Srbija bi do kraja ove godine trebala postati treća europska zemlja koja ima ugovor o slobodnoj trgovini s Kinom. Takav ugovor s Kinom sada imaju Švicarska i Island. I Europska unija je s Kinom dvije godine pregovarala o potpisivanju ugovora o slobodnoj trgovini, ali na kraju nisu našli zajednički jezik. Vijest o širenju ekonomske suradnje s Kinom u srpskoj se javnosti pronijela nakon susreta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i kineskog predsjednika Xi Jinpinga. Vučić je kao jedan od rijetkih europskih šefova država prisustvovao otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Pekingu. Nije se pridružio diplomatskom bojkotu koji je inicirao SAD, a pridružile su mu se sve članice EU-a (osim Poljske) i skoro sve druge američke saveznice, osim brojnih azijskih i bliskoistočnih zemalja koje s Kinom sve više ekonomski surađuju.
Vučić je iz Pekinga poručio da je za Srbiju važno da s Kinom nastavi da "gradi dobre odnose" i da "saradnja raste u svim oblastima", jer je Kina poslije Njemačke postala drugi najvažniji trgovinski partner Srbije. Beogradska Politika piše da je Kina u posljednjih pet godina Srbiji postala "treći najznačajniji partner u spoljnotrgovinskoj razmeni, posle Nemačke i Italije. Tržište Kine će se već ove godine uvrstiti među prvih pet najvažnijih izvoznih destinacija za srpske proizvode". Novinarka Marijana Avakumović dodaje da je "Srbija na kinesko tržište 2021. izvezla robu u vrednosti od 850 miliona evra, prodajući uglavnom bakar, bukovo drvo i srebro, ali je ostvarila deficit od oko 2,5 milijardi evra jer iz Kine uvozimo tehničku robu, tekstil i još mnogo toga. Sve je ozbiljnija saradnja i u IKT sektoru, odnosno izvozu naših usluga, koje su u 2021. iznosile 158,4 miliona evra, što je za 63,7 odsto više nego godinu dana ranije. Nivo trgovinske razmene sa Kinom, iz godine u godinu raste i samo 2021. izvoz je bio za 157 odsto veći nego 2020.".
Komentirajući najavljeno potpisivanje ugovora o slobodnoj trgovini s Kinom, profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta Ljubodrag Savić za Politiku je rekao da Srbija "ovim sporazumom dobija izuzetno povoljan pristup jednom od najvećih svetskih tržišta. Srpskoj privredi se pruža neverovatna mogućnost, koja pripada manjem broju zemalja. Dobra vest je i to što će zahvaljujući ovom sporazumu u Srbiju doći važni evropski investitori, koji će ovde proizvoditi i odavde izvoziti svoje proizvode u Kinu". On ne dvoji da je "uvek privilegija malih zemalja da za partnera imaju tako moćnu državu koja će relativno brzo, najkasnije 2030. postati zemlja broj jedan u svetu po ekonomskom razvoju i prevazići američki BDP", ali dodaje da "ima i ona druga strana medalje. Teško je da se mali igraju sa velikima. Uvek su veliki dominantni". Kako će tim ugovorom i Kina dobiti povlašten status na srpskom tržištu, Savić kaže da "u kratkom roku teško da će biti veća korist za našu zemlju. U dugom roku, povoljnost je na strani Srbije" i dodaje: "Čak i da je tako, šta da radimo. Kina je dominantna. Sličan sporazum imamo i sa Evropskom unijom i sa svim zemljama članicama beležimo deficit. To je cena koju moramo da platimo da bismo imali status povlašćene nacije na kineskom tržištu. To nam pruža velike mogućnosti, a da li ćemo ih iskoristiti, to je druga stvar. To će biti domaći zadatak za srpsku vladu i za srpske privrednike."
Za razliku od vladajućih političara, ekonomista i privrednika koji uglavnom pozitivno ocjenjuju najavljeno sklapanje ugovora o slobodnoj trgovini s Kinom, dio opozicije Vučićevu najavu zasuo je drvljem i kamenjem. Prednjačila je Đilasova Stranka slobode i pravde. Predsjednik njezina Resornog odbora za privredu i financije Dušan Nikezić poručio je Vučiću da će sklapanjem ovog ugovora "zakucati i posljedni ekser u kovčeg srpske privrede". Podsjećajući Vučića da ugovor o slobodnoj trgovini s Kinom nemaju ni SAD, EU i Rusija, Nikezić tvrdi da je onda "suludo da ga potpiše Srbija, koja Kini može da ponudi samo jeftine sirovine, dok kineske firme preko noći mogu da zatrpaju srpsko tržište i potpuno uguše domaću proizvodnju". On optužuje Vučićeve naprednjake i da su "Kinezima već poklonili najveće srpske industrijske komplekse i najvrednije rudno bogatstvo, kineskim građevinskim firmama bez tendera dajete praktično sve velike infrastrukturne projekte, za koje nas zadužujete kod kineske države, pa ćemo uskoro Kini dugovati 15 milijardi evra, što je 6.250 evra po svakom domaćinstvu" i zaključuje da je "zahvaljujući ovoj katastrofalnoj politici Srbija postala prva kineska kolonija u Evropi, pa će i deca naše dece snositi posledice ovog podaničkog i višestruko štetnog odnosa". Nikezić se na kraju tješi time da je jedina sreća što poslije 3. aprila Vučić više neće biti na vlasti pa neće moći da potpiše "štetni sporazum o slobodnoj trgovini sa Kinom" ni da "nastavi da uništava srpsku privredu".
Igrom slučaja, najnoviji prijepori oko srpsko-kineske privredne i ukupne suradnje rasplamsali su se netom nakon intervjua koji je globalno najutjecajniji srpski ekonomist i američki profesor Branko Milanović dao RTS-ovom "Oko magazinu", a povodom objavljivanja srpskog izdanja njegove knjige "Kapitalizam, sam: Budućnost sistema koji vlada svetom". Milanović se u knjizi bavi i Kinom i utjecajem njezina "političkog kapitalizma" na globalnu ekonomiju. RTS-ova novinarka Anica Telesković u uvodnom dijelu intervjua postavlja pitanje: "Interesuje me poruka iz vaše knjige 'Kapitalizam, sam', u kojoj kažete da ekonomije u razvoju, ukoliko žele da sustignu bogatiji deo sveta, treba da primene azijski model. I Srbija je ekonomija u razvoju. Pitaću vas otvoreno: sugerišete li da i Srbija primeni kineski model rasta?" Milanović odgovara: "Naravno, Srbija je ekonomija u razvoju i pokušava da dostigne nivoe koje je imala u odnosu na dohodak iz sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog veka, jer smo još u rupi u koju smo upali devedesetih godina, kada smo imali katastrofalne rezultate i posledice. Kada tako posmatrate situaciju, morate da uzmete u obzir zemlje koje su bile najuspešnije u poslednjih pola veka, a Kina to svakako jeste bila. To ne znači slepo kopiranje kineskog modela, jer je reč o ogromnoj zemlji; čak je smešno upoređivati zemlju od sedam miliona stanovnika sa zemljom koja ima 1,5 milijardi ljudi. Ali svakako neke lekcije o značaju ekonomskog razvoja su one koje treba da posmatramo i preuzmemo iz zemalja Azije."
Zanimljiv je i njegov odgovor na pitanje u vezi velike povike oko kineskih investitora, za koje se kaže da će Srbiju uvesti u dužničku klopku, da se dogovori s njima sklapaju direktnom pogodbom, da to otvara prostor za korupciju... "Ja sam čitao knjigu koja se ticala kineskih investicija u Africi, koje su sada napadane od strane Zapada. Mislim da je to velikim delom posledica propagande. U suštini, kada se ranije govorilo o dužničkoj krizi, uvek se to pitanje posmatralo sa tačke levice koja je napadala Svetsku banku, Međunarodni monetarni fond, Ameriku i druge zapadne zemlje da dovode do dužničkog ropstva one ekonomije koje uzimaju kredite. Argentinu, na primer. Te kritike su uvek bile, s pravom, odbacivane od Zapada. Sada imamo paradoksalnu situaciju da zemlje koje su to smatrale za levičarsko preuveličavanje te iste argumente koriste protiv Kine. I te argumente protiv Kine treba jednostavno isto tako odbaciti kao neosnovane. To ne znači da u konkretnim slučajevima vi nemate situacije u kojima nije bilo tendera, gde je ponašanje prema radnoj snazi neprihvatljivo, kao što je to bilo u Srbiji nedavno. Ali ne možete od jednog slučaja da napravite generalizaciju na sve", smatra Milanović. U nastavku kaže i sljedeće: "Isto tako primećujem da su napadi na Kinu značajniji u poslednjih nekoliko godina, jer je Kina postala značajniji partner. I s druge strane, došlo je do sukoba na relaciji Kina i SAD. Ti napadi su generalno neosnovani, investicije daju nešto. U puno zemalja imate nove mostove, puteve, luke koje je Kina sagradila. Da li su sve te investicije opravdane, to je veliko pitanje. Ali i kada su takve investicije u prošlosti radili Francuzi, Amerikanci ili Nemci, isto je bilo pitanje da li su one opravdane. Ne vidim nešto novo sa Kinom."
