Divni Andrej!

Da budemo u skladu s trendovima u hrvatskom novinarstvu, tekst započinjemo dojmovima o Andreju Plenkoviću i njegovim potezima: Bravo! Sjajno! Genijalno! To, care! Konačno! Svaka čast! Odlično! Mudro! Savršeno! Nenadmašno! Maestralno! Epohalno! Povijesno! Čarobno! Impresivno! Neponovljivo! Nikad viđeno! Nenadjebivo! Preslatko! Izvrsno! Fascinantno! Moćno! Ljekovito! Aromatično! Vauuuu! Lucidno! Je li dosta?

Sluzave izraze fasciniranosti novom hrvatskom političkom bogu odašiljemo jer je složio Vladu. Dobro, uspjeli su to i mnogi prije njega, radno mjesto hrvatskog premijera ne zahtijeva osobite talente ili znanja, jednom je čak i kanadski farmaceut nakratko vodio hrvatsku izvršnu vlast. Uz to, Plenković je, istina, uklonio Zlatka Hasanbegovića s mjesta ministra kulture, ali je postavio Milana Kujundžića na čelo Ministarstva zdravstva tek da osobe sklone odavanju počasti ustašama ne ostanu bez predstavnika u Banskim dvorima. Što tu onda zaslužuje divljenje? Nemamo pojma, treba pitati zadivljene, nerijetko iste one koji su nekad s tupim ushitom podržavali Ivu Sanadera.

Ako se hrvatski komentatori mogu oduševljavati na neviđeno, možemo i mi sročiti vijest tako da glavna informacija dođe na kraju. Potpredsjednici Vlade bit će Martina Dalić, Davor Ivo Stier, Damir Krstičević i Ivan Kovačić, resor turizma pripast će Gariju Capelliju, prometa Olegu Butkoviću, demografije Nadi Murganić, kulture Nini Obuljen Koržinek, financija Zdravku Mariću, branitelja Tomi Medvedu, zdravstva Milanu Kujundžiću, diplomacije Davoru Ivi Stieru, gospodarstva Martini Dalić, obrane Damiru Krstičeviću, graditeljstva Lovri Kuščeviću, znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću, EU fondova i regionalnog razvoja Gabrijeli Žalac, poljoprivrede Tomislavu Tolušiću te rada i mirovinskog sustava Tomislavu Ćoriću. Oni će raditi u društvu Mostovih ministara koje je njihov vrhovni poglavar Božo Petrov već predstavio javnosti – riječ je, zapravo, o četvorci koja je zadržala pozicije iz Oreškovićeve vlade: Slaven Dobrović tumačit će ulogu ministra zaštite okoliša i prirode, a resor mu je, na Mostovo inzistiranje, obogaćen energetikom i vodnim gospodarstvom, Ante Šprlje nastavit će ministrirati pravosuđem, Vlaho Orepić unutarnjim poslovima, a Ivan Kovačić upravom.

Obećavajući Pavo!

Ovotjedno izdanje naše rubrike nastaje dok sastav Vlade još nije službeno objavljen. No sumnji u izbor će biti, što očekivati od ljudi koje predlažu HDZ i Most? Zasad odskače Pavo Barišić, prvi čovjek znanosti i obrazovanja. Bio je pomoćnik Dragana Primorca, ministra znanosti, obrazovanja i sporta u vaktu Ive Sanadera. Štoviše, Primorac ga je i smijenio, jer su se uz Barišića vezivale aferice – navodno je u Dubrovnik na stručni filozofski skup poveo tajnicu i njezina supruga, pa se pisalo kako je tražio od Ministarstva da mu podmiri boravak u Dubrovniku, premda su to uradili organizatori skupa. Pripisivalo mu se i muljanje s jednim znanstvenim projektom.

Dečko koji obećava.

Obvezatni šport!

Ipak, najvažnije je objavljeno nekoliko dana prije nego što je javnost doznala imena ministara: uvijek vjerni Gordan Jandroković prošlog je vikenda u upotrebu vratio ‘šport’. Nema više sporta, ako niste četnik, Srbin, Jugoslaven, udbaš ili oficir JNA. Pod mudrim vodstvom Andreja Plenkovića Hrvatska će dobiti Središnji ured za šport, a kakva će šranja u njemu raditi HDZ možemo zasad samo nagađati. Uz šport, povratak demografije u prvi plan jamči povampirenje dijela duha devedesetih. Tako ćemo na jednoj strani imati državno poticanje učinkovite svršidbe, prokreacijsku pornografiju pod visokim pokroviteljstvom vlasti jer u Hrvatskoj fali ljudi, a na drugoj hiljade rasute po Srbiji i svijetu koje se dva desetljeća nakon rata ne mogu vratiti kućama u Hrvatskoj. Jer hrvatskoj službenoj ideologiji ne fali ljudi kao ljudi, nego ljudi kao Hrvata.

Svakakvi biskupi!

Hrvatskoj biskupskoj konferenciji fali istine. Na nedavnom 53. plenarnom zasjedanju naročito ih je uzbudio ‘neprimjeren odnos prema prošlosti koji se onda odražava u našoj sadašnjosti’, pa su precizirali: ‘Biskupi smatraju neprihvatljivim i štetnim sadašnji odnos mjerodavnih hrvatskih ustanova i hrvatske države općenito prema žrtvama komunističkog režima, posebice kad se radi o masovnim grobištima i ostatcima stradalnika, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim zemljama, osobito u Republici Sloveniji’, zapazili su te pozvali mjerodavna tijela hrvatske države da ulože poseban napor kako bi se na transparentan način, u skladu s najboljim suvremenim znanstvenim metodama i kulturološkim pristupima, rasvijetlila istina o ‘jasenovačkim logorima’ kao i događaji i stradanja nakon Drugog svjetskog rata.

Između rata o kojem biskupadija rado govori i na čije žrtve pobjedničke osvete sa zadovoljstvom podsjeća te vremena sadašnjeg utisnuo se još jedan rat s još jednim nizom stradalih od ruke pobjednika. O tome se u luksuznom zdanju HBK-a osobito rado šuti.

Zato je smišljen recept za prekidanje šutnje o Jasenovcu. To su ‘jasenovački logori’, sintagma popularna na krajnjoj hrvatskoj desnici iza koje stoji znanstveno nedokazana tvrdnja da su pravu tvornicu smrti u Jasenovcu uspostavili komunisti nakon pada NDH. Riječ je o manipulaciji jako sličnoj velikosrpskoj mitomaniji, samo što su u ovoj verziji masovne likvidacije u bivšoj Jugoslaviji počele tek nakon Drugog svjetskog rata, a dotad je sve bilo tako fino…

Uostalom, da im je stalo do žrtava u jedinom jasenovačkom logoru – ustaškom – biskupadija bi barem jednom godišnje prošetala haljine do tamošnje komemoracije.

Dokona Kolinda

I dok Plenković sastavlja Vladu, a biskupi saopćenja, Kolinda Grabar-Kitarović pokušava se susresti sa smislom vlastita političkog postojanja. Tako je opet počela govoriti o Bosni i Hercegovini. Država s tri konfrontirana nacionalizma zastala je u stanju koje je dovoljno mirno da se ne zove ratom, ali je dovoljno konfuzno da nije pravi mir, a Grabar-Kitarović progovori o njoj svaki put kad nema o čemu, što je zabrinjavajuće često. Pričala je, na primjer, o potrebi ‘dogradnje’ Daytonskog sporazuma, na izričita novinarska pitanja znači li taj građevinski zahvat stvaranje trećeg entiteta, pitijski je odgovarala da će podržati svako rješenje koje predlože legitimni hrvatski predsjednici u Bosni i Hercegovini, u nedavnom razgovoru s Jean-Claudeom Junckerom, predsjednikom Evropske komisije, koji nikad prije spavanja barem pola sata ne razmišlja o stanju u BiH, opazila je kako se ‘toj državi’ zaista mora pomoći. Što je prilično cinično kada dolazi od bivše članice stranke u čijem su kadrovskom leglu nastali ‘legitimni predstavnici hrvatskog naroda u BiH’ te čiji je utemeljitelj i lider predvodio zločinačku politiku prema toj državi. Usput, Maureen Cormack, američka veleposlanica u BiH, čvrsto je podržala Daytonski sporazum.

Država s ovakvim skrbnicima može plakati nad svojom budućnošću.