnogi analitičari već dugo ukazuju na to da Vučić i naprednjaci izbore ne dobivaju u medijima, već glavninu biračke podrške dobivaju zbog forsiranja ekonomskih politika kojima su zemlji osigurali stabilan privredni rast i razvoj, a uglavnom su dosad uspješno upravljali zemljom i u uvjetima globalne financijske i zdravstvene krize. I konstituirajuća sjednica Narodne skupštine potvrdila je da se Vučićev SNS uspješno izborio i s dvogodišnjom krizom višestranačkog parlamentarizma u Srbiji, zbog koje su bili izloženi kritikama i pritiscima, ponajprije iz Europske unije i SAD-a, ako se domaće ostave po strani. Bojkot parlamentarnih izbora većeg dijela opozicije prije dvije godine, koji je rezultirao skoro stopostotnom dominacijom vladajuće većine u Narodnoj skupštini, bio je znak Vučićevom SNS-u da odmah objavi skraćivanje njezina mandata i najavi održavanje novih parlamentarnih izbora za dvije godine. Kada su te izbore spojili s predsjedničkim i beogradskim gradskim izborima, naprednjaci su bojkot-opoziciji bacili mamac koji je morala zagristi, jer da to nije učinila osudila bi se na glavinjanje po ulicama i trgovima i trajnije gubljenje podrške birača.

Usto su Vučić i SNS krotko prihvatili posredovanje europarlamentaraca u pregovorima s opozicijom o kreiranju povoljnijih izbornih uvjeta za nove izbore i pritom prihvatili većinu opozicijskih zahtjeva i briselskih sugestija. Konstituiranjem parlamenta podvučena je crta pod te izbore: Srbija opet ima višestranački parlament jer će u njemu sjediti zastupnici izabrani s 12 stranačkih i koalicijskih izbornih lista. Već prvog dana parlamentarnog zasjedanja broj zastupničkih klubova premašio je broj izbornih listi i bit će ih dvadesetak različitih političkih fela i interesa.

Pri isticanju svojih kandidata za parlamentarne funkcije, Vučićevi naprednjaci održali su i predizborno obećanje da će ubaciti puno novih i mlađih kadrova. Za predsjednika Skupštine istakli su 39-godišnjeg doktora elektrotehničkih znanosti Vladimira Orlića, a i drugi njihovi parlamentarni dužnosnici proizvod su iste stranačke matrice. Nove naprednjačke parlamentarne uzdanice u pregovorima s opozicijom o raspodjeli skupštinskih funkcija nisu škrtarile. Svoj dio dužnosničkog kolača uzeli su mirno i bez unutarstranačkih trzavica, a opoziciji prepustili i više nego što je ona, izgleda, i sama očekivala. Primjerice, od sedam potpredsjedničkih funkcija, parlamentarna većina za sebe je zadržala četiri (SNS 2), a tri su prepuštene opoziciji, iako im je omjer zastupničkih mandata omogućavao da opoziciji prepuste jednog potpredsjednika manje. No višak potpredsjedničkih funkcija izazvao je trzavice među opozicijom, iako bi se očekivalo da će među vladajućima biti više nezadovoljnih koji su prikraćeni za funkciju kojoj su se nadali. Predizborna koalicija Ujedinjeni za Srbiju za jedno opozicijsko potpredsjedničko mjesto izlicitirala je dva kandidata (DS-ovca Zorana Lutovca i SSP-ovca Borka Stefanovića).

I premda zbog toga javno ne dramatiziraju, doskorašnji opozicijski koalicijski partneri dodatno su posvjedočili da su se razišli kao rakova djeca i da su se počeli i međusobno boriti za svoja mjesta pod stranačkim političkim suncem. No i to je dio višestranačkog parlamentarizma i dodatni dokaz da ga Vučićevi naprednjaci, unatoč tvrdnjama istih tih oporbenjaka, nisu u proteklih deset godina zatukli, a i to što je u zadnje vrijeme bio umrtvljen nije samo njihov grijeh, jer im je i opozicija itekako pripomagala u njegovoj hibernaciji. O zaslugama opozicije u pretvaranju srpskog višestranačkog parlamentarizma u političku baruštinu svjedoči i njezino daljnje mrvljenje i međusobno čerupanje u procesu konstituiranja Narodne skupštine Srbije.

Potražite Novosti od petka na kioscima.
Informacije o pretplati pronađite ovdje.

Politika

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više