Glavaš
Branimir Glavaš, jedan od čuvara HDZ-ove parlamentarne većine, pozvao je braniteljske udruge da se ne ponašaju kao SUBNOR. ‘Branitelji i braniteljske udruge ne mogu biti SUBNOR. Ta vremena su prošla i oni ljudi koji su spremni učiniti iskorak da ulaze u sferu onoga što nije domena djelovanja udruga, kao što je miješanje u društveno-politički život demokratske države koja ima institucije za rješavanje takvih problema, počevši od Vlade, preko DORH-a i pravosuđa, su ili nezreli ili zlonamjerni’, izjavio je Glavaš. A on je nakon razlaza s HDZ-om registrirao političku stranku čija je glavna aktivnost godinama bio pritisak na pravosuđe, koje je s dramatičnim zakašnjenjem protiv njega pokrenulo kaznene postupke zbog ratnih zločina nad osječkim civilima srpske nacionalnosti. Postupci još traju, a Glavaš glumi ‘čuvara demokracije’. U demokraciji u kojoj Glavaš ima ulogu selotejpa mračno je kao u garaži.
Kolinda
‘Povratak vojske u Ploče znači veći demografski rast’, tradicionalno je lucidno zapazila Kolinda Grabar-Kitarović na proslavi Dana hrvatske ratne mornarice u Pločama i ponovnom otvaranju tamošnje vojarne. Zadnji predsjedničini istupi nesumnjivo potvrđuju da se bezrezervno okrenula onom dijelu biračkog tijela koji malo pita i još manje razumije. Ostali će se zapitati zašto demografski rast ne bi poticale firme, a ne kasarne.
Bernardić
Stvar s Davorom Bernardićem više nije ni smiješna ni tužna nego neugodna. Veći dio aktivnih članova SDP-a s razvijenijim mozgom tjednima i mjesecima pokušava pronaći model njegova što efikasnijeg zbacivanja s čela stranke. U zamjenu za ostavku nuđeno mu je, navodno, prvo mjesto na listi za Evropski parlament, ali on je nepokolebljiv: nema novca za koji bi odustao od predanog rada na potpunom uništenju partije. U studenome 2016. godine, zadnjem mjesecu vladavine Zorana Milanovića, SDP je imao 24,2 posto podrške. Prema nedavno objavljenim rezultatima, rejting im se srozao na 17,3 posto, što je najniži nivo u proteklih deset godina. A Bernardić ne samo što odbija podnijeti ostavku, nego tvrdi da ga ruše krupni kapital i uvozni lobi. Zašto, Bernardiću, pobogu? Zašto bi te rušio krupni kapital? Kojeg si vraga preložio, odlučio, zaključio da bi o skraćivanju tvoje političke karijere razmišljao ijedan lobi, osim onog zainteresiranog za zaustavljanje propasti SDP-a? OK, ne očekujemo odgovore. Čak i kad bismo ih dobili, ne vjerujemo da bi bili suvisli.
Vrdoljak
Sude Ivanu Vrdoljaku, predsjedniku Hrvatske narodne stranke. Čovjeka koji je devalvaciju kredibiliteta političara doveo na najviši nivo izigravanjem vlastitog, više puta ponovljenog obećanja da neće koalirati s HDZ-om, kazneno je prijavio Hrvoje Perharić, hrvatski član uprave Nuklearne elektrane Krško. Prema Perhariću, Vrdoljak je u studenome 2015. godine uz prijetnje tražio da podnese ostavku u upravi nuklearke. ‘Rekao mi je da će me prijaviti Ministarstvu unutarnjih poslova, Ministarstvu vanjskih poslova i USKOK-u, da će tražiti ispise mojih telefonskih poziva i pregled cjelokupne imovine te da će mi zabraniti ulazak u Sloveniju. No, najviše me uplašilo kada je rekao da će meni i cijeloj mojoj obitelji, mojoj djeci, zagorčati život’, kazao je Peharić. On je od studenoga 2004. godine u upravi nuklearke čiji su vlasnici, u omjeru 50:50, po jedna slovenska i hrvatska državna tvrtka – Gen Energija i HEP. Perharić kaže da mu je Vrdoljak počeo prijetiti nakon što je 2015. godine Hrvatska zatražila njegovu smjenu, ali Slovenci nisu htjeli potvrditi osobu koja ga je trebala zamijeniti, pa je ostao u NEK-u. Iz pitanja Vrdoljakove obrane, prenose mediji, dalo bi se zaključiti kako tvrdnje iz prijave smatraju lažnima. Kad je već o Vrdoljaku riječ, HNS je najavio samostalni izlazak na izbore. No nećemo o tome, ovo nije satirična rubrika.
Baldasar
Na jugu uvijek zabavno. Zbog sumnji da su pogodovali vlasniku jednog hotela, tj. da su mu dopustili korištenje parkirnih mjesta za sitan novac – 16 mjesta za 100 kuna mjesečno – te tako oštetili Grad za najmanje 463 tisuće kuna, USKOK istražuje Ivu Baldasara, bivšeg gradonačelnika i nekolicinu njegovih suradnika. Pod istragom je i Miroslav Buličić koji je na čelu Splita bio nekoliko mandata prije Baldasara. Isljeđuju ga zbog, citiramo, ‘drugog (ne)djela’. Eto zanimljive razlike između juga i sjevera. Na jugu je pod istragom više bivših gradonačelnika, svatko zbog svoga nedjela. Na sjeveru, u metropoli, istražuje se i optužuje jednog, vječno istog gradonačelnika. Zbog sabranih nedjela.
Radomir
Na jugu je i pakleno. Prošle je nedjelje u Opuzenu slavljen dječji rođendan. Buka je beskrajno iživcirala susjeda, Radomira Š., četrdeset devetogodišnjeg ratnog veterana, opterećenog PTSP-om, traumama i tko zna čime, pa je raznio veći dio svoje kuće, zatim se gadno opečen popeo na dio krova koji se nije urušio i satima prijetio. Stigao je ozlijediti i dvojicu policajaca, a kada je izgubio zadnji atom snage, savladali su ga slavni hrvatski organi reda. S teškim je ozljedama prebačen u splitsku bolnicu. Ovo mu nije prvi incident, ali svakako jest najozbiljniji. Ratni veterani u Hrvatskoj odavno su se, prilično dragovoljno, pretvorili u udarne brigade rigidne desnice. Stvarni problemi, traume i bolesti onih koji nisu grlati poput sljedbe Josipa Đakića ili podobni poput ratnog zločinca Tomislava Merčepa malo koga interesiraju i o njima se obično priča samo nakon ovakvih tragedija. A i tada nakratko.
Nedjelja
Opet se počelo o neradu trgovina nedjeljom. Minorna sindikalna i snažna poslodavačka scena raspravljaju o prednostima i manama. Iz Vlade je neslužbeno objavljeno da se u okviru Evropske direktive o radnom vremenu ‘radi na analizama i modelu neradne nedjelje koji će biti u skladu s hrvatskim Ustavom i evropskim propisima’. U štampi čitamo i kako je Hrvatski savez za nedjelju, koji okuplja Sindikat trgovine, Franjevački institut za kulturu mira, Hrvatsko katoličko sveučilište i još neke sindikate, crkve, udruge… u travnju predložio uvođenje svega pet radnih nedjelja u godini, po izboru poslodavca. A kao primjer, sve češće se spominje Ivankovo na istoku zemlje, gdje su se trgovci, na nagovor poslodavaca, odrekli rada nedjeljom. O ozbiljnom poštivanju radničkih prava nije bilo govora.
