Predsjednica
Ako ste proteklih dana osjećali prazninu, emotivnu neispunjenost, nesanicu i bolove na mjestima ranijih ozljeda, to je zacijelo zbog skoro dvotjednog izbivanja predsjednice države Kolinde Grabar-Kitarović. Boravila je u Australiji i Novom Zelandu od 10. do 23. kolovoza što je, ako ćemo preskočiti politički korektno prenemaganje, glavna svrha predsjedničke uloge u Republici Hrvatskoj. U državama poput ove postaje se predsjednikom da bi se, s vremena na vrijeme, moglo odlaziti u udaljenije krajeve svijeta gdje se konzumiraju protokolarne blagodati i uživa u velikodušnosti državnoga proračuna. Nećemo nabrajati s kime se susrela, niti se naslađivati zbog dirljivo infantilnih fotografija s njom kao glavnom aktericom, koje su u domovinu stizale kao svjedočanstvo da je dobro i zdravo. Prostor ćemo iskoristiti za pod-sjećanje na proljeće 2014. godine kad je Zoran Milanović, tadašnji premijer, također tumarao po Australiji. Ili na prisjećanje kako je prvih dana ove godine Grabar-Kitarović lutala Amerikom. I, kakva je korist od toga? Postoji li ijedan organizam, od onih najjednostavnijih, do ljudskih, kojima povremeni izleti državnih čelnika u udaljenije kutove planeta donose poboljšanje, olakšicu? Teško. Vodeći ljudi ove zemlje mogu biti sretni što nisu plaćeni prema učinku. Dobro, hajde, možda ste bili na godišnjem pa niste pretjerano pažljivo pratili. Znajte, vaša je predsjednica razgledala filmski centar Hobbiton, ‘izgrađen za potrebe snimanja filmova Gospodar prstenova i Hobbit’ te ‘najveći maslinik u toj državi’. Na obostrano zadovoljstvo susrela se s gejzirom Te Puia te obišla geotermalnu elektranu Ngatamariki. Teško je ne osjetiti ponos.
Vlada
Uglavnom, Kolinda Grabar-Kitarović vraća se u zemlju – sad ona glupa napomena: u trenutku pisanja ovog teksta još je daleko, no kada on bude na kioscima, ona će dojmove prepričavati obitelji, prijateljima, suradnicima, a ne bude li sreće i javnosti. Tu nije kraj. I Vlada je, prenose mediji, prestala plandovati. Evo kako glasi početak vijesti na uvijek nježnom HRT-ovu webu: ‘Nakon kraćeg godišnjeg odmora premijer i ministri vratili su se svojim obvezama. Na radnom sastanku razgovaralo se o onom što Vladu očekuje u posljednjem kvartalu’, nagovještava dramu portal javne radio-televizije pa informira kako osim upućivanja zakona u proceduru, ekipi Andreja Plenkovića predstoji ‘velik izazov’ u vidu donošenja ‘državnog proračuna za iduću godinu’. Vjerojatno nema vlade na svijetu koja ne predlaže godišnji budžet, to je uspjela čak i ona koju su vodili Tim Orešković i Tomislav Karamarko, pa zašto bi za Plenkovića i njegove to bio ‘veliki izazov’, neka ostane nepoznato. Osim ako HRT nije htio biti ironičan prema sposobnostima čelnika izvršne vlasti. U što sumnjamo. Sumnjamo, naime, i u HRT-ovu ironiju i u sposobnost plenkovićevaca.
Usput, u danu kad je objavljena vijest o kraju godišnjih odmora hrvatskih ministara, što su tronutije novine iskoristile za nabrajanje ‘projekata’ koji su ‘pred Vladom’, pročitali smo i da je upitna izgradnja mosta kopno-Čiovo. Hrvatske su ceste već treći put prolongirale otvaranje ponuda potencijalnih graditelja. Što se Pelješkog mosta tiče, sigurno je tek da će se i ova Vlada zaklinjati u njega kao i da ga nećemo skoro ugledati.
Vatra
Konzumacija godišnjeg odmora vjerojatni je razlog što premijer Plenković još uvijek nije izjavio baš ništa atraktivno, a ni interesantno o novom ciklusu domovinskih požara. Vatra trenutno pritišće opjevane Đevrske i Lećevicu u okolici Splita, dan ranije zatvorila je autocestu kod Benkovca i Jadransku magistralu između Omiša i Makarske. I dok je vatrogasci s promjenjivim uspjehom obuzdavaju, a istražitelji se trude utvrditi uzroke, histeričniji dio javnosti po društvenim mrežama krivce vidi u Srbima. Dobro, riječ je mahom o onom soju histerika koji vjerojatno i u likvidaciji JFK-a vide srpske prste, tek bilježimo kao dokaz kako vrijeme u Hrvatskoj sporo teče. Eto i danas se, baš kao i nekad, krivce rado nalazi u Srbima.
Mafija
Požari bjesne, Vlada se zahuktava, predsjednica putuje, a njezin (bivši?) prijatelj Zdravko Mamić ranjen je pored Tomislavgrada kamo je otputovao ‘iz privatnih razloga’, na misu u povodu godišnjice očeve smrti. Pogođen je ispred mjesne crkve u gornji dio noge, a nakon pružene pomoći u tomislavgradskom Domu zdravlja otputovao je u Zagreb. Policija traga za počiniteljima. ‘Dinamo’ ih je već našao. U priopćenju, ogorčeno je napao medije, politiku, čitav svijet koji dosad nije s dovoljno senzibiliteta reagirao na napade na Mamića. ‘Dinamo’ je, naravno, propustio spomenuti niz napada u kojima Mamić nije bio žrtva, nego napadač. Kako bilo, valja poželjeti što skoriji izlazak pred lice pravde svih aktera ove priče. Ovo ‘lice pravde’ shvatite uvjetno. Znamo gdje živimo.
Vila
U minulom tjednu javnost je prvi put ugledala interijer vile Castello u Medveji, donedavnom ljetnikovcu obitelji Ivice Todorića, bivšeg prvog čovjeka posustalog ‘Agrokora’. Inače ne pišemo o domovima bogatih i slavnih, ali kako je u ovom slučaju riječ o vikendici jednog od bogataša stvorenih u režimu Franje Tuđmana, ne možemo odoljeti. Elem, Todorići su kupili vilu 1999. godine, a potom su je kompletno obnovili. Stručnjaci s kojima je kontaktirala prijestolnička štampa tvrde kako u njoj nema originalnog stilskog namještaja, ‘već se uglavnom radi o puno jeftinijim kopijama’. Vila ima suteren, prizemlje i tri kata, okružuje je ‘ogroman održavani posjed s automatskim navodnjavanjem, puno zelenila te nekoliko šetnica i, naravno, parkirnim prostorom’. Uz vilu je i privatna ‘stjenovita plaža od 11 tisuća kvadrata za koju plaćaju zatvorenu koncesiju od 560 tisuća kuna’, zatim ‘mol za privezivanje brodica te mali priručni helidrom na livadi nasred imanja koje je veliko oko 10.062 kvadrata’. Todorić je bez objekta ostao ove godine, kad je odlučnom Vladinom akcijom izgubio i upravljačka prava u ‘Agrokoru’ čije je urušavanje prijetilo ionako rahitičnoj hrvatskoj ekonomiji. Ergo, nećemo dalje o vili. Ionako smo sve ovo napisali samo da bismo s neprikrivenom zloćom izrazili žaljenje zbog toga što je u ovoj vijesti samo koncesija zatvorena.
Izbačeni
Iz ovotjednog izdanja rubrike nedemokratskom smo metodom izbacili vijesti o reformi školstva i SDP-u. Bit će, akobogda, prilike. U Hrvatskoj se ionako godinama reformiraju školstvo i SDP, a nikakvu korist od oba procesa ne vidimo, niti joj se nadamo.
