Volonteri inicijative Nonna Roma, koji u glavnom gradu Italije dostavljaju hranu, prije epidemije koronavirusa opskrbljivali su 300 obitelji. No sada se taj broj povećao na njih 7500. ‘Oni su novi siromašni. Među njima ima čistačica koje su radile po kućama pa su izgubile posao ili ljudi koji su obavljali prekarne poslove, ali i mladih kojima su se drastično smanjili prihodi’, rekao je za ‘The Guardian’ Alberto Campailla, jedan od volontera. Prema njegovu mišljenju, postoji i ozbiljan rizik da ljudi neće moći nastaviti plaćati stanarine i da će mnogi ostati bez domova.
Premda je talijanski premijer Giuseppe Conte ovog mjeseca najavio mjere oporavka za sektore poput turizma koji ne mogu čekati jesen, kada se planira obuhvatni plan za ekonomiju, stvari se kreću sporo.
U svibnju, nakon dva mjeseca strogog lockdowna, vlada je odobrila mjere pomoći obiteljima i tvrtkama, uključujući i subvencije za ljude koji nemaju primanja ili mirovine. Već ranije dekretom Cura Italia uvedene su mjere financijske pomoći onima koji su ostali bez ikakvih prihoda, a odgođeno je i plaćanje kredita i računa za sva kućanstva koja ih ne mogu plaćati. No do sada je samo oko 30 posto tvrtki dobilo sredstva koja su im obećana za vrijeme lockdowna, a mnogi još uvijek čekaju na državne kredite. Brojne trgovine i poslovi diljem Italije ostali su zatvoreni, a oni koji su ponovno otvorili svoja vrata bore se za preživljavanje. ‘Mnogi poslovi koje smo imali od hotela, evenata, kao što su vjenčanja, otkazani su’, rekao je Enzo Russo koji ima cvjećarnicu u Rimu. Dodao je kako vlada mora naći odgovor jer ako se nastavi ovako, situacija će biti jako opasna.
Pretpostavlja se da će Italija izgubiti milijarde koje inače zaradi u turizmu. A do 40 posto malih i srednjih tvrtki moglo bi propasti. Valovi otpuštanja očekuju se nakon prestanka zabrane otpuštanja u kolovozu i listopadu, kada završava shema plaćenog dopusta.
Gianpaolo Grilli, čija se obitelj bavi prodajom namještaja, rekao je kako ne polaže mnogo nade u političare. ‘Italija ima puno malih tvrtki koje su osiguravale ne samo ekonomski potporanj već i socijalnu čvrstoću. Mi ne tražimo pomoć, već želimo zakone koji će nam omogućiti da planiramo i investiramo’, objasnio je.
Ako EU odobri fond za oporavak, novac neće stići prije siječnja sljedeće godine. U zamjenu za sredstva, države moraju osigurati da financiranje neće biti uzaludno te će se morati obavezati da će napraviti promjene i investirati u projekte koji donose ekonomski rast. ‘Neovisno o tome koliko bi novca moglo stići iz Bruxellesa, izgledi su nam poprilično grozni. I ne mislim da je ova vlada sposobna napraviti holistički, sveobuhvatan, vjerodostojan i učinkovit plan’, rekao je za ‘Guardian’ Wolfango Piccoli, dopredsjednik istraživačke tvrtke Teneo smještene u Londonu.
A prije epidemije stvari su izgledale potpuno drugačije. Broj talijanskih obitelji koje žive u apsolutnom siromaštvu smanjio se 2019., nakon četiri godine ekonomskog rasta, objavio je sredinom ovog mjeseca Reuters. Prema podacima nacionalnog ureda za statistiku Istat, 4,6 milijuna ljudi ili 7,7 posto stanovništva živjelo je u apsolutnom siromaštvu. Kada se računa u obiteljima, to je 1,7 milijuna obitelji, naprama 1,8 milijuna koliko ih je bilo u 2018. godini. No Covid-19 imat će neizbježan utjecaj na siromaštvo u ovoj godini. Epidemija je Italiju bacila na koljena, a ekonomske posljedice s vremenom će se još više osjećati. I premda su već vidljivi, Piccoli smatra da se pravi razmjeri krize neće osjetiti do jeseni.
