Povodom sudskih ročišta na kojima se odgađa proglašenje stečaja brodogradilišta Uljanik i 3. maj, članovi Radničke fronte održali su tiskovnu konferenciju na Markovom trgu u Zagrebu na kojoj su upozorili da ovoj vlasti, s obzirom na skore izbore za Europski parlament, politički nije pogodan trenutak da sada gurne škverove u stečaj i proglasi konačan kolaps brodogradnje u Hrvatskoj.

– Takav potez tumačimo kao dio ciljanog i politički promišljenog programa, ne samo ove, nego i bivših vlada. Nakon izbora vjerojatno će doći do kolapsa, zbog čega je nužno upravo sada govoriti o situaciji u kojoj su se našla brodogradilišta. Predstave za javnost, kao što se radi s kineskim veleposlanikom i uhićenjima, služe samo tome da se odgodi konačna presuda toj djelatnosti – kazala je nositeljica liste Radničke fronte i Socijalističke radničke partije za europske izbore Katarina Peović, naglasivši da je za ovakvo stanje izravno odgovorna Europska unija, koja sprečava vertikalne subvencije bez kojih brodogradnja ne može funkcionirati. Istaknula je da hrvatska Vlada, zajedno s lokalnim političarima, asistira Europskoj uniji ‘u ovom kvislinškom projektu ukidanja brodogradnje‘.

- Očekujemo da će oni koji se nazivaju ljevicom, a sada šute o brodogradnji, nakon kolapsa i ove djelatnosti opet zdvajati nad urušavanjem industrije i slabim stanjem privrede i ekonomije – istaknula je Katarina Peović.

Politički i ekonomski analitičar RF-a Hrvoje Štefan kazao je da Vlada, nakon 180 godina brodogradnje u Puli i preko 120 godina u Rijeci, očito zabiti zadnji čavao u lijes ovoj djelatnosti.

- Uporno se ponavlja da brodogradnja mora funkcionirati bez pomoći države i da mora biti samoodrživa na tržištu. Međutim, u niti jednoj od najrazvijenijih zemalja brodogradnja ne posluje bez intervencija i otvorene potpore države, poput Kine, Koreje pa i Italije u kojoj je državnom intervencijom 2011. godine spašen Fincantieri, kao najveći brodograđevni konzorcij u Europi. U Hrvatskoj već 30 godina svaka vlast pere ruke od brodogradnje maćehinski se odnoseći prema njoj. Ova vlast će biti zapamćena kao grobar brodogradnje i zbog toga će morati odgovarati – rekao je Štefan, naglasivši da je ta djelatnost do prije nekoliko godina ostvarivala desetak milijardi kuna prihoda što će biti nemoguće nadoknaditi.

Prozvao je i medije da su u velikoj mjeri sukreatori stava da je brodogradnja gubitaš od kojeg nitko nema koristi. Forsirali su negativnu solidarnost između radnika i stanovnika prema brodogradnji, što je neprihvatljivo, kazao je.

Članica RF-a Karin Grgorović, koja već 20 godina radi u Uljaniku, upozorila je da se brodogradnja sustavno uništava već 30 godina te da se radnici ciljano pasiviziraju.

– Pitam se do kada će sve skupa trajati? – kazala je, ustvrdivši da sve dosadašnje vlasti snose svoj dio krivnje zbog propasti brodogradnje.

Enis Čaušević, koji je u Uljaniku radio 15 godina, podsjetio je na veličinu i važnost pulskog brodogradilišta po kojem je i Hrvatska bila prepoznatljiva, dok danas radnici, suočeni s nedostatkom plaće, odlaze iz tvrtke.

Josip Pino Ivančić, još jedan bivši radnik Uljanika, kazao je da je urušavanje počelo još 2000. godine kada su krenule političke igre oko prenamjene zemljišta u koje su, uz mešetare, bili uključeni i predstavnici lokalne i državne vlasti.